Budimo najljepše cvijeće u bašči iskrenosti

 Mladost je burno razdoblje čovjekovog života, kada vjetrovi sa svih strana pokušavaju da ga slome

Mnogi mladići i djevojke se još uvijek nesvjesno “traže”. Tragaju za pravim putem, načinom da se učvrste na pravom putu, traže priznanje za svoje vrijednosti i podršku za činjenje dobra koja im od ljudi nedostaje.

Oko mladića i djevojke još uvijek čezne da se razbistri, srce im čezne za svjetlom istovremeno gledajući kriterije po kojima se mjere vrijednosti i popularnost među mladima, gledajući kako i na koji način pojedine mlade osobe dospijevalo do svojih ciljeva, što je daleko od njihovog sistema vrijednosti.

Sve ovo može navesti mladog insana, da mu se poljulja i onako nedovoljno jak iman i da postane sklon onome čemu nikada do tada bio, laži, dvoličnosti i prevari.

Uloga iskrenost čovjeka je veoma teška uloga na današnjem vremenu, ali je nagrada za nju mnogo veća od danasnjeg vremena i svega sto ono obuhvata.

Rekao je Ibn Haldun, poznati islamski mislilac i filozof: „Djelo koje najviše volim je iskrenost u djelovanju.”

Čovjek prije svega treba biti iskren prema sebi, pa tek onda prema drugima. Svjedoci smo mnoge neiskrenosti prema sebi u momentima kada nam je teško ili kada želimo da opravdamo neki svoj loš postupak, pa ćemo obično tražiti krivca i izgovore zašto situacija nije onakva kakva bi trebali bit.

Oslobodimo se toga, jer iskrenost oslobađa. Tek kada nešto sebi priznamo, tek tada možemo poduzeti naredne korake da to riješimo i popravimo stanje te praviti planove. Sve dok ne postanemo iskreni prema sebi, ostajemo u stanju obmane i stagnacije, u stanju kojem nema napretka za mladog čovjeka koji ionako treba da vodi računa o svom vremenu.

Život me naučio da ljudi mnogo više cijene iskrenost na njihovu štetu, nego obmanu u njihovu korist, iako ih zasigurno više boli.

U Allahovoj bašči raste svakakvog raznolikog cvijeća, a daleko najljepši cvijet su oni iskreni, oni koji sve što imaju kažu iz srca, jer riječi koje iz srca izađu lahko u srce uđu, i obično su oni ti koji mogu zaspati mirne savjeti svako veče u rahatluku, jer izrečena laž je teret za san svakog onog ko zna istinu. Budimo iskreni pa makar i na svoju štetu, jer Allah voli iskrene robove, i dove iskrenih se primaju, kao što je to u Kur’anu rečeno.

Bijaše tako jedno pleme među Izraelićanima koje se, zavedeno od šejtana, klanjalo jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Šejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
– Božiji robe, gdje ideš?
– Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu – da posiječem stablo kome se klanjaju – odgovori.
– Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
– Šta je to? – upita čovjek.
– Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu – reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Šejtan ponovo dođe pred njega i reče:
– Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
– Idem da posiječem ono stablo – odgovori.
– Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer – reče mu. – Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
– Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? – upita ga čovjek.
– Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha.

Velika li je snaga iskrenih! Molim Allaha dz.s da nam pomogne da budemo od iskrenih robova Njegovih i da tu svoju iskrenost nadjemo pred Gospodarom, onog Dana kada nista drugo sem iskrenosti biti nece…

Akos.ba