Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Nedžma Latić za Akos.ba: Poezija u meni diše, živi i ne jenjava

Nedžma Latić za Akos.ba: Poezija u meni diše, živi i ne jenjava

Poznato nam je da su medrese čuvari nauke, kulture i tradicije, svjedoci opstanka i razvoja, napretka bošnjačkog naroda. Nedžma kao najplodonosiji i najljepši period svog života, spominje upravo medresanske dane

Mladi su svjetlost našeg društva. Znanjem i produktima znanja nastoje doprinijeti kreiranju divnog danas za svakog od nas. Nedžma Latić djevojka je koja svoju svjetlost bezuslovno širi.

Niz uspjeha

Nedžma je ove godine maturirala u Elči Ibrahim-pašinoj medresi kao učenica generacije. Za sebe kaže da je osoba vedrog duha, vrlo emotivno biće, zaljubljenik je u poeziju, a naročito u stihove Muse Ćazima Ćatića „Nagrađivana sam na mnogim književnim konkursima. Dvije godine sam bila urednica radio emisije “Moja medresa”, a uređivala sam i školski časopis “Nedžm”.

Bila sam PR predstavnik škole u sklopu nevladine organizacije hoću.ba.“

Poznato nam je da su medrese čuvari nauke, kulture i tradicije, svjedoci opstanka i razvoja, napretka bošnjačkog naroda. Nedžma kao najplodonosiji i najljepši period svog života, spominje upravo medresanske dane Tad sam pronašla sebe u sebi, u te četiri godine sam stekla mnogo korisnog znanja kroz nastavni proces, ali i pohađajući veliki broj vannastavnih sadržaja. Prvenstveno moram zahvaliti Bogu koji je u moje srce usadio želju da budem učenica baš te medrese. Čini mi se kad bih opet mogla birati srednju školu, opet bih izabrala ovu travničku ljepoticu. Moj put ka učenici generacije je bio jednim dijelom težak jer nije uvijek bilo lahko održati prosjek 5.0, trčati na seminare u druge gradove, ali ništa nije teško kada imaš jasno zacrtan cilj kojem težiš. Svjesna činjenice da svaki trud biva nagrađen stekla sam titulu učenice generacije. Ovaj uspjeh je kruna moga rada i on je doista nešto na šta sam i na šta ću uvijek biti ponosna. Dužna sam odati zahvalnost svojoj razrednici mr. Đenani Bajraktarević koja je uvijek bila spremna podržati moje ideje, kao i direktoru medrese mr. Dževdetu Šošiću koji je pomagao implementaciju istih.“

Čuvar pera

Medrese su i čuvari pisane riječ, a one, kao i svaka umjetnost, ima za cilj da oplemeni čovjeka, da ga približi sebi, ljudima i svijetu. Nedžma je jedna od onih koja dušom njeguje pero, a i ovu ljubav je pronašla u Medresi „Profesor je prepoznao moj talenat za pisanje za koji nisam znala jer sam na neki način odrastala u sjeni svoje sestre, majstora za pero, na koju sam itekako ponosna. Njegujući vrijednosti pisane riječi kroz odrastanje i slušajući priče o književnim velikanima, otkrila sam neraskidivu povezanost između svijeta književnosti i sebe, te je to ono što održava moju želju za pisanjem živom.“

Pjesnici su majstori koji se vješto igraju riječima, dok u nastanku pjesme sudjeluje njihovo srce i njihov um. Nedžma nam dalje kazuje o svom doživljaju pjesnika i poezije „Ne mogu za sebe reći da sam pjesnik, jer moje pjesme trebaju sazrijeti, odrasti, sačekati pravo vrijeme, pa da me na svojim krilima odnesu do svijeta pravih pjesnika. Tek tada će moja borba biti vidljiva svima. Ovako ona mirno živi između mene i mojih snova. Mogu reći da svim srcem želim postati majstor pisane riječi, želim da me ljudi poznaju po mojih stihovima, da sebe u njima pronađu i nadam se da ću uspjeti u tome jednog dana ako Bog da. Smatram da je ovaj moj mali doprinos svijetu književnosti veliki korak za mene, te da je poezija doista nešto što u meni diše, živi i ne jenjava. Ona iz moga srca treba u druga srca doći te se tu vjerovatno krije moja misija na ovome svijetu. Vjerujem da sam još uvijek veoma mlada da bi poezija pisala moj život, nemam toliko izgrađen emocionalni život koji se najčešće povezuje sa onim što je napisano. Ali ona definitivno utječe s jedne pozitivne strane na moje življenje jer me riječi koje sam ostavila na papiru često znaju razveseliti, naročito onda kad neko prepozna njihovu vrijednost. Inspiraciju nikad ne tražim, ona nekako sama dolazi. Najčešće se uvuče kroz prozorska okna kada je kišovito vrijeme, a moram priznati i da je jesen godišnje doba koje me ponajviše inspiriše.“

Poseban trag na Nedžminom putu poezije, ostavila je blizina velikana bosanskohercegovačke pisane riječi, profesora Džemaludina Latića „Ono na čemu sam Gospodaru posebno zahvalna jeste genetika koja je u mom slučaju od velikog značaja. Blizina jednog tako prvenstveno velikog čovjeka, a zatim i maestralnog pjesnika je doista važna jer imam nekog ko mi može pokazati kojim putem trebam da hodim, koja literatura je važna za čitanje, ali i nekog ko će uvijek sa radošću pročitati moj skromni rad i dati mi taj neki vjetar u leđa koji je jednoj mladoj osobi potreban.“

Neizostavno je spomenuti da je Nedžma bila dijelom projekta “Moje mjesto u EU”  koji je upriličila Europska Unija u saradnji sa Rijasetom IZ u Bosni i Hercegovini. Naime, djeca iz svih medresa su imala pristup kreativnim radionicama iz raznih oblasti, a nakon pripremnih radova objavljen je i javni natječaj na koji su se imali pravo prijaviti učenici svih šest medresa „Moj rad je osvojio prvo mjesto u konkurenciji pisanih radova, te mi je to omogućilo da budem dio putovanja kroz gradove EU, a u Briselu se desio vrhunac ovog projekta, a to je izložba najboljih radova gdje je svako od nas imao mogućnost predstaviti sebe, svoj rad, ali i Bosnu i Hercegovinu. Meni je bila velika čast dati svoj doprinos razvijanju svijesti o važnosti integracije BiH ka EU. Bogatstvo koje sam stekla kroz upoznavanje drugog i drugačijeg, ali i kroz druženje sa učenicima drugih medresa je neizmjerno. Ovom prilikom želim da se zahvalim cijelom timu ovog projekta i svima onima koji su učinili da ovo iskustvo zauvijek ostane urezano u mome sjećanju.“

Za kraj razgovora, naša sagovornica nam je kazala kako svoje školovanje nastavlja na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, Odsjek Međunarodni odnosi „To je ispunjenje mojih ambicija jer sam jedna veoma socijalna osoba koja teži unapređenju  sebe, ali i unapređenju društva. Nažalost, san o studiranju književnosti sam ostavila za neka druga vremena nadajući se da ću jednog dana i to uspjeti uskladiti sa trenutnim izborom fakulteta. O svojoj knjizi još uvijek ne razmišljam jer smatram da je potrebno još mnogo truda i ulaganja u moj talenat. Osoba sam koja mnogo sanja i kojoj je svaki dan nova prilika za ostvarenje nekog sna. Želim da poručim svakoj osobi da nikad nije prekasno za snove, niti za njihovo ispunjenje. Često se držim mota “Nemoguće postaje moguće ako to dovoljno želiš” – zaključuje ona.

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top