Knjiga je rezultat rada na istoimenom naučno-istraživačkom projektu kojim je rukovodio akademik Šerbo Rastoder, koji je i priređivač ovog vrijednog izdanja.
Govoreći o knjizi, profesor Enes Pelidija sa Univerziteta u Sarajevu, istakao je da je sakupljanje objavljenih izvora uvijek zahtjevan posao.
„Istorija Crne Gore ima arhivsku građu na brojnim zapadnim, ali i orijentalnim jezicima. Ovi posljednji, orijentalni, zauzimaju važno mjesto. Takvih dokumenata ima u mnogim lokalnim i nacionalnim arhivima širom svijeta. Za istraživače je od velike važnosti da se ta osmanska građa nađe na jednom mjestu“, rekao je profesor Pelidija.
Kazao je da trotomno izdanje, koje obuhvata period istraživanja od 1455. do 1913. godine, ima 1.926 stranica, kao i 323 dokumenta.
„Da bi se ovako nešto uradilo, trebalo je prije toga pripremiti elaborat, koji je urađen i pripremljen od strane Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Imajući u vidu navedeno, akademik Rastoder je još više bio svjestan dobijenog zadatka. Vremenom je uključivao kolege starije generacije iz cijele regije. Ovaj projekat obuhvata jedan od najvećih poduhvata, ne samo u Crnoj Gori već na Balkanu. Istina treba da bude uvijek na prvom mjestu“, kazao je Pelidija.
Akademik Šerbo Rastoder poručio je da je izučavanje osmanskog istorijskog kulturnog nasljeđa dugo na ovim prostorima podrazumijevalo potrebu poželjne produkcije stereotipa, koji su u vrijeme nacionalnog romantizma 19. vijeka služili za jačanje samosvijesti i poželjne slike o sebi.
„To znači da je prikazivanje onog drugog podrazumijevalo obavezno negativni atribut, kako bi u konačnom bila izgrađena pozitivna istorijska svijest. Kompleksnost ove priče jeste da je priča o drugom priča o onome sa kojim ste bili u posrednom i neposrednom kontaktu. U konkretnom slučaju, kada su u pitanju osmanlije kao onaj drugi, onda se najčešće susreti u istoriografiji prepoznaju kao bojište, koje postaje ključna tačka istraživanja“, kazao je Rastoder.
Istakao je i da osnovno istorijsko znanje čine istorijski izvori, jer ono što je bilo je nepromjenljivo.
„Mi možemo znati šta je bilo samo ako imamo svjedočanstva o tome. Ako nema izvora, nema ni istorije. U turskim arhivima čuvaju se važni dokumenti vezani za Crnu Goru. Prije svega, defteri, od kojih je najvažniji dokument bio publikovan i ona je vrsta izvora koja je najviše korištena u regionu“, poručio je Rastoder.
Današnjoj publikaciji ovog izdanja prisustvovali su članovi Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, ambasadorka Turske u Crnoj Gori Songul Ozan, predstavnici turskih institucija, brojni intelektualci i građani.
Akos.ba
