Božije određenje i korona virus!

Allah dž.š., u Kur’anu kaže: „I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga, koji te vidi kada ustaneš, da sa ostalima molitvu obaviš,  jer On, doista, sve čuje i sve zna.“ (Eš-Šu’ara, 217-220.)

I kaže Uzvišeni: „Reci: “Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.” I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!“ (Et-Tevbe, 51.)

Šta je Kada i Kader (Božije određenje)?

Šesta temeljna istina vjere islama ili šesti imanski šart jeste vjerovanje u sudbinu i određenje, i da se sve što se dešava – biva sa Allahovom voljom i Njegovim određenjem.

Dakle, bez vjerovanja u tu istinu, vjerovanje nije potpuno niti ispravno. Ona proizlazi kao prirodna i logička posljedica vjerovanja u Uzvišenog Allaha (tevhid), u Njegovo sveznanje (‘ilm), htijenje (mešī’e) i svemoć (kudret).

Ipak, ta istina vjere vjerovatno je najteže shvatljiva i samim vjernicima, muslimanima. Mnogi u vezi s njom ostaju i dalje zbunjeni i nesigurni, neki, pak, druge zbunjuju govoreći o njoj pogrješno, nestručno i neznalački.

U nastavku ćemo spomenuti definicije riječi Kada i Kader:

– Kadā (određenje) su stvari koje je Allah, dž.š., odredio i koje će se desiti kad za to dođe vrijeme.

– Kader (sudbina) je Allahovo određenje, ono za čije vrijeme, mjesto, karakteristike i način dešavanja zna samo Allah, dž.š.;

Istinsko oslanjanje na Allaha, dž.š.

Ibn Redžeb, r.h.m., kaže: „Tevvekul je istinski oslonac srcem na Uzvišenog Allaha prilikom postizanja koristi i odagnavanja štete, na dunjaluku ili ahiretu.“ 

Putem tevekkula – iskrenog oslanjanja na Allaha dž.š., se ispunjavaju potrebe, i što su više značenja tevekkula ostvarena u našim srcima – utoliko su i više ostvarene naše želje, nade i potrebe. Na ovom stepenu vjere su bivali Allahovi poslanici, a najljepši primjer nam je poslanik Ibrahim a.s., onda kada je bio katapultiran i bačen u veliku vatru, kada mu dolazi melek Džibril, i pita ga: „Jesi li u potrebi za nečim? Ibrahim, a.s., mu reče: Što se tiče tebe – nisam u potrebi za tobom, a što se tiče Allaha, dž.š., On mi je dovoljan i divnog li Oslonca! – nakon čega vatra postade hladna i spasonosna za Ibrahima, a.s.“.

Jedan od najjasnijih primjera ispravnog tevekkula je Hidžra Allahovog Poslanika s.a.v.s.. Iz poznatog putovanja izvlačimo nekoliko jasnih i nedvosmislenih poruka:

– Poslanik, s.a.v.s., nije krenuo na put sam, bez saputnika koji će mu pomoći ako to zatreba, bez umanjivanja Allahove nadmoći nad svime.

– Za put je sebi pripremio dovoljne količine hrane.

– Pri izlasku iz svoje kuće u postelji ostavlja Aliju, r.a., koji je imao zadatak da tim ostajanjem u krevetu zavara i zadrži neprijatelja koji je namjeravao ubiti Muhammeda, s.a.v.s..

– Za put se snabdio zdravom i snažnom jahalicom koja je mogla podnijeti veliki napor dalekog puta po vrelini sunca i pijeska, bez dovoljno hrane i vode.

– Za putovanje uzima vještog i snalažljivog vodiča koji je dobro poznavao sve staze i puteljke kojima je bilo moguće kretati se i tako umaći goničima.

– Sklanja se u pećinu u pravcu Jemena kako bi zabacio trag goničima, ne čekajući da mu budu za petama, iz koje put nastavlja prema Medini.

Tek nakon toliko priprema i urađenih stvari i uloženog truda izražava svoje oslanjanje na Allaha, dž.š.. 

Veži devu i osloni se na Allaha, dž.š.

Kaže stara arapska poslovica: “Veži devu pa se nadaj!”

Jako je bitno da čovjek uloži sav svoj trud i napor koji su u njegovoj mogućnosti, pa da onda računa na Allahovu pomoć. Uzvišeni Allah, dž.š., neće pomoći robu koji samo lezi i čeka Allahovu pomoć, a niti onom koji se olahko ponaša ne bivajući poslušan naredbama i savjetima i samo kaže kako: „..ni list ne pada sa grane bez Božije Volje i određenja…“, i tome slično, a mi svi, zasigurno ne sumnjamo da je to tako. Razmislimo dobro o sljedećem primjeru Allahova Poslanika, s.a.v.s.:

„Jednog dana Muhammed, s.a.v.s., sreo je beduina koji je ostavio devu a da je nije svezao. Pitao ga je: “Zašto nisi svezao devu?” Beduin je odgovorio: ”Uzdam se u Allaha.” Na to mu je Poslanik rekao: “Prvo svezi devu, pa se onda uzdaj u Allaha.” (Tirmizi)

Naravno u Allaha se treba pouzdati On i jeste najveći zaštitnik i čuvar, ali prije svega treba se i čovjek uraditi ono što može i ono što se traži od njega da uradi pa da se onda osloni na Allaha, dž.š..

Muslimani ne smiju biti fatalisti. Iako znamo da Allah upravlja svim sto je na Zemlji i da On odlučuje o svim stvarima, svako od nas ponaosob odgovoran je za ispravan izbor i ispravno postupanje u svim životnim situacijama. Mi moramo nešto uraditi da bismo olakšali svoje tegobe, teškoće svoje porodice i zajednice.

Za kraj, navest ćemo kur’ansko pravilo: “Pitajte učene/nadležne, ako to vi ne znate” (En-Nahl, 43).  Te drugo pravilo: “Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vama nadležnima…” (En-Nisa’, 59.)

Zato, budimo od onih koji primaju pouku, slijedimo kur’anske upute i upute našeg voljenog poslanika, te budimo poslušni našim nadležnim ljudima i institucijama. Budimo od onih koji se trudimo svojim radom pa se onda oslonimo na Allaha, dž.š..

Budimo od onih koji vežu devu, stave maske, drže se distance, održavaju ličnu higijenu i dezinfektuju svoje ruke pa se onda oslonimo na Allaha, dž.š., i na Njegov Kader!!!

Priredio: Azmir ef. Jusufi, Prizren

Akos.ba