Islamske teme

Blago onom sa čijom smrću umru i njegovi grijesi

Blago onome sa čijom smrću umru i njegovi grijesi, a teško onome ko umre, a njegovi grijesi ostanu da ”žive” nakon njega stotinu, dvjesta ili više godina, zbog kojih će biti kažnjavan u kaburu i pitan na Sudnjem danu.

Imam El-Gazali, rekao je: “Stavljanje u opticaj falsifikovanog novca je zulum i nepravda, jer je radnik prisiljen da radi sa takvim novcem ako ne zna da je krivotvoren,  a ako je upoznat sa tim on će taj novac proslijediti drugom,  trećem i četvrtom, i tako će falsifikovani novac ići od ruke do ruke, a svi grijesi, onih koji rade sa takvim novcem, idu također na teret i onome ko je pustio takav novac u promet i ko je otvorio vrata tom grijehu.”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ko uvede loš običaj (sunnet), pa se po njemu radi poslije njega, imat će udio u grijehu svih onih koji budu praktikovali taj običaj, a da se od njihovih grijeha neće ništa umanjiti.” (Muslim)

Neki islamski učenjaci su kazali: ”Izdavanje jednog falsifikovanog dirhema ili dinara gore je nego ukrasti stotinu dinara, jer je krađa stotinu dinara jedan grijeh koji se prekida i završava samim činom krađe, a trošenje falsifikovanog novca znači uvođenje novotarije i lošeg običaja koji će ljudi praktikovati poslije njega, tako da će on imati udio u tom grijehu stotinu ili dvjesta godina, sve dok se taj falsifikovani dinar bude koristio.”

Zato, blago onome sa čijom smrću umru i njegovi grijesi, a teško onome ko umre, a njegovi grijesi ostanu da ”žive” nakon njega stotinu, dvjesta ili više godina, zbog kojih će biti kažnjavan u kaburu i pitan na Sudnjem danu.

Svemogući Allah objavio je: ”I Mi smo zapisali ono što su uradili i djela koja su iza sebe ostavili.” (Ja-sin, 12.) Tj. Mi smo zapisali i tragove djela koja su iza sebe ostavili, kao što dolazi u ajetu: ”Toga dana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio obaviješten biti.” (El-Kijame, 13.) Odnosno, bit će obaviješten o grijesima i tragovima loših djela koja su drugi učinili slijedeći običaj koji je on uveo u praksu.

Ima ljudi kojima se pišu grijesi i nakon njihove smrti, a oni se nisu, dok su bili živi, mnogo brinuli niti su pridavali pažnju tim grijesima, zaboravljajući loše tragove njihovih djela koji su ostali nakon njihove smrti stotinama godina i zbog kojih su im, sve te godine, pisani grijesi u knjigu njihovih djela, ukoliko se nisu pokajali i ukoliko im Allah ne oprosti.

Koliko je muslimana, koji imaju vlast i koji mogu da odlučuju, donijelo odluke o dozvoli konzumiranja alkohola u muslimanskim zemljama, pod izgovorom da je alkohol dozvoljen nemuslimanima i da u tim zemljama ne vlada Šerijat, pa su time proširili zlo i grijeh i nisu svjesni da će im se pisati grijesi zbog širenja nereda stotinama godina nakon njihove smrti. I koliko je vlasnika raznih medija, koji svjesno šire i promoviraju zlo, razvrat, ateizam i ostale grijehe, pod izgovorom slobode govora, a ne razmišljaju da će imati udjela u grijehu svakog čovjeka kojeg budu uspjeli odvesti u zabludu, u nevjerstvo i razvrat.

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Neće ni jedan čovjek biti nepravedno ubijen, a da Ademov sin (Kabil) neće imati udjela u tom nepravednom prolijevanju krvi, jer je on prvi uveo praksu ubijanja.” (Buharija)

I zamislite koliko je ljudi nepravedno ubijeno od tada i koliko će ih još biti nepravedno ubijeno do Sudnjega dana, posebno u nepravednim i osvajačkim ratovima u kojima se masovno ubijaju nevini ljudi. Ademov sin (Kabil) imat će udio u grijehu u svakom nepravednom ubistvu, a sâm je donio odluku da ubije i to nakon što ga je brat (Habil) savjetovao da to ne čini. No, ubica nije poslušao savjet svoga brata.

Niko od nas nije u stanju nositi vlastite grijehe, pa kako će onda, na Sudnjem danu, nositi svoje i grijehe onih koje je odveo u zabludu, na šta aludira ajet: ”Da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to što će oni nositi!” (En-Nahl, 25.)

Blago onome ko vrši samoobračun, ko ispituje svoja djela i ko se iskreno kaje zbog učinjenih grijeha i loših djela, ispravljajući tevbom i pokajanjem ono što je bio pokvario, jer Allah briše i oprašta grijehe nakon iskrenog pokajanja, kao što dolazi u ajetu: ”Ali onima koji se poslije toga pokaju i poprave, njima će Allah oprostiti i samilostan biti.” (Ali Imran, 89.)

I često učimo dovu koju je učio Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Allahu moj, oprosti mi moje pogreške, moje neznanje i pretjerivanje u mojim poslovima, i sve drugo što Ti znaš više od mene. Allahu moj, oprosti mi grijehe koje sam hotimično učinio, i koje sam nehotice učinio, i namjerne pogreške, a svega toga ima kod mene! Allahu moj, oprosti mi prve i potonje grijehe, oprosti mi grijehe koje sam tajno učinio i one koje sam javno učinio. Ti si Prvi i Posljednji i Ti si svemoćan.” (Buharija)

(Allahummag-gfir li hatieti, ve džehli, ve israfi fi emri kullihi, ve ma ente e´alemu bihi minni. Allahummag-gfir li hatajaje, ve amdi, ve džehli, ve hezli, ve kullu zalike indi. Allahumag-gfir li ma kaddemtu ve ma ehartu, ve ma esrertu, ve ma e’alentu. Entel-Mukaddimu, ve entel-Muehhiru, ve ente ala kulli šej’in kadir.) (Buhari) Ovo je vrlo sadržajna dova kojom se moli oprost od Allaha za sve grijehe.

Piše: Halid ibn Salih el-Gajs

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

saff.ba

Povezani članci