Noć prije napada Ahmići su granatirani, a ranog jutra navedenog datuma, sa zvukom za sabah namaz koji je bio znak za napad, grupe vojnika HVO-a i jedinice Joker su ušli u mjesto, te redom palili kuće, uništavali imovinu, a lokalno stanovništvo bezdušno ubijali. Utvrđeno je ubistvo 166 civila, od čega je bilo čak 32 žene i 11 djece, a najmlađa žrtva je bila trojmjesečna beba. Osim privatnih kuća, vojnici su do temelja porušili i spalili dvije džamije.
Jedan od preživjelih, Abdulah Ahmić, svjedoči: „Vojnik mu je naredio da iskorači dva koraka kraj brata Muriza koji je već ležao. Kada je to uradio sa distance od jednog metra pucao mu je u sljepočnicu i ubio ga. Poslije toga je i meni rekao da iskoračim dva koraka i onda mi je pucao u sljepočnicu. Pogodio me je u lijevi dio glave, a metak mi je izašao kroz desni obraz.“
Prema informacijama Centra za ljudska prava u Zenici, od tadašnjih 200 kuća u Ahmićima, spaljeno je njih čak 180. Međunarodni sud pravde za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije je ubistva u Ahmićima proglasio zločinima protiv čovječnosti. Ratna razaranja na području mjesta Ahmići su ostavila trajne posljedice, još uvijek se traga za određenim brojem tijela poginulih. Preživjeli se i danas uz prisustvo straha, duševnog bola i patnje sjećaju kobnih dešavanja, a šteta počinjena na stambenim objektima je ogromna. Spomenik, sa imenima 116 nedužnih žrtava danas stoji u ovom mjestu, i svjedoči o stravičnom zločinu.
Da se ne zaboravi, i nikada ne ponovi!
Za Akos.ba piše: Rabija Arifović
