Dova koja me je spasila iz očaja

Šejtan me nagovarao pa sam tu i tamo pogledao njen profil na kojem sam vidio da se odala uživanju na dunjaluku. Malo sam bio shrvan. U tom kratkom vremenu ona je počela vezu sa drugim i to druge vjere i kad sam vidio slike i da razmjenjuju riječi ljubavi, to me, tako mi Allaha, slomilo. Ne znam da sam ikada u životu osjetio takvu bol…

U našim životima smjenjuju se stanja tuge, očaja i stanja radosti i sreće. Ponekad jednostavno prelazimo preko takvih situacija, ne razmišljajući o njima, sve do jednog dana… Tako sam i ja jednog dana doživio prelazak iz stanja očaja u stanje sreće. Čitao sam na vašem portalu ili na nekom drugom o dovi i o tome kako ljudi pišu da im je dova pomogla i poželio sam da se i meni to desi i tada sam se posvetio dovi.

Dvije su situacije u mom životu za koje sam sasvim siguran da mi je dova uslišana, hvala Allahu. Prva od tih situacija jeste kad sam se vratio vjeri i želio sam da se oženim, da nisam u haram vezi, ali pošto moji roditelji ne prakticiraju islam, došlo je do velikih problema kada nisam želio svatove sa muzikom i sa alkoholom. Oni su kategorično odbijali moje zahtjeve, tačnije muziku su mogli i izostaviti, ali da nema alkohola, preko toga jednostavno nisu mogli preći, jer skoro sva moja familija i komšiluk redovno ga konzumiraju. Pošto živim sa roditeljima, danima i danima molio sam ih da ne piju alkohol tog dana, ali bez velikog uspjeha. Bio sam shrvan.

Svaki put kada bih poveo razgovor o tome, prešao bi u svađu. Situacija je eskalirala do te mjere da sam rekao da ne želim da im iko dođe na svadbu. I tako nekako je i bilo, nisam nikoga zvao i rekao sam svim komšijama ko hoće piti, ne mora doći, ali su me ljudi ismijali pošto oni dolaze u kuću moga oca, a ne u moju kuću. Svaki put bi me moja familija napala i dolazilo bi do svađa, da nisam znao šta bih više: plakao sam i dovio pa mi je jednom prilikom naš glavni imam rekao da mi preostaje da samo padnem na sedždu i iskreno molim svoga Gospodara!

I, vjerujte mi, faktički je bilo nemoguće da se to desi jer u kući moga babe nema dana a da nema alkohola, mora biti gajba, a rakija obavezno svako jutro, vino sa familijom kada se skupe, piva i tako je otkad znam za sebe. Ja sam tu noć uoči svadbe klanjao dva rekata i zaplakao na sedždi tražeći od Allaha samo da bude ono čime je On zadovoljan, da ne bude ono što je on prokleo. I kad sam se probudio, dolazi mi mama i kaže nešto u smislu: “Slušaj ti, sad si nam ovo uradio i nikad više! Nećemo svađe, samo ćemo ti sad to ispoštovati i izbij sebi iz glave da ćeš nam ti zapovijedati!” Allah je dao da se i nekoliko dana poslije svadbe alkohol nije pio i da niko nije nazdravljao radi moje ženidbe. Došle su komšije i neka familija i niko nije okusio ni trunke alkohola. Subhanallah! Koja blagodat, zar ne?!’

– Druga situacija jeste kada sam se od iste te supruge rastao zbog vjere, jer ona nije prakticirala vjeru i došlo je do problema. Tada sam radio u Egiptu, dobio sam posao niotkud, odjednom, samo sam dobio nešto kao poziv da idem i otišao sam. Razveo sam se od supruge i, kao što sam rekao, nije prošlo ni mjesec dana, a ja sam bio u Egiptu. Šejtan me nagovarao pa sam tu i tamo pogledao njen profil na kojem sam vidio da se odala uživanju na dunjaluku. Malo sam bio shrvan. U tom kratkom vremenu ona je počela vezu sa drugim i to druge vjere i kad sam vidio slike i da razmjenjuju riječi ljubavi, to me, tako mi Allaha, slomilo.

Ne znam da sam ikada u životu osjetio takvu bol, bio sam u takvom stanju, kao što se kod nas kaže “živ u zemlju ne ide”. Sav sam se tresao od nervoze: ja u Egiptu, ona u Evropi i zbog udaljenosti ništa ne mogu učiniti. Ta bol ne može se opisati: volio sam je i planirao sam sve u životu s njom. Plakao sam tu noć dosta i vjerujte mi da ni sada ne mogu opisati taj osjećaj očaja,  ali već prije toga sam našao na nekoj od islamskih stranica Junusovu, alejhis-selam, dovu i ništa mi drugo nije ostalo, samo moj Gospodar i da Mu se obratim. Tako mi Uzvišenog Allaha, proučio sam na sedždi: “La ilahe illa ente, subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! – Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si, ja sam se zaista ogriješio prema sebi!”, i zaspao shrvan slomljen, izgubljen…

Probudio sam se kao nova osoba, kao da nisam bio ja… ne mogu opisati taj osjećaj sreće koji svaki dan osjećam, taj prelijepi osjećaj zadovoljstva, i od toga dana pa do danas ni sekundu nisam osjetio veliku tugu, elhamdulullah. A sto se te žene tiče, da je Allah uputi! Kada danas o tome razmišljam, pomislim: Da li je moguće zaspati u suzama, slomljen kao nikada u životu, a probuditi se sretan da nemaš pojma. Nisam ja to tek tako ostavio i rekao: “Evo, od danas neću o tebi misliti i nastavit ću dalje. Nisam, tako mi Allaha, samo sam dovu uputio i desilo se! Ona mi je bila nešto kao sve u životu i izgubio sam je, ali sam dobio
puno više. Subhanallah, zbilja svaki od nas muslimana ima nešto prelijepo, a to su sedžda, namaz i Kur’an i dova.

Dragi moji, dovite svome Gospodaru i nećete ostati nesretni!

Brat A. M.

“Čudesna“ dova: Ko prouči ovu dovu Allah, dž.š. će mu dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi

Jednog dana, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je obraćajuči se svojim ashabima, rekao: „Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja duša, nema nijednog vjernika koji prouči ovu dovu, a da mu Allah, neće dati izlaz iz situacije u kojoj se nalazi. To je dova moga brata Zunnuna (Junusa), alejhis-selam: „La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin“/“Nema Boga osim tebe, Slavljen neka Si, ja sam se prema sebi ogriješio.“ Zapamtite ovu dovu. Prenesite je vašim voljenim. Tako mi Allaha, znam ljude kojima je ova dova otvorila vrata Allahove milosti i pomogla, da ostvare svoje želje.(n-um.com)

akos.ba