Arnela Mahmutović za Akos.ba: Moj umjetnički rad se tiče intime vlastitog identitet

Arnela Mahmutović je rođena u Hamburgu 1994. godine, u gradu u kojem se njeni roditelji boravili nakon iseljavanja iz mjesta Bijelo Polje, u Crnoj Gori. Uz svoju porodicu, 1999. godine, seli se u Ameriku. Nastanjenu u oblasti glavnog grada savezne države New York, Albanyja, Arnela je danas bachelor likovne umjetnosti u slikarstvu, koju stiče na Fakultetu umjetnosti u Maineu (MECA), tokom proljeća 2017. godine.

Prije MECA-e, Arnela je pohađala zajednički koledž Hudson Valley i dobila je AS diplomu (diplomirani saradnik) u oblasti likovne umjetnosti. Trenutno, kompletira svoj master studij na Univerzitetu Albany gdje je i asistent na dodiplomskom studiju. Svoje radove je izlagala u gradovima duž istočne obale Sjeverne Amerike, a nedavno je nagrađena i priznanjem Elizabeth Greenshields Fondacije.

Djela prožeta dušom

Kada smo Arnelu pitali da pomoću nekoliko riječi kreira sliku o sebi, koja bi u punini predstavila nju javnosti, ona nam je kazala sljedeće „Ne mislim da je fer diktirati to šta bi ljudi trebali vidjeti, već, umjesto toga, trebali bi se osjećati slobodno da o tome donesu sud kroz moja djela. A što se tiče upoznavajućeg dijela, ali svakako dijela čiji elementi u mnogome određuju moju vokaciju umjetnice, onda kažem: Arnela Mahmutović, kćerka roditelja koji su, silom prilika, napustili sandžački zavičaj, Bošnjakinja, dugo već rasla i prebiva u SAD-u.“

Umjetnost je specifična ljudska djelatnost, koja u sebi nosi elemente osjetilnosti, a uključuje kreativni moment. Umjetnost je ljepota koja svojom originalnošću nadživljuje svog autora. Umjetnost danas veoma teško dolazi na listu prioriteta, ali činjenica je da imamo izvanredne ljude koji su najvažniji resurs. Pitali smo našu sagovornicu kako je to biti umjetnica u trenucima kada je trend opadanja zainteresiranosti za umjetnost prisutan u cijelom svijetu, a kao posljedica novih oblika izražavanja i drugačijeg stila života „Istina je da u mnogim djelovima svijeta umjetnost se primjećuje kao nepotreban zanat. Međutim, rekla bih – umjetnost je u svemu. Svakodnevno smo njome prožeti, od muzike koju slušamo, preko odabira televizijskog programa, do reklama koje svakodnevno susrećemo. To svakodnevno utječe  na ljudsko ponašanje i upravo je to ono što kreira i definira kulturu. Umjetnost predstavlja odabir na koji način ćemo prezentirati sebe svakodnevno, i teško mi je razumjeti da ljudi ne shvataju koliko je to važno. Iz moje tačke gledajući, da se akcentirati da vizualni jezik je univerzalni jezik; svugdje i svako u svijetu mu može razumjeti značenje, što ga i čini tako snažnim.“

Kako je spomenuto, Arnela je rođena i odrasla je daleko od domovine, ali ipak njeguje vezu sa korijenima. Njena djela su spona sa domovinom i kako navodi,  njen umjetnički rad se tiče intime vlastitog identiteta „U mojim slikama se očituje življenje između bošnjačkog/bosanskog i američkog načina života. Na tim slikama primjetit ćete tradicionalne elemente prepoznatljive, šire kazano – na Balkanu, pored ostalih referiranja na povijest umjetnosti. To je kombinacija povijesti za koju se zanimam. Mnogo se trudim da se usmjerim na to gdje se ti različiti putevi susreću i kako mogu koegzistirati jedan pored drugoga. Koliko god da je to slavljenje moga porijekla to je i način da to nikada ne zaboravim. Bosnu, nimalo začudno za Bošnjake Sandžaka, držim domovinom. Ako ne domovinom tijela i granica, sigurno svega ostalog što pripada mome identitetu. Zato, osjećam dužnost istraživati svoju historiju, historiju mojih roditelja i historiju Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.  Biti porijeklom iz mjesta toliko izazivanog od strane drugih, moja je dužnost boriti se da to i zaštitim. Pokušavam to potvrditi svojim zijaretima Bosni, za koje neću dopustiti da budu tek odmor, već prilika za učenje i doprinos zajednici i državi za koju sam toliko vezana.“

Arnela nam dalje, utemeljeno na iskustvu, govori o mogućnosti kulturnog dijaloga „Ako je platforma data, dijalog je moguć. Kao što sam i ranije spomenula, vizualni jezik je univerzalan. Davanjem određenih simbola kroz svoja djela, želim probuditi radoznalost u oku posmatrača. Postoje očigledne razlike između bošnjačke/bosanske i američke kulture, a te razlike ne bi trebale biti separativne. Ja ću se nastavljati usmjeravati ka poteškoćama i koristima moga života, u dvije kulture, što je nešto što sam prihvatila i na čemu sam vrlo zahvalna.“

Podsjetili smo se da umjetnost ima  ulogu očuvanja države i kulture, a Arnela tvrdi da Bosna i Bošnjaci nikada nisu oskudijevali kreativnim pojedincima koji su u borbi za očuvanje bošnjačke kulture, naslijeđa, jezika i identiteta „Problem je koliko se tim pojedincima daje prostora da iskažu svoj talent. Ne govorim to samo sa moje tačke gledišta kao umjetnika, već mnogo šire. Bosna kao država bi trebala u prioritet staviti pitanje šansi koje daju mladima, mnogo potentnijoj generaciji. Umjetnost, sa svim svojim granama, jedna je od osnovnih komponenti u očuvanju kulture i razvoja države. Stanje umjetnosti u nekoj zemlji može nam dosta kazati i o stanju države. I nije u pitanju samo potencijal pojedinca, u pitanju je briga države i društva o tom pojedincu, kroz podršku i priznavanje korisnog umjetničkog rada. Bošnjaci, bili u domovini, bili u dijaspori, neće moći govoriti o očuvanju identiteta bez umjetnosti.“

Izniman doprinos

U toploj priči u poduhvatima ove inspritavine djevojke, neizostavno je spomenuti projekat čija je relizacija nedavno završena. Naime, Arnela je dizajnirala naslovnicu novog bosanskohercegovačkog bisera, „Mevlud“ autora Džemaludina Latića,  „Slijedom okolnosti, naš pjesnik i univerzitetski profesor, uključio me u ovaj važan projekat čime sam veoma počastvovana. Vidim to i kao izazov i kao satisfakciju. Ovim projektom sam se suočila sa moći jezika i pitanjem na koji način svojim umjetničkim doprinosom mogu ojačati značenja riječi. Nadam se da će ljudi, dok budu držali ovu knjigu u rukama, osjetiti da ona pripada njima. Sve, od boja, uzoraka i motiva, pripada našoj što kulturnoj što vjerskoj tradiciji. Nadam se da će to ljudi prepoznati. Prije toga, sačekajmo da vidimo kako će se to sve zaokružiti i privesti kraju. Nadat se, s hajrom će, ako Bog da.“

I njena zaključna poruka jasno odslikava njen lik i djelo, a svakome od nas stoji kao jasan poziv. Ističe da bi ljudi trebali biti više svjesniji pozicije umjetnosti u svojim životima „Ako neko nije bio u muzeju, neka se namjeri i ode! Ako neko nije pokušao crtati još od malena, neka uzme olovku i pokuša! Ako neko ima mogućnost da stvori priliku za one koji se bave umjetnošću, neka to učini! Vjerujte mi, to je ispunjavajuće“ – sa osmijehom, zaključuje Arnela.

Za Akos.ba: Rabija Arifović