Dvije decenije nakon masakra na Kapiji: Jedini osuđeni ratni zločinac na slobodi

Jedini osuđenik za masakr počinjen na Tuzlanskoj kapiji, gdje je granatom ispaljenom sa Ozrena ubijen 71 civil, a ranjeno njih preko 200 je Novak Đukić, bivši general VRS-a. On je pravosnažno osuđen i kažnjen sa 20 godina zatvora, ali je pobjegao u Srbiju i tako izbjegava izdržavanje kazne

 Dok se porodice i prijatelji civilnih žrtava stradalih u stravičnom masakru počinjenom 25. maja 1995. godine na Kapiji, u centru Tuzle, pripremaju za obilježavanje 20. godišnjice najveće tuzlanske tragedije, Novak Đukić, penzionisani general Vojske Republike Srpske (VRS) i jedini osuđeni za ovaj zločin, i dalje u Srbiji izbjegava izdržavanje zatvorske kazne. Porodice ubijenih poručuju da neće odustati od borbe za pravdu, sve dok Đukića ne vide iza rešetaka u bh. zatvorima, javlja Anadolu Agency (AA).

U bliskoj prošlosti Tuzle maj predstavlja mjesec tokom kojeg su se desila dva prelomna događaja koja su, svaki na svoj način, u potpunosti promijenili živote stanovništva u ovom, među najvećim po veličini gradu u Bosni i Hercegovini. Rat je u Tuzli počeo 15. maja 1992. Tri godine kasnije, 25. maja, koji se ranije slavio kao Dan mladosti, desio se nezapamćen masakr nad civilnim stanovništvom ovog grada, kada je od granate ispaljene sa položaja VRS sa planine Ozren poginula 71 osoba, čija je prosječna starosna dob bila 21 godina.

– Đukiću je mjesto u zatvoru i to u BiH 

˝Đukić je jedini osuđen za ratni zločin nad tuzlanskom mladošću. Dobio je 20 godina robije, a i dalje je na slobodi. I pored Interpolove potjernice, on je u Srbiji slobodan čovjek. Bez obzira na sve međudržavne sporazume, porodice žrtava nikad ne bi pristale da on kaznu izdržava u toj, susjednoj nam zemlji, jer bi tamo možda imao povlašten položaj, što niko ne bi mogao kontrolisati. Zbog toga, uz pomoć Komisije za civilne žrtve rata 1992-1995. Grada Tuzle, čiji sam član, borit ćemo se svim pravnim putevima da ga se smjesti u neki od zatvora u Bosni i Hercegovini˝, izjavio je za AA Arif Ahmetašević, otac ubijene Edine Ahmetašević.

Ahmetović je svojevremeno, javno, putem televizijskih programa, apelovao na sudije i Sud BiH, upozoravajući na mogućnost Đukićevog bijega ukoliko mu se ne odredi mjera pritvora u vrijeme dok je čekao konačnu odluku o visini pravosnažne kazne.

Ahmetaševićeva kćerka Edina poginula je u 20. godini života. Bila je apsolventica tadašnje Pedagoške akademije u Tuzli, a od diplomiranja ju je dijelilo polaganje samo jednog ispita. Kobne večeri otišla je do centra grada, odakle se, poput 70 sugrađana nije vratila. Preko 200 te noći ranjenih građana, 20 godina žive i nose se sa različitim psiho-fizičkim posljedicama.

˝Svako svoju bol proživljava na vlastiti način, ali tuga zbog ubijene djece zauvijek će lebdjeti nad Kapijom i Alejom mladosti, na Slanoj Banji, gdje su nakon masakra sahranjivani u grupama i to u različito vrijeme tokom noći, kako bi se spriječila nova moguća tragedija, ukoliko bi došlo do granatiranja tokom dženaza, odnosno sahrana. Mjesec poslije toga iz Akademije su nam donijeli kćerkin indeks i diplomu kao da je završila školovanje˝, prisjetio se Ahmetašević, koji se ubrzo, četiri mjeseca nakon Edinine smrti, suočio sa novim životnim iskušenjem u vezi kojeg se, kako kaže, nimalo nije dvoumio.

– Oči u oči sa zlikovcima 

Naime, kao pripadnik Vojske Armije Republike Bosne i Hercegovine, na Ozrenu se našao oči u oči sa zlikovcima koji su granatirali Tuzlu. Sa svojim saborcima Ahmetašević je zarobio grupu vojnika VRS-a i iako je imao priliku da im se osveti zbog kćerkine, ali i ubistva ostalih Tuzlanki i Tuzlaka, kaže da mu to nije bilo ni na kraj pameti. Dostojanstveno se izdigao iznad vlastitog bola i postupio je u skladu sa pravilima Ženevske konvencije.

˝Šta bih dobio time da sam se izjednačio sa neljudima i da sam se u znak osvete iživljavao nad tim zarobljenim vojnicima? Znam da bi me cijeli život grizla savjest zbog toga. Ovako, obraz i savjest su mi čista, a to je nešto što vam ne može niko i ništa nadoknaditi˝, naglasio je Ahmetašević, koji je za ovaj potez i humano postupanje prema zarobljenicima, odlikovan najvišim priznanjima Internacionalne lige humanista, Zlatnom poveljom mira sa plaketom i Zlatnom značkom, a za međunarodnog humanistu proglašen je 2005. godine.

Inače, ovogodišnje, 20. komemorativno obilježavanje posvećeno sjećanju na žrtve tuzlanske tragedije počet će u ponedjeljak, u 10 sati polaganjem cvijeća i vijenaca na Slanoj Banji, dok će se odavanje počasti ubijenoj mladosti i polaganje cvijeća ispred spomenika na Kapiji obaviti sat kasnije. U 13 sati u Arhivu Tuzlanskog kantona planirano je otvaranje izložbe dokumenata ˝Kapija 1995-2015˝, a u 20.55 sati, u isto vrijeme kada je 1995. pala granata, oglasit će se sirene za opštu opasnost.

Akos.ba