Dan kada je otišao Hasan Kikić: Autor “Provincije u pozadini”
Hasan Kikić je rođen 20. augusta 1905. godine u Gradačcu.
Osnovnu školu završio je 1918. godine u rodnom gradu, a od 1919. do 1922. godine pohađao je Višu dječačku školu u Derventi, gdje je uz materijalnu pomoć ujaka nastavio i Učiteljsku školu od 1923. do 1926. godine. Zbog đačkog štrajka koji je organizovao s Ilijom Grbićem u februaru 1926. godine isključen je iz škole, pa je IV razred Učiteljske škole završio u Zagrebu.
Od 1927. godine radio je kao učitelj, prvo u Pašinom Konaku (Hajdarevići) u okolini Zavidovića, nakon toga u Rogatici, Gornjem Sjeničaku u okolini Vrginmosta (Gvozd) i Pisarovini u Hrvatskoj. Dok je radio kao učitelj, privatno je polagao gimnaziju, a od 1934. do 1938. godine vanredno je studirao i završio Pravni fakultet u Beogradu . Godine 1940. premješten je u Zagreb, gdje je 26. februara 1940. godine dodijeljen na rad Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske.
Od samog dolaska u Hrvatsku kreće se u krugu naprednih lijevo orijentiranih intelektualaca, političara, književnika (M. Krleža, A. Cesarec, O. Prica, V. Šeferov, K. Hegedušić, M. Iveković itd.). Kao učitelj u osnovnoj školi 1941. godine mobilisan je u domobrane. Za vrijeme tzv. NDH dok je bio u Zagrebu, skriva ilegalce i rastura naprednu literaturu, a kada je kao domobranski satnik bio na službi u Sanskom Mostu, putuje u Zagreb i odatle prenosi sanitetski i drugi materijal za partizanske odrede u Bosanskoj krajini.
U februaru 1942. godine prelazi na slobodnu teritoriju. Ubrzo je zarobljen, četnički vođa Uroš Drenović ga je osudio na smrt, ali on uspijeva da pobjegne i priključuje se Grmečkom partizanskom odredu. Poginuo je 6. maja 1942. godine od četničke zasjede kod sela Rapta pod planinom Čemernicom između Mrkonjić-Grada i Skender-Vakufa…
Prve književne radove počinje objavljivati 1926. godine: najprije prozni rad “Iz zapisa jednog alkoholičara” (Učiteljski podmladak), a potom pjesmu “Pjesma bolesne djevojke” (Vijenac).
U prozi sa socijalnom tematikom prikazao je život radnika i seljaka izloženih ugnjetavanju. Prikazao je i atmosferu zaostale bosanske kasabe. Njegovo najvažnije i najbolje prozno djela je zbirka pripovijedaka “Provincija u pozadini”. U svom eseju “Fosforescirajući oglodani kosturi”, profesor Enver Kazaz piše o Kikićevoj pripovijetki iz ove zbirke “Carska noć”, gdje pominje i ostale.
Kompletan esej možete pročitati na ovom linku.
vakat.ba
