Da li će umjetna inteligencija zamjeniti advokate?

Odmah na početku treba istaći, da umjetna inteligencija ima veliki potencijal da unaprijedi rad advokata. Tehnologija koja stoji iza umjetne inteligencije, može već sada instantno i automatski analizirati velike količine pravnih dokumenata, pretraživati sudsku praksu a ponekad i više od toga. Koristeći alate umjetne inteligencije, advokati će zasigurno brže i efikasnije moći obavljati svoje poslovne zadatke, na način da će uz primjenu umjetne inteligencije praktično biti oslobođeni mnogih rutinskih i administrativnih poslova u svojim kancelarijama, a što će im u konačnici stvoriti prostor da se kao pravni profesionalci više mogu fokusirati na kompleksnije i kreativnije aspekte svoje profesije.

Jedan od najpoznatijih pravnih istraživačkih alata koji koristi umjetnu inteligenciju poznat je pod nazivom Ross Intelligence, koji ima sposobnost da vrlo pouzdano pretražuje pravne spise i sudske odluke u sekundi, pružajući advokatima relevantne informacije brže nego ikad prije. Ross Intelligence je izvorno nastao u Kanadi, a danas se unapređuje i dodatno razvija u Americi.

Međutim, uprkos ovakvim i sličnim naprednim alatima moderne tehnologije, male su vjerovatnoće da će umjetna inteligencija u skorije vrijeme zamijeniti advokate. Postoji više razloga zašto se to neće desiti.

Jedan od njih se ogleda u činjenici, da je pravo veoma kompleksna i često subjektivna disciplina koja ne zahtijeva samo poznavanje zakona, nego ujedno i duboko promišljanje i razumijevanje ljudske prirode, društvenog konteksta i moralnih dilema.

Advokati u svojoj pravnoj praksi pomažu klijentima na način da ih pravno savjetuju i pomažu im u donošenju ispravnih pravnih odluka, te često pregovaraju u ime svojih klijenata u složenim situacijama, a sve te uloge zahtijevaju visok nivo emocionalne inteligencije i poznavanje međuljudskih vještina, koje su još uvijek izvan dosega umjetne inteligencije.

Drugi razlog, se ogleda u brojnosti pravnih sistema širom svijeta koji se temelje na različitim interpretacijama i argumentacijama, koje su često dvosmislene i zahtijevaju posebna tumačenja. Umjetna inteligencija može analizirati podatke i ponuditi određene obrasce, ali teško je zamisliti da će ikada moći zamijeniti ljudsku sposobnost kreativnog razmišljanja i donošenja odluka u ovakvim kontekstima.

Treći razlog, je vezan za etička pitanja advokatske profesije, gdje povjerljivost i sigurnost dobijenih podataka igra veoma značajnu ulogu. Advokat je dužan čuvati kao advokatsku tajnu sve ono što je saznao od klijenta, a povjeravanje takvih podataka alatima umjetne inteligencije bi moglo biti problematično sa aspekta privatnosti i sigurnosti podataka.

Nesporno je da će umjetna inteligencija služiti kao alat za unapređenje advokatske profesije, ali ne nužno kao njena zamjena. Advokati koji se prilagode alatima umjetne inteligencije, mogu poboljšati efikasnost svog rada i podići kvalitet usluga koje pružaju klijentima.

Na kraju možemo zaključiti, da će umjetna inteligencija u godinama koje slijede zasigurno promjeniti advokaturu i unaprijediti mnoge njene aspekte, ali je teško zamisliti da će u potpunosti zamijeniti advokate. Umjesto toga, očekuje se da će umjetna inteligencija postati vrijedan alat koji će advokatima omogućiti učinkovitije obavljanje njihovih zadataka, kombinirajući ljudske vještine sa tehnološkim inovacijama.