Dobra, stara, Baščaršijo, ja sam tebe poželio …

Svi oni koji su u ovim našim julskim i augustovskim danima posjetili šeher Sarajevo mogli su vidjeti itekako veliku posjetu turista iz svih krajeva svijeta koji su došli da uživaju u čarima i ljepotama koje je baš nama Svemogući podario

Svi ti silni turisti koji dođu u ovu našu lijepu Bosnu, a posebno kad posjete naš glavni šeher, saglasni su sa tvrdnjom da ih Sarajevo odmara, relaksira i da se u Sarajevu osjećaju ”kao kod kuće”.

Boraveći u našem glavnom gradu i družeći se sa raznim profilima ljudi, stranim i domaćim, uvidio sam kako je lijep život bez dnevnika, politike, tračanja i svakodnevnih besmislica koje nas zamaraju prije i poslije godišnjih odmora.

Prethodno isplanirajući termine druženja sa rodbinom i prijateljima, izađeš ranim jutrom na Baščaršiju, i ne vraćaš se, u stan ili kuću, prije ponoći. Dopustiš sebi i prijateljima da obiđete sve bitnije destinacije u gradu i okolini, pritom ne misleći na temperaturu, sparinu ili bilo kakve druge prolazne smetnje koje vam mogu umanjiri radost i neponovljive trenutke odmora koje možda kasnije nećete biti u prilici da ponovite.

Vrlo je interesantno vidjeti onoliki broj različitih kultura i etnosa na jednom mjestu. Turistički vodiči su nam veliki profesionalci. U par navrata ispred Begove džamije ili kod Sebilja mogao sam u jednoj grupi vidjeti Ruse, Kineze, Francuze, Špance, Malajce i dvije pokrivene djevojke iz Tunisa. Svi sa istom pažnjom slušaju svog vodiča i zainteresirano zapitkuju mnoštvo različitih pitanja na koje im vrlo vješto i stručno odgovaraju naši snalažljivi vodiči.

Svaki Bosanac i Hercegovac koji ima bar malo slobodnog vremena  neka se serbez zaputi u naš glavni šeher i neka, bez ikakvih predrasuda ili neke svoje lične filozofije, prošeta Baščaršijom i uvjeri se u svu tu šarenolikost i različitost na koju niko, za čudo Božije, ne obraća pažnju. Kada šetate Ilidžanskom Alejom, Vilsonovim šetalištem ili pak Ferhadijom, uopće vas nije briga da li je neko Bošnjak, Srbin, Hrvat, Britanac, Arap, Iranac, Turčin, Kinez, selefija, sufija,  subotar ili bilo šta drugo. Niko nikog ne pita koje je vjere, nacije, školske spreme ili političkog ubjeđenja. Kad se šetaš i odmaraš od svega onoga što ti se u glavi nakupilo mimo jula i augusta, onda te ne briga za bilo kakve društvene podjele.

U svim velikim svjetskim gradovima, pa tako i u našem lijepom Sarajevu, haman pa niko ne gleda u tvoju feredžu, tvoju dugu bradu, duge otkrivene noge tvoje nestašne rodice, ili pak malo veći dekolte vaše amidžišne. Niko vas neće pitati zašto nosite šorc, trenerku ili se pak šetkate u nekim neobičnim papučicama. Svako gleda svoja posla i na svoj način uživa u životu.

Ovdje neću govoriti o eventualnim prijestupima (pogreškama) ili teološkom gledanju na sve te razlike, već o onome što se zove poštivanje različitosti, te drugog i drugačijeg.

Bilo mi je interesantno vidjeti sa kojom pažnjom i poštovanjem zapadni turisti slušaju svog vodiča i raspituju se o kulturološkim i nekim pravnim sekvancama islama.  A naši mladi vodiči to vrlo vješto, tačno i precizno pojasne.

Dođite i vi na Baščaršiju. Prošetajte se Ilidžom, Vilsonovim šetalištem, ali uz to obiđite i druge dijelove grada. I znajte da u vašim naseljima, selima i gradovima iz kojih dolazite nećete osjetiti nikada ono što čete na ljeto osjetiti u Sarajevu. Neku posebnu čar i radost života. Božije je to određenje.

Ali ne budite sebični. Pozovite i vi raju iz Sarajeva, ali i naše goste-turiste, da dođu u vaše mjesto. Ugostite ih. Pokažite i vi njima ljepote i čari vašega sela, naselja ili grada. Bosna je puna prelijepih, ali neiskorištenih krajolika. Promijenimo to već jednom. Učinimo svaki pedalj Bosne interesantnim, lijepim i privlačnim. Neka nam dogodine, ako Bog da, turisti u daleko većoj mjeri budu prisutni i u Bihaću, Zenici, Banja Luci, Travniku, Goraždu, Trebinju, Brčkom ili pak Tuzli.

Kako turisti, tako bogme i razni korisni investitori i ulagači. Odgovorni, iskreni i prijateljski raspoloženi.

Bože, čuvaj nam ovu Bosnu i sve dobre ljude u njoj. Bože, čuvaj nam našu Baščaršiju i naše Sarajevo. Bože, daj nam ljubavi i upute koliko nam treba da steknemo Tvoju milost i Tvoje bezgranično zadovoljstvo!

Za Akos.ba piše: Admir Iković