Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Antimuslimanski križari današnjice

Antimuslimanski križari današnjice

Kada slušate medije i političare koji razgovaraju o nečemu vezanom za muslimane, možete primijeniti jedan zanimljiv misaoni eksperiment koji će vam otkriti dosta toga.

Primjera radi, razmotrite nedavno održani intervju sa autorom Reza Aslanom na Fox Newsu, u kojem ga je voditeljica dugo ispitivala o njegovim vjerskim ubjeđenjima i u jednom trenutku ga je optužila da se „pojavio na nekoliko programa, iako nije otkrio [da je] musliman“.

Ili uzmite za primjer ideologa Novog ateizma Sama Harissa, koji je rekao: „Trebamo profilirati muslimane i svako ko izgleda kao on ili ona bi mogao biti smatran muslimanom“, kao i njegovog istomišljenika Richarda Dawkinsa koji je postao poznat po postavljanju britkih pitanja kao što je: „Šta kog vraga ovi muslimani misle da su oni?“

Ovo su primjeri direktnog jezika u današnjem popularnom diskursu. Ali zarad jednostavnog testa pokušajte zamijeniti riječ „musliman“ sa „Jevrej“ ili „musliman“ sa „crnac“ u svakom od gore navedenih citata i razmislite kako vam zvuče. Vrlo vjerovatno zvuče dosta manje ugodno, normalno i prihvatljivo nego prije nekoliko trenutaka.

Do sada im je dopušteno da šire mržnju protiv jedne od nekoliko manjinskih skupina za koje je još dozvoljeno praviti negativne generalizacije, degradirati ih i upućivati im prijetnje.

Zaista je teško zamisliti da bi Harris, Dawkins ili voditeljica na Fox Newsu, mogli nastaviti djelovati kao javne ličnosti da su isti tip komentara dali o bilo kojoj drugoj manjinskoj skupini, a ne o muslimanima.

Vrlo vjerovatno bi ih šira javnost s pravom osudila, a možda bi bili udaljeni iz javne sfere zbog ispoljavanja otvorene netrpeljivosti.

Možda bi ih ekstremna desnica smatrala mučenicima, jer je među takvima upotreba ksenofobičnog jezika u slučaju Jevreja i crnaca još uobičajena. Umjesto toga do sada im je dopušteno da šire mržnju protiv jedne od nekoliko manjinskih skupina za koje je još dozvoljeno praviti negativne generalizacije, degradirati ih i upućivati im prijetnje.

Selektivna individualnost

Važno je prisjetiti se kako je došlo do toga da se generalizacije o „Jevrejima“ ili crncima počnu smatrati neprimjerenima.

O obje ove grupe rasisti i antisemiti nekada su pričali kao da su to homogene skupine ljudi koji se ni po čemu značajnom ne razlikuju i koji dijele iste (uglavnom negativne) karakteristike.

Ovakav pogled na stvari u stranu je grunuo ljudsko iskustvo koje pokazuje da takve konstruisane zajednice nisu bezlične horde, već pojedinci koji imaju imena, porodice i suštinsku osobnost koja bez sumnje prkosi jednostavnoj i lakoj logici masovne generalizacije.

Takve generalizacije su korištene da bi se raspirila mržnja i osporila humanost određenim manjinskim skupinama i to sve dok nije proizvedeno dovoljno užasa da društvo zastane i razmisli o razlozima koji takvu retoriku čine tako neukusnom.

Kako kaže pisac Moshin Hamid, generalizacije o muslimanima „predstavljaju odbijanje da se prizna postojanje varijacija, da se prizna postojanje pojedinačne ljudskosti i želju da se pripadnici iste skupine oboje istom bojom“.

Vjerovali ili ne, muslimani su, kao i pripadnici drugih skupina u društvu, također pojedinci. Na svijetu ima više od milijardu muslimana i u skladu s tim ima i više od milijardu različitih, individualnih interpretacija islama.

Kako kaže pisac Moshin Hamid, generalizacije o muslimanima „predstavljaju odbijanje da se prizna postojanje varijacija, da se prizna postojanje pojedinačne ljudskosti i želju da se pripadnici iste skupine oboje istom bojom“.

Kritičari ovog naizgled razumnog stava objašnjavaju da muslimani, zapravo, jesu različiti, te da postoji nešto jedinstveno za njih i njihovu religiju što negira suštinsku čovječnost i od njih pravi jednu homogeniziranu masu ljudi.

U ovom argumentu nema ništa novo. To je, zapravo, ista fanatična tvrdnja za koju se može dokazati da je netačna, a koja je nekada na Zapadu korištena za opisivanje Jevreja.

Immanuel Kant je tvrdio da je „jevrejski zakon… [činio Jevreje] neprijateljski nastrojenima prema svim drugim narodima“, a Voltaire je opisivao Jevreje kao „neuke“,“primitivne“ i rekao je da su svi oni „rođeni sa bjesnećim fanatizmom u srcima“.

Umjesto da budu nosioci ideja prosvijetljenog liberalizma kao što tvrde da su, takvi pojedinci su tek stepenicu iznad modernih nosilaca istog tipa netrpeljivosti, samo sa drugom metom na umu.

Savremena antimuslimanska retorika političara, medijskih ličnosti i filozofa Novog ateizma zvuči gotovo identično kao i ovaj odvratni govor mržnje.

Umjesto da budu nosioci ideja prosvijetljenog liberalizma kao što tvrde da su, takvi pojedinci su tek stepenicu iznad modernih nosilaca istog tipa netrpeljivosti, samo sa drugom metom na umu. Zaslijepljeni arogancijom, samuovjerenošću i mržnjom postali su upravo ono protiv čega tvrde da se bore.

Dawkinsova razmišljanja

Richard Dawkins nedavno je skrenuo malu bujicu negativne pažnje na sebe istakavši da „svi muslimani svijeta zajedno imaju manje Nobelovih nagrada od Trinity Collegea na Cambridgeu“. Njegove pristalice su brže-bolje istakle da je njegova izjava činjenica i da u njoj kao takvoj nema nikakve netrpeljivosti.

Dawkinsovo zapažanje je, također, tačno i ako umjesto riječi musliman stavite „Hindus“, „crnac“ ili „Kinez“, ali njegovim pristalicama bi bilo dosta teže stati u odbranu iste izjave o bilo kojoj od ovih skupina bez da budu obilježeni kao ksenofobi.

Ovakvu situaciju pristalice Novog ateizma osuđuju kao „odbijanje da se prizna realno stanje“, a prividno realno stanje je da su oni sami po sebi superiorniji od ostalih. Međutim, oprezni su kada je u pitanju izbor onih kojima će se ovako obraćati i svjesni su koje manjinske skupine smiju ovako napadati, a koje moraju izbjegavati. Dan Murphy iz Christian Science Monitora objasnio je zablude koje se kriju iza ovog sirovog šovinizma:

"Dawkins bi kao obrazovan čovjek trebao biti upoznat sa zaostavštinom kolonijalizma i siromaštva… Kada su počeli dodjeljivati Nobelovu nagradu 1901. godine većina muslimana na svijetu živjela je u državama kojima su vladale strane sile i tokom većeg dijela 20. stoljeća muslimani nisu imali pristup velikim obrazovnim centrima kao što je Cambridge. Dobitnici Nobelove nagrade uglavnom su bili bijeli muškarci sa Zapada, što je odraz kako ekonomske moći Zapada u prošlom stoljeću tako i pristupa obrazovanju koji je bio osiguran toj klasi ljudi, a i sjajne intelektualne tradicije."

Dawkins i njegove pristalice bi trebali dati iste nekvalifikovane izjave izvađene iz konteksta o drugim skupinama u društvu, koje smatraju neuporedivim sa zapadnjačkim.

Isti razlozi zbog kojih muslimani nisu nositelji priznanja za zapadnjačka naučna dostignuća se, također, mogu primijeniti na svaku drugu skupinu ljudi u svijetu ako se izuzmu bijeli muškarci koji žive u zemljama Zapada.

Ukoliko nema ništa rasističko u takvim izjavama o muslimanima, Dawkins i njegove pristalice bi trebali dati iste nekvalifikovane izjave izvađene iz konteksta o drugim skupinama u društvu, koje smatraju neuporedivim sa zapadnjačkim. Činjenica da to odbijaju uraditi pokazuje da ovo nema mnogo veze sa hrabrim istupanjem i iznošenjem istine, već da je povezano sa izražavanjem netrpeljivosti prema manjinama protiv kojih još mogu pričati.

Jednostavan test

Ukoliko nekada niste sigurni da li neka izjava o muslimanima održava netrpeljivost prema njima, samo u istu rečenicu umjesto ovoga stavite ime neke druge manjinske zajednice.

Ukoliko vam, kada to učinite, takva izjava zvuči neprijatno ili čak kao gnusna laž, budite sigurni da je i prvobitna izjava jednako zlonamjerna.

Iz istih razloga iz kojih ne pravimo generalizacije o „onim Jevrejima“ ili „onim crncima“ ne bismo trebali tako pričati ni o „onim muslimanima“, posebno kada se prave negativne generalizacije koje danas počinju da podsjećaju na najmračniju ksenofobičnu retoriku iz 20. stoljeća.

Takva retorika i njeni zagovornici pripadaju prošlosti i tamo će i ostati u svakoj progresivnoj viziji društva.

Suprotno od zaključka koji nameće popularni diskurs današnjice, muslimani su, također, pojedinci koji posjeduju izvornu čovječnost i zaslužuju isti stepen poštovanja i pristojnosti u ophođenju kao i bilo koja druga skupina u društvu.

Gotovo je sigurno da će se na jezik koji koriste antimuslimanski križari današnjice gledati kao na nešto sramotno, kao što se danas doživljavaju rasističke i antisemitske izjave.

Takva retorika i njeni zagovornici pripadaju prošlosti i tamo će i ostati u svakoj progresivnoj viziji društva.

Naša dužnost danas je da prepoznamo i osudimo takvu netrpeljivost gdje god ona postoji i da se pobrinemo da ova vrsta govora mržnje prema manjinskim skupinama postane dio prošlosti. 

Al Jazeera

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top