Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Dijaspora > Bošnjaci na Balkanu dijele iste probleme – riješenje moramo tražiti zajedno

Bošnjaci na Balkanu dijele iste probleme – riješenje moramo tražiti zajedno

Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji porijeklom su iz Sandžaka, doseljeni 50-tih godina prošlog stoljeća. Iako smo zadržali svoj jezik, sa sandžačkim dijalektom, koji njegujemo u svojim domovima, veoma smo podložni asimilaciji, posebno naša omladina. I ako nešto više ne poduzmemo na polju obrazovanja, taj je proces neizbježan. Pokrenuli smo zajedničku inicijativu bošnjačkih nevladinih organizacija o promjeni pogrešnog naziva bošnjački jezik u formularima za putne isprave, kao i preimenovanje iz eksperimentalne u redovnu nastavu na bosanskom jeziku. Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji dobili su pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku još od 2011. godine, ali kao eksperimentalna nastava u dvije osnovne škole. Ta eksperimentalna nastava, bez potrebnih uvjeta za rad, ostavljena na snalažljivosti naših učiteljica, trajala je šest godina, sve do 2017. godine, kada smo dobili rješenje o redovnoj nastavi u obrazovanju

Razgovarao: Anes DŽUNUZOVIĆ

Mersiha Smailović rođena je u Skoplju 1984. godine. Porijeklom je iz Novog Pazara. Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Skoplju, a trenutno je na magistarskom studiju na istom fakultetu, na polju međunarodnog prava. Suvlasnica je finansijsko-pravnog konsaltinga “Nahla Konsalting” od 2006. godine. Volonterski angažman započinje od 2002. godine. Aktivno je učestvovala u brojnim humanitarnim misijama. Bila je u humanitarnoj misiji u Somaliji, u kampu Darfur, ali i pokretala humanitarne akcija za Palestinu, Siriju, Mijanmar, Bosnu itd. U 2007. godini pokreće kampanju za dobijanje prava da se muslimanke fotografiraju s mahramom u ličnim dokumentima. Zabrana koja je bila stara 60 godina ubrzo je ukinuta. Jedan je od osnivača Udruženja žena “Edu-Nisa”, koje se bavi afirmacijom i emancipacijom žene u društvu.

U makedonskom društvu poznata je u borbi za ljudska prava. Osnivačica je Udruženja “Legis” 2009. godine, koje se bavi humanitarnim radom, ali i zaštitom ljudskih prava. Aktivna je u zaštiti prava izbjeglica i migranata, muslimana, žena, borbi protiv islamofobije i diskriminacije, jednaku zastupljenost žena u društvu i dr. U posljednjih nekoliko godina učestvovala je na brojnim lokalnim i međunarodnim konferencijama. Prevela je nekoliko knjiga o islamu na makedonski jezik, a jedan je od prevodilaca Kur’ana na makedonski jezik. Kao članica i odskora predsjednica “Legisa”, radila je nekoliko istraživanja na polju migracija i prava izbjeglica, a njeni radovi objavljeni su u nekoliko naučnih publikacija. Posljednje istraživanje na kojem je radila kao dio Bošnjačkog istraživačkog centra “Lilium Bosniacum” jeste integracija Bošnjaka u makedonsko društvo.

Selma Rizvanović-Mandal rođena je 1981. godine. Diplomirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Skoplju. Suvlasnica je finansijsko-pravnog konsaltinga “Nahla Konsalting” od 2006. godine. Jedan je od osnivača Udruženja žena “Edu-Nisa”, kao i bošnjačke NVO Bošnjački istraživački centar “Lilium Bosniacum”. Vanjski je savjetnik u Komisiji za odnose među zajednicama pri skopskoj Općini Čair. Borac je za položaj žene muslimanke u makedonskom društvu, kao i za bolji položaj bošnjačke zajednice u Republici Sjevernoj Makedoniji, posebno u oblasti implementacije nastave na bosanskom jeziku. Posebno polje interesiranja joj je islamsko bankarstvo.

STAV: Vaš aktivizam u nevladinom sektoru na vrlo značajnim temama zaista je impresivan i traje već 15-ak godina. Recite nam nešto o vašem zajedničkom aktivizmu?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Naš zajednički aktivizam počinje još od studentskih dana i traje sve do danas. Važno je reći da traje istim tempom rada, nismo se umorile i odustale, što je čest slučaj s aktivistima u borbi za razna prava, od općenito ljudskih preko nekih posebnih kategorija, do manjinskih i nacionalnih prava. Naravno, svaka od nas ima i svoja posebna polja zanimanja, Mersiha je veliki aktivista za ljudska prava, ja sam više fokusirana na obrazovanje na bosanskom jeziku, ali uglavnom djelujemo zajednički uz međusobne savjete i konsultacije.

Osim volonterskog rada na zajedničkim projektima u sklopu nevladinog sektora, mi smo i profesionalno vezani. Naime, mi smo vlasnice i radnice kompanije za računovodstvene i pravne usluge “Nahla Konsalting” već 13 godina. Ovu kompaniju smo zajedno pokrenule nakon završetka studija.

Mi smo i jedne od osnivača Udruženja žena “Edu-Nisa”, čiji je glavni cilj edukacija žena, a dajemo podršku ženi i porodici, nastojimo poboljšati kvalitet života i promovirati pozitivne vrijednosti u društvu. Organiziramo razne kurseve za profesionalno usavršavanje i dokvalifikacije, recimo kurseve za materijalno računovodstvo i administraciju, grafički dizajn, izradu nakita. Organiziramo i predavanja iz raznih oblasti, poput medicine, psihologije, kao i vjerska predavanja. Organiziramo promocije knjiga, bajramski program za djecu iz mekteba na bosanskom kao i rekreativne aktivnosti. Kao žena koja je svjesna jednog velikog savremenog zdravstvenog problema s kojim se susreću žene, a to je karcinom dojke, želim istaći da smo posvetili i tom pitanju pažnju i organizirali kampanju o podizanju svijesti o karcinomu dojke.

Sve nabrojano neophodno je svakoj ženi u današnjem društvu u kome, nažalost, ima puno devijacija u svim poljima. Naši projekti često su uključivali predavače iz Bosne i Hercegovine, a ovo udruženje prvo je udruženje žena u Republici Sjevernoj Makedoniji čiji se projekti odvijaju na bosanskom jeziku.

U vrijeme izbjegličke krize 2014/2015. godine, kada su izbjeglice s istoka bile u tranzitu kroz Makedoniju prema Evropi, dnevno i do 4.000 ljudi, bile smo direktno uključene u dostavu hrane, lijekova i odjeće na terenu u sklopu humanitarne NGO “Legis”, na čijem je čelu sada Mersiha. Mersiha je zaslužna i za donošenje Zakona o azilu, tako da su te izbjeglice postale vidljive za sistem i dobile svoja zakonska prava.

Kao jedne od osnivača nevladine organizacije Bošnjački istraživački centar “Lilium Bosniacum”, bile smo dio istraživačkog tima koji je publicirao i uradio istraživanje Integracija Bošnjaka u Makedoniji. Organizirali smo i izložbu fotografija i promociju knjige o rahmetli Aliji Izetbegoviću u saradnji s Muzejom “Alija Izetbegović” iz Sarajeva. Organizirali smo i posjete i prisustvovanja dženazama u Potočarima itd.

Među posljednjim, ali veoma uspješnim projektima koje smo realizirale jeste dvodnevni seminar o islamskom bankarstvu. To je ujedno prvo predavanje s takvom tematikom u našoj državi.

STAV: Na čemu je fokus u trenutnim aktivnostima? Šta je to čemu pridajete najveću pažnju?

SMAILOVIĆ: Fokus našeg trenutnog zajedničkog aktivizma jeste obrazovanje na bosanskom jeziku, gdje nailazimo na velike poteškoće, a na kojem polju, osim naših vrijednih učiteljica, nemamo ni političku, a skoro ni institucionalnu podršku. U toku je planiranje projekta “Istraživanje i analiza problema u implementaciji nastave na bosanskom jeziku u Republici Sjevernoj Makedoniji”.

Drugi projekt koji je u fazi organiziranja jeste promocija kulture i tradicije Bošnjaka kroz izložbu muzejskih eksponata i narodne nošnje. Smatramo da Bošnjaci nisu dovoljno predstavljeni u makedonskom društvu. Malo se zna o nama, našem jeziku i kulturi, a odgovornost vidimo i u našoj zajednici. Moramo nastupati samopouzdanije u predstavljanju svoje itekako bogate kulture, tradicije, kao i historije svog naroda na koju trebamo biti jako ponosni.

STAV: O vašem aktivizmu čulo se i dalje od granica Republike Sjeverne Makedonije. Čuli smo i za neke druge bošnjačke organizacije, odnosno organizacije koje se bave pitanjima prava Bošnjaka. U državama gdje manjinski narod iza sebe nema jaku političku stranku od krucijalne važnosti upravo je aktivizam u nevladinom sektoru. Jeste li zadovoljni razinom bošnjačkog aktivizma u Republici Sjevernoj Makedoniji?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Mi, Bošnjaci, u Republici Sjevernoj Makedoniji imamo aktivan nevladin sektor. Trenutno nam predstavlja izazov kako našu omladinu uključiti u projekte. Manjka više samoinicijative i kontinuiteta u aktivizmu. Materijalni uvjeti koji su neophodni za realizaciju projekta jesu svakako velika prepreka s kojom se suočavamo, kao i organizacije ostalih zajednica.

S obzirom na to da smo uvidjeli veliku potrebu za rješavanjem pitanja bošnjačke zajednice ovdje u Republici Sjevernoj Makedoniji, naše djelovanje smo u velikoj mjeri preusmjerili u tom pravcu, u oblast obrazovanja na bosanskom jeziku, zastupljenost Bošnjaka u državnim institucijama na centralnom i lokalnom nivou vlasti, kao i na kulturnu afirmaciju Bošnjaka.

STAV: Kakva je saradnja među bošnjačkim nevladinim organizacijama, ima li kulturnih dešavanja među Bošnjacima Republike Sjeverne Makedonije?

SMAILOVIĆ: Saradnja između bošnjačkih nevladinih organizacija postoji. Mogla bi svakako biti bolja. Posljednjih godina bošnjačke organizacije zajednički su organizirale velike centralne manifestacije u obilježavanju genocida u Srebrenici, kao i proslavu Dana Bošnjaka 28. septembra, koji je ujedno i državni praznik za Bošnjake koji žive u Republici Sjevernoj Makedoniji. Tu su uvijek i pokušaji da se ujedinimo u jednu asocijaciju ili vijeće. To je svakako potrebno jer bez ujedinjavanja malih bošnjačkih organizacija ne mogu se rješavati krucijalno važna pitanja za Bošnjake i njihov status u društvu.

STAV: Spominjete borbu za uvođenje bosanskog jezika u nastavu, ima li rezultata?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Jezik je jedan od osnovnih elemenata identiteta jednog naroda, a osjećamo da ga ovdje među našom omladinom polahko gubimo, zaboravljamo. Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji porijeklom su iz Sandžaka, doseljeni 50-tih godina prošlog stoljeća. Iako smo zadržali svoj jezik, sa sandžačkim dijalektom, koji njegujemo u svojim domovima, veoma smo podložni asimilaciji, posebno naša omladina. I ako nešto više ne poduzmemo na polju obrazovanja, taj je proces neizbježan. Pokrenuli smo zajedničku inicijativu bošnjačkih nevladinih organizacija o promjeni pogrešnog naziva bošnjački jezik u formularima za putne isprave, kao i preimenovanje iz eksperimentalne u redovnu nastavu na bosanskom jeziku. Bošnjaci u Republici Sjevernoj Makedoniji dobili su pravo na obrazovanje na svom maternjem jeziku još od 2011. godine, ali kao eksperimentalna nastava u dvije osnovne škole. Ta eksperimentalna nastava, bez potrebnih uvjeta za rad, ostavljena na snalažljivosti naših učiteljica, trajala je šest godina, sve do 2017. godine, kada smo dobili rješenje o redovnoj nastavi u obrazovanju.

STAV: Imate li saradnju s drugim vladinim i nevladinim organizacijama?

SMAILOVIĆ: Saradnja s ostalim organizacijama najviše je na polju humanitarnog rada, posebno u projektima pomoći izbjeglicama. Tada smo ostvarili saradnju sa svjetski poznatim organizacijama, kao i s lokalnim nevladinim i vladinim organizacijama. Bili smo dio inicijative da se desetak ženskih nevladinih organizacija ujedine u zajedničkim velikim humanitarnim akcijama, kao što je prikupljanje pomoći za izgradnju bunara u Somaliji, pomoć za Palestinu i pomoć djeci iz Sirije.

STAV: Imate li podršku države za svoje aktivnosti?

RIZVANOVIĆ-MANDAL: Sadašnja vlast pokazala je više sluha za bošnjačka pitanja od prethodne, posebno što se tiče obrazovanja. Bošnjačke organizacije imaju institucionalnu podršku u projektima iz oblasti kulture. Ostvarujemo saradnju s ministarstvima i državnim agencijama. Posebnu podršku imamo od Agencije za ostvarivanje prava zajednica ispod 20% i njenim zamjenikom direktora koji je Bošnjak. Saradnju na polju veće zastupljenosti Bošnjaka u institucijama, posebno na važnim pozicijama, očekujemo i od zamjenika ministra za politički sistem i odnose među zajednicama. To je novoformirano ministarstvo, a zamjenik ministar odskora je Bošnjak. Bošnjacima u Republici Sjevernoj Makedoniji treba i jaka politička partija, jer se ovdje institucionalni problemi rješavaju samo političkom voljom, preko političkih pregovora.

STAV: Imate li saradnju s bošnjačkim organizacijama u Bosni?

SMAILOVIĆ: Jedan od glavnih naših ciljeva jeste i povezivanje Bošnjaka Republike Sjeverne Makedonije s Bošnjacima i bošnjačkim institucijama u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, ali i općenito regiji. U posljednjih par godina osjeća se to regionalno povezivanje Bošnjaka, što nas posebno raduje. Bošnjaci Republike Sjeverne Makedonije odnedavno su i dio regionalne mreže bošnjačkih nacionalnih vijeća. Uglavnom, dijelimo iste probleme, što znači da rješenje problema možemo zajedno tražiti. Naše udruženje ostvarilo je odličnu saradnju s Udruženjem “Mladi muslimani” i s Muzejom “Alija Izetbegović” iz Bosne i Hercegovine, kao i sa ženskim organizacijama iz Bosne i Hercegovine.

Stav.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top