Članovi porodica umiru, a pravde nema: Obilježena godišnjica zločina nad stanovnicima Sjeverina

U mjestu Sjeverin, na području opštine Priboj u Srbiji, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice Priboj, danas je obilježena 29. godišnjica zločina nad 17 stanovnika bošnjačke nacionalnosti, javlja Anadolu Agency (AA).

Radi se o otetim putnicima iz autobusa koji je saobraćao na relaciji Rudo – Priboj, koje su pripadnici Vojske Republike Srpske pod komandom Milana Lukića sproveli prema Višegradu gdje su i ubijeni. Nepune tri decenije njihove porodice bezuspješno traže pravdu, a ni do danas nisu pronašli posmrtne ostatke svojih najdražih kako bi ih bar dostojanstveno sahranili. Srbija im nije priznala ni status porodica žrtava, kako bi ostvarili barem minimalna prava koja bi po zakonu trebala sljedovati majke, očeve, supruge, sestre i djecu otetih.

Nakija Hodović do danas nije pronašla posmrtne ostatke brata Zafera Hadžića. Posljednji put ga je vidjela na ratnim fotografijama iz banje Vilina vlas kod Višegrada, sa zločincima iz Lukićeve grupe koji ga muče i tuku.

“Tri brata smo imali, sva tri su umrla za njim. Ostale smo nas tri sestre, dolazimo k’o kukavice, samo kosti da mu nađemo, samo da nam dadnu kosti njegove da ga ukopamo mi gdje hoćemo i da mu možemo otići na mezar da proučimo Fatihu. Ovdje samo dolazimo da se podsjetimo na njega, da je on bio živ i postojao i da su ga odveli dušmani bez puške i bez noža. Goloruka ga uhvatili, svezali i odveli”, kaže Hodović.

Ispred spomen-obilježja u Sjeverinu, na kojem su ispisana imena žrtava, danas je proučen jasin. Još jednom je poručeno da članovi porodica žrtava umiru ne dočekavši pravdu, jer do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo jednog ubijenog, a porodicama nevinih ljudi država Srbija, čiji su bili državljani, nikada nije priznala status civilnih žrtava rata niti obezbijedila adekvatno obeštećenje.

Proces pred pravosuđem Srbije porodice su izgubile, a njihovu apelaciju odbacio je i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Predstavka koju je Fond za humanitarno pravo podnio u njihovo ime odbijena je iz formalnih razloga, jer su se otmica i ubistvo sjeverinskih Bošnjaka desili prije nego što je Srbija postala članica Vijeća Evrope i potpisala Evropsku konvenciju o ljudskim pravima.

“Nadali smo se u taj posljednji oblik suda u Strazburu, ali s obzirom da sam pročitao podatak da je 90 posto slučajeva koji su došli pred taj sud odbijeno, iz tehničkog ili bilo kog drugog razloga, onda sam i to shvatio kao još jedan vid sporosti ovodunjalučke pravde, za nekoga dostižne, za nekog nedostižne. Tokom ove godine smo ispratili Safiju Ćatović, majku dva šehida i Hanku Pecikozu, majku Seada, koje nisu dočekale pravdu za svoju djecu”, rekao je Omer ef. Hodžić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 29. godišnjice zločina nad Bošnjacima Sjeverina.

Autobus Rudo – Priboj, koji je 22. oktobra 1992. godine prevozio radnike pribojskih preduzeća koji su tog dana krenuli na posao, pripadnici formacije “Osvetnici” pod komandom osuđenog ratnog zločinca Milana Lukića, zaustavili su u bosanskom mjestu Mioče, par kilometara od Sjeverina. Nakon legitimisanja putnici bošnjačke nacionalnosti izvedeni su iz autobusa, odvedeni prema Višegradu, gdje su, nakon mučenja u banji Vilina vlas, ubijeni na obali Drine.

Za ovaj ratni zločin Okružni sud u Beogradu 2005. godine osudio je četvoricu pripadnika jedinice. Nakon hapšenja u Argentini, Milan Lukić je pred Haškim tribunalom, zbog zločina u Višegradu, osuđen na doživotnu robiju, ali za zločin nad Bošnjacima Sjeverina nije odgovarao.

Iz autobusa na liniji Rudo – Priboj zločinci su izveli Mehmeda Šeba, Zafera Hadžića, Meda Hodžića, Medredina Hodžića, Ramiza Begovića, Derviša Softića, Mithada Softića, Muja Alihodžića, Aliju Mandala, Seada Pecikozu, Mustafu Bajramovića, Hajrudina Sajtarevića, Esada Džihića, Idriza Gibovića, Ramahudina Ćatovića i Mevlidu Koldžić, dok je Sabahudin Ćatović otet ispred kuće u Sjeverinu u noći uoči ovog događaja. U znak sjećanja na žrtve Sjeverina u Lim je, s mosta u neposrednoj blizini mjesta gdje su oteti, bačeno cvijeće.

Akos.ba