Nije slobodan onaj ko radi sve što poželi

Čednost se često posmatra samo kao vjerska i moralna obaveza kojom se čovjek čuva zabranjenog. Međutim, ona ima još jednu važnu dimenziju: uči čovjeka da upravlja sobom, svojim željama i svojom energijom.

Čovjek u sebi nosi snažne nagone. Sami po sebi oni nisu zlo, ali ako ih ne nauči kontrolisati, mogu početi kontrolisati njega. Tada se život pretvara u stalno traganje za novim zadovoljstvom, dok pažnja, vrijeme i volja odlaze na ono što ostavlja vrlo malo iza sebe.

Upravo zato čednost nije gašenje želje, nego njeno usmjeravanje.

Slično rijeci čija se snaga može rasuti ili usmjeriti tako da proizvodi energiju, čovjek svoje nagone može pretvoriti u izvor unutrašnje discipline. Onaj ko nauči reći „ne“ sebi kada treba, lakše će reći „da“ velikim ciljevima koji traže vrijeme, sabur i odricanje.

Nije slobodan svako ko radi ono što poželi

Današnja kultura često slobodu predstavlja kao mogućnost da čovjek zadovolji gotovo svaku želju. Međutim, postoji i druga vrsta slobode: da možeš nešto silno željeti, a ipak odlučiti da to nećeš učiniti.

Tu počinje vlast nad samim sobom.

Čovjek koji stalno popušta svojim strastima može nakratko osjećati zadovoljstvo, ali svakim novim popuštanjem otežava sebi sljedeće odbijanje. Nasuprot tome, svaki put kada savlada ono što zna da mu šteti ili što mu je Allah zabranio, jača njegovu volju.

Zato snažan čovjek nije onaj koji sebi sve dopušta.

Snažan je onaj koji sobom može upravljati.

Čednost čuva i čovjekovu pažnju

Neobuzdane strasti ne uzimaju čovjeku samo vrijeme. One mogu okupirati njegove misli, raspršiti pažnju i otežati mu da se posveti onome što mu je zaista važno.

Čednost zato možemo razumjeti i kao čuvanje vlastitog fokusa.

Vrijeme i snaga koje čovjek ne potroši u beskrajnom zadovoljavanju želja ostaju mu za porodicu, znanje, posao, ibadet, stvaralaštvo i ciljeve koji imaju dugoročnu vrijednost.

Islam čovjeku nije naredio da uništi svoje nagone. Dao mu je način da ih zadovolji tamo gdje je to lijepo i dozvoljeno, a da ih obuzda tamo gdje prelaze Allahove granice.

U tome je ogromna razlika između čednosti i potiskivanja.

Svako „ne“ sebi može izgraditi jedno snažnije „ja“

Čovjekovo dostojanstvo raste kada shvati da nije rob svakog impulsa koji se u njemu pojavi.

To vrijedi mnogo šire od seksualne želje. Vrijedi za hranu, novac, ljutnju, pogled, govor, telefon i svako zadovoljstvo kojem čovjek može predati vlast nad sobom.

Zbog toga je borba sa strašću zapravo dio mnogo veće borbe – borbe da čovjek ostane gospodar svojih odluka.

Poslanik ﷺ rekao je: „A ko nastoji biti čedan, Allah će ga učiniti čednim.“ (Muttefekun alejhi)

Put do čednosti zato nije u čekanju da želja nestane. Ona možda neće nestati.

Put je u odgajanju sebe.

Pomažu post, namaz, zikr, Kur’an, spuštanje pogleda, udaljavanje od onoga što raspiruje strasti i ispunjavanje vremena korisnim obavezama. Pomaže i svijest da kratko zadovoljstvo nekada ostavlja dugu posljedicu, dok kratko odricanje može donijeti dugotrajan mir.

Čednost zato nije siromašniji život.

To je odluka da čovjek svoje najjače snage ne potroši na ono što traje nekoliko trenutaka.

I možda se upravo tu nalazi jedna od najljepših definicija slobode: da možeš slijediti svoju strast, ali radi Allaha odlučiš da je ne slijediš.

akos.ba