Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Bedr kod Bošnjaka

Bedr kod Bošnjaka

U mjesecu ramazanu prisjećamo se važnih događaja iz života našeg Poslanika, a.s., i njegovih ashaba. Jedan od tih velikih događaja je i Bedr.

Dobro nam je poznato šta je Bedr značio za islam, šta su muslimani tada prošli i šta je poslije uslijedilo. Ovdje želim da prenesem radosne vijesti o kojima nas je naš Poslanik, a.s., obavijestio a odnose se na borbu na Allahovom putu. Ovo što prenosim je moje obraćanje našim borcima, da, bošnjačkom borcu koji je na ovom našem Bedru založio ono najvrednije što je imao – život. 

Vidimo šta je zadesilo tog borca u zemlji koju je branio – doživjeli su da ih vlast naziva banditima, da im oduzima ono što su imali, da ih istjeruje na ulice, da ih ponižava na razne načine i doživjeli su onaj najgori scenario da ne smiju govoriti kako su branili svoj narod, svoju vjeru i domovinu. U tom pogledu mnogi su se postarali da veliki broj naših boraca strpaju u zatvore osuđujući ih na visoke zatvorske kazne i time ulijevajući strah drugima da ne smiju govoriti. 

Samo jedan primjer, Biljana Plavšić, koja je, prema riječima haškog sudije, sudjelovala u ´zločinu najveće težine, uključujući kampanju etničke podjele koja je rezultirala smrću hiljada ljudi i protjerivanjem stotina hiljada u uvjetima izuzetne surovosti´ osuđena je na 11 godina zatvorske kazne dok je bivšeg pripadnika Trećeg korpusa Armije BiH, Suada Kapića Sud BiH na ponovljenom postupku, nakon oslobađajuće presude, osudio na kaznu zatvora od 17 godina zbog navodna ubistva 4 ratna zarobljenika VRS-a. Desetine hiljada bošnjačkih života vrijede manje od 4 četnička života. Suad nije jedina, sada već zaboravljena, žrtva relativiziranja počinjenih zločina, mnogi su osuđeni na isti način da se može kazati svi su ubijali.

Naš borac se borio za opstanak, ne za komforan život, samo za slobodu i opstanak. Nije ubijan naš narod ni zbog čega osim zbog svoje vjere. Ako kažu da nisu ubijali zbog vjere, pa odkud više od 600 srušenih džamija? Iako je ostavljen na cjedilu od svog naroda, koji je počeo da se stidi svojih boraca, sigurno Allah, dž.š., nije zaboravio borbu onoga ko se iskreno borio da sačuva svoju vjeru, domovinu, porodicu, čast i imetak.

Naš iskreni borac treba da zna da su oni ti koje Allah voli:

„Allah voli one koji se na Njegovom putu bore u redovima kao da su bedem čvrsti.“ (Es-Saff, 4.)

Neka se naš borac ne uzda mnogo u ovu državu, neka se pouzda u Allaha, svog Gospodara, za kojeg nas Poslanik, a.s., obavještava:“Allah, dž.š., se obavezao pomoći trojicu: borcu na Allahovom putu, onome ko je dužan i želi dug vratiti i onome ko se oženi da sačuva svoju čednost.“ (Tirmizi, Nesai, Hakim)

Koliko su samo njihova stopala provela vremena u vlažnim bunkerima i rovovima, na promrzloj zemlji, dubokom snijegu i ljetnoj žegi, ali to nije uzalud, jer Poslanik, a.s., nas obaviještava:“Vatri džehenemskoj je zabranjeno da prži stope uprašene na Allahovom putu (tj. u borbi)“ (Tirmizi)

Neka se sjete vremena koje su proveli na borbenim linijama, sve je to zapisano, a koliko je to vrijedno svjedoči hadis Poslanika, a.s.:“Ko se na Njegovu putu bude borio koliko treba da se pomuze deva, zaslužio je džennet.“ (Tirmizi)

I na kraju neka imaju na umu riječi našeg Gospodara i riječi koje nam je prenio Njegov Poslanik, a.s., to će im biti utjeha i olakšanje u životu u ovom surovom društvu. 

Neka Allah, dž.š., podari najbolju nagradu našim borcima i šehidima koji su zaslužni za blagodati koje danas uživamo, a nama da Allah, dž.š., da snage da sačuvamo i ojačamo ono što su oni ostavili u amanet nama.

Ernas Pašalić, prof.

Akos.bA
 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top