Čuvajte se fadileta ‘nur-dove’

Pitanje: Molimo vas da nam nešto kažete o Nur-dovi.

Odgovor: Na ovo pitanje sam detaljno odgovorio u časopisu “Hilal” br. 8, januar 1997. Imajući u vidu da je do tog broja mnogim našim čitaocima nemoguće doći, a da mi, možda najviše pitanja dolazi upravo na tu temu, prenosim vam pomenuti odgovor u cijelosti.

Kada sam prije nekoliko godina vidio “Nur-dovu” i pročitao njenu svrhu i značaj (tj. njene “fadilete”) i čuo za još neka slična pisma (kao što je pismo sejjide Zejneb u kojem se kaže da svako do koga to pismo dođe mora da ga umnoži u trinaest primjeraka i to podijeli kako bi bio sretan, a ukoliko to ne uradi biće nesretan), zatim neke specijalne namaze koji ne postoje u šerijatu itd, shvatio sam, još bolje, vrijednosti znanja i Allahovih, dž.š., riječi: “… A Allaha se boje od robova Njegovih učeni…” (Kur‘an, XXXV:28).

Porijeklo Nur-dove je meni nepoznato. Kako je ona nastala i ko ju je napisao mi možemo samo pretpostavljati. Ono što osjećam je da takve novotarije (naročito tako podle novotarije) mogu biti pripremljene od strane vrlo lukavih neprijatelja islama koji iz iskustva znaju da je nemoguće muslimana odvratiti od vjere time što ćeš na islam navaljati drvlje i kamenje, dakle, govoriti loše protiv islama, ali ga možeš vrlo lahko odvratiti ako mu pogrešno tumačiš islam i u ime islama ubacuješ u vjeru ono što s islamom nema nikakve veze, pa čak i ako se to dijametralno suprostavlja učenju islama, kao što je Nur-dova.

U nekim slučajevima novotarije budu uvode nesvjesni muslimani koji žele da urade dobro djelo i koji imaju lijepu namjeru. Primjer za to, imamo knjigu u kojoj je za svaku suru napisano za što treba da se uči. Mada u hadisu nalazimo samo nekoliko sura za koje su spomenute prilike u kojima ih je lijepo učiti, pisac spomenute knjige je za sve ostale sure izmislio “fadilete”, s najljepšom željom da podstakne muslimane da uče Kur‘an.

Što se Nur-dove tiče, postoji i jedna i druga mogućnost. No, bez obzira ko je dovu napisao, njena “svrha i značaj” nose izuzetno opasne poruke koje mogu čovjeka izvesti iz islama i zbog toga smo dužni na to da upozorimo muslimane i da im objasnimo da ta dova nema temelja u islamu i da ju je haram propagirati i u nju vjerovati.

Naime, kada se pogledaju “svrhe i značaj” Nur-dove, jasno je svakom ko poznaje islam i njegove propise da je Nur dova izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s, te da se njena “svrha i značaj” suprostavljaju islamskim učenjima.

Dokaz da Nur-dova nema osnove u islamu i da je suprotna islamskom učenju nude sljedeće činjenice:

1- U “svrsi i značaju” ove dove piše da je ona uzeta iz “starog kitaba sa strane 255 pisanog na staro-turskom jeziku”.

Svaki iole učen musliman zna da mi svoju vjeru ne uzimamo iz tako neprovjerenih izvora kao što su “stari kitabi” pa makar bili pisani, ne na staro-turskom, nego čak i na arapskom jeziku, jer u tim starim kitabima, čiji autori nisu provjereni i učeni mu‘mini, mogao je pisati šta ko hoće i lagati i izmišljati šta ko hoće. Mi muslimani islam uzimamo iz potpuno sigurnih izvora: Kur‘ana i ispravnih (sahih) hadisa Poslanikovih, s.a.v.s. Nur-dova ne nalazi se u Kur‘anu niti u Alejhisselamovim hadisima, pa je prema tome izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s. To je laž na Poslanika, s.a.v.s, a laganje na njega je veliki grijeh.

2- U “svrsi i značaju” dove piše”: “Ko ovu dovu prouči pušući u vodu, pa tu vodu pije biće zejrek i pametan”.

To je izmišljotina, jer pamet čovjeku daje samo Allah, dž.š, a kome On to ne da, taj je ne može ni imati. Normalno je da jedna izmišljena dova u tome ne može pomoći bez Allahove, dž.š. dozvole, pa kako se onda može ovako kategorički tvrditi da će onaj ko tako uradi postati pametniji. Koliko su postali pametniji oni koji su to probali mogu se i sami uvjeriti.

3- U “svrsi i značaju” te dove piše: “Ko ovu dovu nosi uza se, njemu Allahovim emerom ne škodi nikakav narod, oružje, pa ni vjetar, voda i ostale sile čovjekove kao što su sihiri i sl.”

Da je to puka laž i da se to suprostavlja Allahovim, dž.š, zakonima koje je on uspostavio na nebesima i Zemlji treba da je jasno svakom muslimanu. Kada takvu zaštitu čovjeku ne obećava Kur‘an, Allahova, dž.š, riječ, kako to može da obeća dova za koju se ne zna ni ko ju je izmislio i pripisao Poslaniku, s.a.v.s.

Nadalje, kada bi Nur-dova pružala takvu zaštitu, dovoljno bi bilo podijeliti je ljudima i oni bi zavladali svijetom. Znam da su mnoga naša braća u Bosni izginula mada su sa sobom imali ovu dovu, pa su se čak, na osnovu toga, na paljanskoj televiziji ismijavali nama muslimanima.

Muslimanima treba da bude uzor Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi. Jeste li ikad čuli da je Poslanik, s.a.v.s, kada bi postrojio svoje ashabe pred bitku, dijelio im napisanu Nur-dovu i govorio im ono što u Nur-dovi piše?!! Je li historija islama zabilježila da je neko od ashaba nosio Nur-dovu? Tako nešto nije zabilježeno u historiji islama. Uostalom, ko tvrdi da na ovu dovu neće metak, neka to pokuša i praktično na sebi dokazati. Ja nisam čuo da je to nekom uspjelo.

4- U “svrsi i značaju” ove dove piše o nekakvom namazu koji treba klanjati u pola noći itd., zatim proučiti ovu dovu i čovjek će u snu vidjeti gdje mu je ukradena stvar.

Poslanik, s.a.v.s, nas takvome namazu nije naučio, a on je naš uzor i mi vjeru od njega učimo. Ukoliko se desi da neko, pomoću Nur-dove nešto i pronađe, to ne znači da je Nur-dova ispravna, jer kad čovjek radi novotarije (bid‘ate) (kao što je pomenuti namaz sa Nur-dovom) njega potpomaže šejtan. Prema tome, njegov san je od šejtana, a ne od Allaha, dž.š.

5- U “svrsi i značaju” ove dove dalje piše da ko je uči ili nosi uza se za njega sedamdeset hiljada meleka u Meki i Medini tespih čine i sevape mu poklanjaju.

To je takođe neosnovana tvrdanja koja nema podlogu u šerijatu, s obzirom da Nur-dova nije od Alejhisselama, pa prema tome on tako nešto za nju nije ni rekao.

6- Čini mi se da su najopasnije šesta i sedma stavka “svrhe i značaja”. Naime u šestoj se kaže da ako se ova dova napiše i stavi mejjitu na prsa, Allah će ga osloboditi ispita meleka Munkera i Nekira u kaburu i svaki od meleka će mu reći da se ne boji i da su oni njegovo društvo do Kijametskog dana.

Dalje se kaže da će od Allaha doći glas: “O moj Munkeru i Nekiru, taj mejjit je upio Nur dovu pa je stavio na prsa, stoga nemojte ga azab činiti, niti ga ispitivati.”

Opasnost leži u činjenici što se iz toga razumije da je dovoljno čovjeku da sebi obezbijedi Nurdovu da mu stave na grudi u kaburu i on je spasen kaburskog ispita i kaburskog azaba. Po ovome, čovjek može biti najveći ćafir, može ubijati, zinaluk činiti, piti i sve ostale velike grijehe raditi i da mu opet bude sve oprošteno samo zbog lista papira koji mu se stavi na prsa u kaburu.

Oni, koji svjesno ili nesvjesno šire i dijele Nur-dovu, oni kao da govore ljudima da ne moraju vjerovati, klanjati, postiti, dakle, ne moraju biti muslimani. Važno je samo da sebi obezbijede Nur-dovu i nema problema…

7- U zadnjoj stavci “svrhe i značaja” kaže se da ko ovu dovu nosi i uči, Allah će mu želje ispuniti, a na kijametskom danu će ga dočekati sedamdeset hiljada meleka tako da će se svijet čuditi kome se tolika počast daje. Uz to grijesi će mu biti oprošteni i Allah će mu upisati umjesto grijeha sevape.

Ta zadnja “vrijednost” najveća je laž na Allahovu, dž.š, vjeru dini-islam, i podli poziv ljudima da ostave islam i prihvate se Nur-dove. U tom pozivu kao da se kaže: “O ljudi, šta će vam Kur‘an i sunnet, kad imate nešto vrednije, a to je Nur-dova koju kada nosite i učite želje će vam se ispuniti, a grijesi biti zamijenjeni sevapima. Radite grijehe, i to što više, jer će vam ti grijesi biti zamijenjeni sevapima. Prema tome, što više grijeha budete radili, više ćete sevapa imati na Kijametskom danu.”

Poštovana braćo i sestre, Nur-dova je podvala muslimanima, bilo da se to svjesno ili nesvjesno radi. Ona se kosi sa svim principima islama, laže na Allaha, dž.š, i Njegova Poslanika, s.a.v.s, i poziva u kufr i činjenje grijeha. Znam da mnogi muslimani nisu svjesni tog njenog značenja, nisu svjesni onoga čemu ona poziva i oni su prevareni te nesvjesno šire Nur-dovu među svijetom, misleći da tako rade jedno dobro djelo.

Koristim se prilikom da poručim muslimanima i muslimankama da je obaveza svih nas da se držimo Kur‘ana i sunnneta i da sve ono što nema osnova u šerijatu odbacimo kao novotariju koja nema mjesta u našoj čistoj vjeri. Što se same Nur-dove tiče, nju je haram dijeliti i
propagirati, a onaj ko to svjesno radi, neka zna da on poziva u kufr, da nas Allah dž.š. toga sačuva. Oni muslimani koji to nisu znali, pa su vjerovali u Nur-dovu i njome se bavili, njima će Allah, dž.š, oprostiti ako se iskreno pokaju, jer Allah, dž.š, prima iskrena pokajanja.

Svakom muslimanu i muslimanki dužnost je da upozore svoju braću i sestre na veliku opasnost Nur-dove i njoj sličnih poziva kojima se pokušava izvesti muslimane iz vjere, a da oni to ni ne osjete.

Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da povećamo naše znanje iz islama, kako bismo mogli razotkriti i izbjeći mnogobrojne zamke na koje nailaze sljedbenici Allahove, dž.š, vjere. Amin.

Na pitanja odgovara: dr. Šukrija Ramić

Akos.ba