Dan bijelih traka u Banjaluci: Šutnjom prekinuti šutnju o ratnim zločinima
Međunarodni dan bijelih traka danas je obilježen u Banjaluci, na Trgu Krajine, gdje su se građani zavezali bijelom trakom, te stajali i šutali.
Oko 20 građana i aktivista nevladinih organizacija, sa bijelim trakama na rukama svojom šutnjom žele da prekinu šutnju o zločinima koji su se dogodili nad nesrpskim stanovništvom u Prijedoru 1992. godine, u kojima je ubijeno 3.176 ljudi, od čega 102 djece i 258 žena, javlja Anadolu Agency (AA).
“Ovim performansom, ovom akcijom želimo da obilježimo Dan bijelih traka, dan kada se formalizovao etnofašizam koji je stvorio RS u Prijedoru, u maju 1992. godine na današnji dan kada su vlasti RS naredile svim nesrbima da kao znak svoje lojalnosti prema novoj državi izvjese bijele čaršafe na svoje kuće i obilježe bijelom trakom svoja tijela. Poslije toga svi znamo šta se desilo. Desio se genocid u Prijedoru, logori, masovna istrebljenja, progon, ne samo u Prijedoru nego i u svim opštinama današnje RS”, rekao je Srđan Šušnica, građanski aktivista.
Prema njegovim riječima okupljeni su danas htjeli da poruče da se “građani Banjaluke sjećaju tog dana, neće ga zaboraviti, sjećaju se prijedorskih žrtava, sjećaju se banjalučkih, srebreničkih, podrinjskih, posavskih žrtava i žrtava jedne genocidne politike, nacionalnog homogeniziranja, koja je napravila ovo što je napravila”.
Nakon, preformansa u Banjaluci građani su krenuli u Prijedor, gdje u 14 časova počinje šetnja kroz glavnu prijedorsku ulicu, nakon koje će ruže sa imenima 102 ubijene djece, biti postavljene na glavnom trgu. Sa ovog skupa biće upućen zahtijev lokalnoj vlasti da se u ovom gradu podigne spomen obilježje poginuloj djeci. Šetnja je organizovana i kao znak protesta jer se gradske vlasti nisu izjasnile o peticija za izgradnju spomenika koja je predana prošle godine.
“Prije 23 godine prijedorski nesrbi su se morali ‘označiti’ bijelim trakama. Kao akt sjećanja i suosjećanja, mi ćemo 31. maja oko ruke nositi bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma i diskriminacije na osnovu drugačijeg identiteta, te poricanja zločina”, kažu u inicijativi “Jer me se tiče”.
Edin Ramulić, aktivista Udruženja prijedorčanki “Izvor”, kaže da je prema evidenciji ovog Udruženja, tokom rata ubijeno i nestalo 3.176 Prijedorčana, uglavnom civila, u najvećem broju Bošnjaka, a na spisak su uvršteni i Hrvati, Romi, Albanci i Srbi. Prema njegovim riječima među žrtvama je 258 žena i 102 djece. Trećina žrtava je ubijena u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje
“Glavni period kada su u Prijedoru ljudi bili izloženi progonu, ubijanju, silovanjima je od 23. maja do 21. avgusta 1992. godine kada je na planini Vlašić pogubljeno oko 200 zatočenika iz logora Trnopolje. U ta tri mjeseca je ubijeno oko 3.000 ljudi i došli smo do podataka da su prosjeku svaki dan ubijena 32 muškarca, tri žene i po jedno dijete”, kaže Ramulić.
Prema njegovim riječima 807 žrtava još nije identifikovano, a tijela nekih od njih vjerovatno se nalaze u identifikacionom centru u Šejkovača u Sanskom Mostu. Ramulić navodi da je Prijedor vjerovatno grad sa najviše dokazanih ratnih zločinaca po glavi stanovnika, s obzirom da je 38 osoba pravosnažno osuđeno za ratne zločine, četiri osobe čekaju pravosnažnu presudu, a 19 je još u postupku prvostepenog dokazivanja.
Akos.ba
