Dr. Tarik Muftić – čovjek koji je sav svoj život posvetio medicini i vjeri

 Dr. Tarik Muftić rođen je 1920. godine u Sarajevu. Spada u plejadu velikih boraca i pregalaca za vjeru na našim prostorima. Ponikao je u brojnoj porodici sa sestrom i petoricom braće. Potiče iz ulemanske porodice. Dvojici njegovih pradjedova: Hadžiomeroviću i Azapagiću, kao visokim autoritetima, pripala je čast da obnašaju dužnosti reisul-uleme, dok su mu prijašnji banjalučki i tešanjski muftija preci po očevoj strani.

Njegova porodica je društvenoj zajednici dala afirmisane kadije, alime i muderrise. Dr. Tarik Muftić završio je gimnaziju u Sarajevu, a Medicinski fakultet u Zagrebu.

Od svoje rane mladosti isticao se kao odgovoran i predan vjernik želeći u društvenoj zajednici afirmisati prave ljudske i islamske vrijednosti.

Od samog njegovog pojavljivanja u javnom životu bilo je jasno da se radi o nepokolebljivom borcu za islam i islamsko učenje. Prvi njegov rad, recenziran od strane Mehmeda Handžića i Kasima Dobrače nagovještavao je nesalomljivost islamske ideje i duhovnosti. Sada već dobro poznati i često citiran tekst pod naslovom „Kompromisni islam i kompromisni muslimani“ Muftić je objavio pod pseudonimom Student medicine „Mladi musliman“ još 1941.g. Njegova odlučnost, samouvjerenost bila je presudna da upravo on predsjedava osnivačkom skupštinom „Mladih muslimana“ 1939.g.

Nakon mukotrpnog perioda zatvaranja od strane jednopartijskog komunističkog sistema, dr. Muftić se sa poslom stručnog medicinskog djelatnika skrasio u Mostaru.

Mostar je zavolio zbog klime i zbog posla. Najčešće je išao u Karađoz-begovu džamiju i u Lakišića džamiju na Ričinu.
U periodu ’80-tih godina kad je komunistička vlast omekšala, dr. Muftić se aktivirao i po mostarskim džamijama držao korisne i vrlo posjećene vazove, posebno to čineći pred džumu. Kako se 1985. godine penzionisao, većinu svog slobodnog vremena provodio je u svojstvu aktivnog daije i vaiza uživajući da priča i piše o islamu. Bio je omiljen među džematlijama i ulemom.

Tarik Muftić je bio inicijator osnivanja stranke SDA u Mostaru. U tom periodu, kako je počesto pričao dr. Muftić, u Mostaru je već bio formiran i HDZ, pa je sve išlo puno lakše. Učestvovao je u svim osnivačkim skupovima. Bio je prvi predsjednik SDA u Hercegovini ali je najavio da će nakon općih izbora, 19. novembra 1990.g. povući se iz politike, jer nije smatrao da je njegov „tabijat“ za politike: „Drugi su htjeli da me zadrže, a ja sam im rekao: moje je da idem na ćurs u džamiju. Jedini razlog odustajanja od političkog angažmana je bio da idem propovijedati islam u džamijama s ćursa…“ bio je kategoričan dr. Muftić. Duboko je bio svjestan da mu je ime i autoritet korišten za omasovljavanje stranke. Uglavnom SDA je išla svojim putem, a Muftić se držao ćursa sve do svoje 80-te godine života. Vazove je najčešće pred džumu namaz držao u Lakišića i Karađoz-begovoj džamiji.

Muftić je napisao i nekoliko zapaženih knjiga. U njegovim knjigama govorio je i o svojim džamijskim vazovima. Bio je zagovoronik čistog islama, bez primjesa raznih izmišljenih praznovjerja i vremenom nakalemljenih novotarija.

Na Ahiret je preselio u Mostaru 19. aprila 2013. godine. Prema oporuci dženazu mu je predvodio mr. Salih ef. Čolaković. Dr. Muftić je pokopan u haremu na Balinovcu, odmah uz munaru Baba-Beširove džamije.

Bio je ugledan, ali veoma skroman čovjek široke naobrazbe. Govorio je više stranih jezika što se kroz njegove knjige jasno može i vidjeti po obimu strane literature koju je koristio i isčitavao pripremajući svoju drugu knjigu ”Islam i religije svijeta”.

Kao znak nesebične vjerničke zahvalnosti ovom velikom islamskom pregaocu i borcu za Istinu, na našem portalu objavićemo nekoliko odabranih naslova iz doktorove prve knjige ”Islam, vjera razuma i Objave”, čiji izdavač je bilo mostarsko muftijstvo.

Molimo Uzvišenog Allaha da ovog velikog čovjeka i trudbenika za očuvanje islamskih vrijednosti na našim prostorima, podari obilje Svoje milosti i nagradi ga Dženneti-firdevsom, zajedno sa svima onima koji su ga pomagali na tom putu.

Za Akos.ba pripremio: Admir Iković