Da se ne zaboravi: Markale II

Sarajevo je u proteklom ratu bilo svakodnevno granatirano. Glavni grad Bosne i Hercegovine bio je izložen i stalnoj snajperskoj vatri te drugim oblicima teroriziranja. Mjesec august je znak sjećanja na masakr koji je počinjen na Markalama godine 1995. Sa srpskih položaja na ulaz u Gradsku tržnicu u sarajevskoj ulici Mula – Mustafe Bašeskije, 28. augusta pala je granata od koje su smrtno stradale 43 osobe. Ovaj zločin dogodio se nakon nešto više od godinu dana, kada su gotovo na istom mjestu, srpske granate ubile 68, a ranile 144 građana glavnog grada Bosne i Hercegovine. Ovaj se zločin nazivao “Zločin na Markalama”, ali je nakon granata ispaljenih 28. augusta, Sarajevo, nažalost, dobilo drugi naziv za stradanja civila na ovom mjestu: Markale I i Markale II.

Zločin

Centralna gradska pijaca za vrijeme opsade predstavljala je jednu od rijetkih lokacija gdje je bilo moguće nabaviti hranu. Tako su i tog 28. avgusta 1995. godine Markale bile mjesto koje je mnogima značilo opstanak. U 11 sati začulo se pet snažnih detonacija, a Markale su doživjele gorku sudbinu. Masakr krajem augusta kod Gradske tržnice bio je posljednji veliki zločin Srba Radovana Karadžića u opkoljenom Sarajevu. Uslijedila je prva vojna intervencija NATO-a „Deliberate force“. Vojno – političko rukovodstvo Srba prisiljeno je tada na deblokadu Sarajeva i povlačenje artiljerije s položaja oko glavnog grada Bosne i Hercegovine. Za zločine počinjene u Sarajevu, koji obuhvataju i granatiranje Markala, na doživotnu zatvorsku kaznu osuđen je Stanislav Galić, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske. U presudi Galiću iz novembra 2006. godine navedeno je: “Taj incident predstavlja primjer granatiranja gdje su civili namjerno ciljani.”  Osuđen je i Dragomir Milošević na 29 godina. Sljedbenici Radovana Karadžića, i danas, međutim, tvrde da je za masakr na Gradskoj tržnici Markale 28. augusta 1995. godine odgovorna vlada u Sarajevu, koja je navodno željela iznuditi međunarodnu intervenciju.

Imena nevino stradalih Sarajlija

Gelerima minobacačke granate od 120 mm, ispaljene iz pravca Trebevića, koja je eksplodirala u blizini sjevernog ulaza u Gradsku tržnicu tog 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u Bosni i Hercegovini, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Od izuzetne važnosti je kolektivno se sjećati, razvijati kulturu sjećanja, i učiniti potrebno kako bismo od zaborava otrgnuli mjesta masovnog stradanja civilnih žrtava rata.

Za Akos.ba: Rabija Arifović