Dobrota donosi dobrotu

 „Kome ove djevojčice budu kušnja i prema njima lijepo postupi, one će mu biti zaštita od vatre.“

Porijeklo hadisa

Bilježe ga Buharija, Muslim, Ahmed i Tirmizi, od Aiše, radijallahu anha.

Povod nastanka

Aiša, radijallahu anhu, kaže: „ Došla mi je jedna žena pred vrata i tražila da joj nešto udijelim. Sa sobom je imala dvije djevojčice. Ja nisam imala ništa drugo osim jedne hurme i dala sam joj. Ona je uzela hurmu, razdvojila je na dva dijela i dala svojim djevojčicama, ustala i otišla. Ja sam ovo ispričala Allahovom Poslaniku i on mi je tada rekao prednji hadis.“

Komentar

Svi hadisi ovog ili sličnog sadržaja jasno govore koliko je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, volio djecu. On je to javno manifestovao pred svim ljudima. Volio je svoju djecu, unučad, ali je volio i svu drugu. Pouzdano se govori kada bi on odnekle dolazio u Medinu, na ulici bi ga čekala djeca, pjevajući pjesme. Pošto bi ga vidjeli da se približava trčali bi prema njemu. On bi tada uzimao dijete koje prvo do njega dođe, dizao ga u zrak i darovao nečim,ukoliko ne bi imao ništa onda bi ga pomilovao po glavi i rekao nešto lijepo. Takav je bio Muhammed, alejhis-selam. Ovaj konkretni slučaj nam govori da Poslanik nije pravio razliku između svoje djece ili tuđe, niti između muške i ženske djece. On je naprosto volio svu djecu i podsticao druge da budu milostivi i pažljivi prema njima.

Naposljetku, to dobročinstvo nije uzaludno. Ono se nagrađuje jer Allah, dželle šanuhu, za svako dobro dijelo nagrađuje desetorostruko više. Iz prethodnih predaja vidi se da nagrada za činjenje dobra djeci ide sve dok ona ne porastu, dok se ne udaju ili ožene ili na neki drugi način ne riješe svoje potrebe. Upitan, da li se takva nagrada postiže i ako se pomaže jedna djevojčica, Poslanik je potvrdno odgovorio: „ Ko ima jednu djevojčicu pa je lijepo odgoji, poduči i obaspe blagodatima, Allah će njega obasuti.“

Poslanik nije bez razloga dao akcent na žensku djecu. Poznato je da su Arapi imali averziju i  pogrešan odnos prema ženskoj djeci. Nije im bilo drago kada se rodi žensko dijete, jer su smatrali da žensko ne može ratovati, ne može donositi ratni plijen, loviti i sl., pa su išli toliko daleko da su ubijali svoju žensku djecu. O tome govori i Kur’an, a i brojni hadisi, kao i historijska djela.

IZVOR: Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa

Autor: Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba pripremila: Arnela M.