Putovanje do cilja je pomijeranje vlastitih granica

Cilj nije odrednica do koje treba dotrčati, po mogućnosti što prije i bez obzira na sve. Cilj je putovanje do zamišljene tačke, uz suočavanje sa svim iskušenjima s kojima se susrećemo. 

Zato je važno imati cilj: on pokreće, nadahnjuje, daje energiju, motivaciju, budi djelovanje. A sve se kreće. Stajanja nema, ili napreduješ ili stagniraš, a svaka stagnacija je nazadovanje – u poslu, odnosu, životu, u svemu. Jer, život jest stalno kretanje. U tom smislu, potrebno je dobro razmisliti prije donošenja odluke, o mogućim posljedicama, a ukoliko i dođe do donošenja pogrešne odluke, treba uzeti pouku za predstojeća vremena.

A cilj radi upravo to – zahtijeva donošenje odluke.

U prvi tren, djeluje da je jedino ostvarenje cilja važno. Tako mora biti, da bi um i biće skupili ogromnu količinu energiju koja ih pokreće na djelovanje, na obavljanje i onih stvari koje bi inače izbjegavali u širokom luku. Važni su procesi koji se prolaze na putovanju do cilja, jer nose sazrijevanje čovjeka, nova traganja i nova iskustva.

I zato je, u suštini, put cilj. Na putu učiš, doživljavaš transformacije, razvijaš se.

U konačnici, cilj se ostvaruje kao nagrada.

Nepredvidivo putovanje

Važna je odlučnost, ali i fleksibilnost. Koliko je uistinu važno dosegnuti ciljanu tačku? I da li je istinsko zadovoljstvo stizanje do cilja bez truda i napora, bez odricanja, neizvjesnoti i iščekivanja, tek tako, preko noći, uz pomoć čarobnog štapića, odjednom? I takav osvojeni zlatni pehar ostvarenog cilja ne bi pružao slast, zadovoljstvo uspjehom, niti bi imao svoj značaj, niti vrijednost, jer vrijednost proizlazi  iz samog putovanja. Stoga uživajte u svakom koraku, a one u kojima ne možete uživati – poštujte. Vidjet ćete da su i jedni i drugi bili vrijedni, čak dragocjeniji od onih hedonističkih, jer pritisak stvara pokret i akciju, i nalaže nam da budemo inovativni i pronalazimo izlaz iz situacije u kojoj smo se našli.

A putovanje do cilja je pomijeranje vlastitih granica, nadmetanje sa samim sobom i svojim ograničenjima. I tako, dio po dio, sklapa se mozaik, stvara se slika.

Na kraju, ona uopšte  ne mora imate na sebi oblike i boje koje ste zamislili kada ste krenuli: u startu je to bila pokretačka vizija, no krajnja slika može biti mnogo ljepša. Zato ostanite vjerni svojim idealima, ali i otvoreni idejama i mogućnostima koje vam se otvaraju za vrijeme putovanja. Sjetite se da imate mogućnost izbora i nezanemariv udio u kreiranju vlastite sudbine. Budite slobodni, neka vam misli budu lepršave i neovisne i znajte da plovidba životnim morima zna biti propraćena velikim talasima i nevremenom, ali na kraju putovanja nas čeka mirna luka.

Putovanje može biti košmar, ali ukoliko se naoružamo upornošću, strpljivošću, ustrajnošću, marljivošću, ono može biti itekako ugodno, prijatno i relaksirajuće. Na ovom putu nema mjesta za neodlučnost, za kolebljivost, nesigurnost, nema mjesta za strah. To je ono što može učiniti da naši ideali ostanu neodsanjani snovi i neispunjene želje. Ova životna filozofija je jednostavna i proizašla je iz iskustva drevnih naroda i njihovih mudrih glava, tako da je mnogo lakše slušati savjete, njih se pridržavati i mirno putovati, nego li baviti se eksperimentima i učiti na vlastitim greškama. Čovjek je, kako kažu, kovač vlastite sreće, pa vrijeme je, ukoliko to do sada nismo, da počnemo ”kovati” svoju sreću.

Piše: Arifović Rabija

Akos.ba