Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > O obrazovanju i odgoju > Batine i roditeljstvo: “Ne želim to da radim, ali ne znam šta drugo da radim”

Batine i roditeljstvo: “Ne želim to da radim, ali ne znam šta drugo da radim”

“Vidjeli smo puno tužnih roditelja zbog korištenja takvih mjera vaspitanja. Puno je priča u kojima roditelji plaču u drugoj sobi dok dijete plače. Čuli smo puno očajnih roditelja koji govore ‘Ne želim to da radim, ali ne znam što drugo da radim’, kaže Kler Lerner, stručnjak za roditeljstvo

 

Novo istraživanje pokazalo je da roditelji još uvijek udaraju svoju djecu po guzi iako misle da to ne pomaže. Zašto to onda rade? Novo istraživanje koje je naručila neprofitna organizacija o roditeljskoj edukaciji “Zero to Three” pokazala je da 90 posto ispitanika voli da bude roditelj, ali 70 posto njih reklo je da im nije lahko i da je najteži dio odgoja disciplinovanje djeteta, piše Tajm, a prenosi portal detinjarije.com.

Tako da ne čudi što roditelji pokušavaju različite metode kako bi djeci postavili granice, uključujući udaranje po guzi. Studija je pokazala da četvrtina roditelja djece uzrasta pet godina i mlađe udara djecu nekoliko puta sedmično ili više. A petina roditelja priznala je da redovno udara djecu po guzi. Dok 17 posto ispitanika tuče svoju djecu raznim predmetima poput kaiša ili drvenom kašikom.

Ipak većina roditelja zna da udaranje nije dobra metoda odgoja i da ne koriguje ponašanje kod djece.

“To je tako jer roditelji ne znaju šta bi drugo mogli da naprave ili se boje da su djeca u opasnosti. Na primjer, ako dijete koje je tek prohodalo trči na mjestu koje je prometno, roditelj ga lupi po guzi više zbog toga što se ‘uplašio na smrt’ nego zbog lekcije koje dijete treba da nauči.”, objasnio je Kler Lerner, stručnjak za roditeljstvo u “Zero to Three”. Razgovori koji su obavljeni prije istraživanja potvrdili su taj zaključak.

“Vidjeli smo puno tužnih roditelja zbog korištenja takvih odgojnih mjera. Puno je priča u kojima roditelji plaču u drugoj sobi dok dijete plače. Čuli smo puno očajnih roditelja koji govore: “Ne želim to da radim, ali ne znam šta drugo da radim”, dodao je Kler Lerner za Tajm.

Kako djeci postaviti granice?

Jedan dio te frustracije vjerovatno ima veze s još jednim otkrićem u ovoj studiji. Mnogi roditelji ne razumiju dovoljno dječiji razvoj. Na primjer, djeca ne razvijaju sposobnost dijeljenja i uzvraćanja, kontrolisanja emocija, ne odupiru se potrebi da naprave nešto što ne bi trebalo sve do uzrasta tri ili četiri godine. Samo 29 posto roditelja nije očekivalo od djeteta da učini te stvari.

“Roditelji stvarno precjenjuju dečiju sposobnost kontrolisanja u tim ranim godinama”, kaže Lerner.

Nemojte biti strogi prema sebi ako ste udarili dijete. “Velika je odgovornost učiti dijete šta je ispravno, a šta nije i niko nije stručnjak. Samo imajte na umu da će djeca ispitivati vaše granice. Kao roditelj vi treba da pomognete djeci da se nauče samokontroli i onome što je ispravno”, naglasio je Lerner.

Najvažnija stvar je da ostanete mirni kada se dijete ponaša neprihvatljivo. Ako postanete nervozni i dijete će postati nervozno. Kao roditelj pravićete greške, ali sa više prakse i planiranja unaprijed možete uspješno da disciplinujete dijete bez udaranja.

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top