Budimo jedinstveni i širimo ljubav među ljudima

Čovjek kao jedinstveno Božije stvorenje na ovom svijetu prvenstveno ima ulogu da vjeruje i dobročinstvo čini. Uzvišeni je čovjeku podredio Zemlju i omogućio mu da se koristi njenim ukrasima i da uživa u blagodatima života na dunjaluku kako bi, ako bude vjernik, nastavio sa svojim uživanjem i na ahiretu. Ukoliko čovjek bude zahvalan svome Stvoritelju, Allahu Uzvišenom, i u blagodatima života na dunjaluku bude uživao i iste koristio u skladu sa Njegovom vjerom i propisima, nastaviće svoja uživanja i na drugom budućem svijetu, ahiretu. Svijetu u kojem neće biti umiranja.

Kako bi čovjekova sreća i radost bili trajni on treba svoj ovosvjetski život urediti onako kako mu to nalaže Božija knjiga, Kur’an. Uzvišeni je ljudima poslao Svoje upute baš iz razloga da bi čovječanstvo slijedeći te upute bilo ispunjeno srećom i ljubavi.

U nedostatku slijeđenja Svete Božije riječi od strane ljudi, na Zemlji se dešavaju i razni problemi i nedaće, kao Božija opomena stanovnicima raznih mjesta i naselja.

Čovjek je društveno biće i po svojoj prirodi u potrebi je da se oslanja na druge ljude i s njima živi i udružuje kako bi bio sretan i emotivno ispunjen. Prava sreća postiže se onda kada čovjek, kao vjernik, u potpunosti predano radi za svoju društvenu zajednicu (svoj džemat) i u njoj širi dobro.

Islam kao Božija vjera ne dozvoljava vjernicima muslimanima bilo kakvo generaliziranje, isključivosti i podjele. U savremenom svijetu primjetno je mnoštvo različitosti među ljudima. Međutim, islam ne dopušta da te različitosti budu razlog podjela među ljudima, posebice među muslimanima.

Postojanje različitih nacija, naroda, mezheba, menhedža, tarikata i stranaka, muslimanima ne daje za pravo da se dijele i da svoje jedinstvo dovode u pitanje. Na Sudnjem Danu neće biti bitna pripadnost nekom narodu, mezhebu ili stranci. Čovjek će biti pitan je li bio vjernik i koliko je dobrih djela za svoga života uradio. Ispravno vjerovanje u šest temeljnih imanskih šarti i broj učinjenih dobrih djela biće presudni elementi na Velikom Danu suda.

Uzvišeni nam naređuje da budemo i ostanemo jedinstveni, bez obzira na narodnost, mezheb, stranku ili slično. Uzvišenom je bitno naše iskreno ispovijedanje Njegove vjere i dobro koje učinimo u ime Njega drugima, a ne naša podjeljenost koja je nastala kao produkt naših ljudskih viđenja, vizija, stavova, mišljenja i ideja.

Ideja imana i dobra je na prvom mjestu, a sve ostalo dolazi i stavlja se u drugi plan. Onaj ko bude ljude dijelio po izgledu, porijeklu, imetku, mezhepskoj ili nekoj stranačkoj pripadnosti, ulazi u šejtansku zamku koja ga može puno koštati.

Ne gledajmo na druge ljude sa prezirom zato što pripadaju nekom drugom narodu, nekom drugom mezhebu, menhedžu ili stranci. ”Sto ljudi sto ćudi”, kaže narodna poslovica. Ne možemo svi isto razmišljati, ali se možemo međusobno voljeti i poštivati. To nam je imperativ i obaveza.

Onaj ko bude vjernike izbjegavao, olajavao ili klevetao samo zato što na neka životna pitanja gledaju malo drugačije od nas, on čini veliki grijeh. Apsolutna moć i znanje pripada Allahu Uzvišenom. On je taj koji će dati konačan sud o svemu i On je taj koji je kadar sve da oprosti. Prema tome, ne budimo mi sudije, već budimo oni koji će zbližavati ljude i okupljati ih na ideji dobročinstva i čestitosti.

Širimo ljubav među ljudima. Širimo povjerenje i radimo na međusobnom zbližavaju, a ne razjedinjavanju. Neka nas na tom putu pomogne Svemogući Allah. On je taj u Kojeg se uzdamo, u Koga vjerujemo i Kome se na blagodatima života zahvaljujemo.

Za Akos.ba piše: Admir Iković