Književni kutak

Dijete Palestine

 

Je li to moja zrnca ne vrijede?

Prolivene krvi

osmo desetljeće što proljevaju

Ja nemam oca ni djeda brade sijede

Ubij pa smrvi

svaki pedalj zemlje, kažu ne otimaju

 

I ja sam čovjek veliki svijete

 nisam terorista

 najprije dijete pa musliman

ako se treba svijete reći

majka me dojila strahom i mlijekom

za života kratka pokrivala me tugom

Nisam iz epruvete

ali obraza čista

niz koji u krvi klizi iman

umirem, a da ne stignem ulicu preći

dok salve sažaljenja ti šalješ nekom drugom

 

Je li to mojim očima nije

dozvoljeno

da vide more, hurme u sladu

da vide klikere pukle od granata

 grančicu masline u kljunu ptice

i mezar sestre za mrvu tišine

Nemaju svijete istine dvije

i to je određeno

osim kad pravo zločinci ukradu

ubiju djeda, zatim oca, majku i brata

plemeniti Izrael gradi kavez za Palestince

osam desetljeća ubija djecu Palestine!

 

Koliko moje djetinjstvo čeka

“odobreno” da bude

to krv muslimana nije vašoj ista

da za djetinjstvo nisam stigao vidjeti sunce i preći ulicu

Djeca što piju strah umjesto mlijeka

neće narasti u ljude

naše su kosti vašim željama pista

iste željama onih, što se kostima dječijim igrali u Aušvicu…

Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda

 

Povezani članci