Mauritanac zarobljen bez optužbe od 2001. napisao je knjigu o stravičnim iskustvima u američkom vojnom zatvoru.

Piše: Jenifer Fenton

Predsjednik Barack Obama priznao je u augustu da „smo mučili neke ljude“. Sada je jedan od tih ljudi objavio slikovitu priču o tome šta znači biti podvrgnut tehnikama ispitivanja Bushove administracije.

„Ne znate koliko je užasno za jedno ljudsko biće kada mu prijetite mučenjem“, piše Mohamedou Ould Slahi u knjizi „Dnevnik iz Guantanama“.

„Čovjek doslovno postane dijete.“

Knjiga, koja je objavljena ove sedmice, je Slahijeva ispovijest o vremenu koje je proveo u američkom vojnom zatvoru na otoku i putovanju do njega.

Nakon skoro sedam godina intenzivnog suđenja, američke vlasti su objavile rukopis dnevnika, ali ne prije nego što je prošao više od 2.500 redaktura.

Dvanaest godina u zatvoru

Autorova priča počinje prije više od deset godina, uključuje ispovijest o njegovom mučenju u Guantanamu i završava 2005. godine.

Iako je sudija 2010. godine naredio puštanje Slahija, tu odluku je kasnije poništio žalbeni sud, i on je ostao zatvoren više od 12 godina nakon dolaska u Guantanamo.

Prema Slahijevoj priči o pokušajima da ga slome, proces je počeo tako što su mu uskratili „luksuzne predmete“, kao što su knjige (uključujući i njegov Kur’an), sapun, pastu za zube i toaletni papir.

Kaže da je temperatura bila smanjena u njegovoj ćeliji – „Drhtao sam većinu vremena“ – i da je bio lišen sna za vrijeme 70 dana ispitivanja, ali to je bio tek početak.

Slahi je iz Mauritanije i napustio je svoju zemlju sa 18 godina kako bi kao stipendista studirao u Njemačkoj. Iz Evrope je otputovao u Afganistan kako bi se pridružio mreži stranih dobrovoljaca koji su postali Al-Kaida u borbi koju je podržavao SAD, protiv režima kojeg su podržavali Sovjeti.

On kaže da više nije imao veze sa grupom nakon 1992. godine, kada se vratio u Njemačku i završio studiji inžinjerstva.

Radio je u Njemačkoj, pa u Kanadi prije nego što se vratio u Mauritaniju 2000. godine.

Kaže da je razlog zašto je napustio Kanadu to što je „SAD usmjerio svoje sigurnosne službe na mene“. Ali, kako piše iz Guantanama „sada shvatam da je bolje da te nadgledaju nego da te strpaju u zatvor“.

Slahi piše da su mu njegovi ispitivači u Guantanamu rekli da prizna da je musliman i Arap – kao da je to dovoljno da ga osude.

„Ako ne budeš sarađivao, ubit ćemo te i izbrisat ćemo tvoje ime iz naše baze podataka“, kaže da su mu rekli. Ruke su mu lancima bile zavezane za stopala i struk i zavezane za pod.

On živopisno i detaljno opisuje kako je odveden u „rezervat“ – to jest na zlostavljanje. „Tim za mučenje“ je ušao u sobu.

„Svaki centimetar mog tijela me bolio ostatak dana“, kaže on. Mučenje je navodno trajalo sve dok oni koji nanose bol nisu iscrpili „svoje resurse poniženja za taj dan“.

U jednom od nekoliko zapažanja o ulozi medicinskog osoblja u zlostavljanju zatvorenika, Slahi je opisao odlazak doktoru:

„Kako bi znali koliko mučenja zatvorenik može podnijeti, njegovim mučiteljima bila je potrebna pomoć doktora“.

On opisuje kako je bio prisiljen da učestvuje u seksualnom odnosu utroje. Piše da je na to odgovorio molitvom, a na to su mu rekli: „Prestani sa je*** molitvom! Imaš seksualni odnos sa Amerikancem, a ti se moliš? Kakav si ti licemjer!“.

Nije mogao zaustaviti mučenje priznavanjem, jer „problem je u tome što ne možeš samo priznati nešto što nisi uradio; moraš otkriti detalje, koje nemaš kada ništa nisi uradio“.

Slahijev advokat vjeruje da je stanje njegovog klijenta uzrokovano mrežom poznanstava koje je sklopio dok se u Afganistanu borio protiv Sovjeta i njihovih saveznika, i da zbog toga on i dalje plaća cijenu što se dovodi u vezi sa Osamom bin Ladenom u vrijeme kada su napori osnivača Al-Kaide imali podršku SAD-a.

Morris Davis, glavni tužilacVojnog suda u Guantanamu od 2005. do 2007. godine i sada žestoki kritičar zatvora, sastao se sa Slahijem četiri puta u pokušaju da ga uvjeri da svjedoči u sudskom slučaju na otoku.

Ostatak teksta možete pročitati na Al Jazeera Balkans portalu:

Dnevnik iz Guantanama: Priča o američkom mučenju

Akos.bA/Al Jazeera