Allahov Poslanik, a.s. ustajao je noću i podsjećao ashabe na Sudnji dan

Teško da ima stranica u Kur’anu a da se u njoj ne spominje Sudnji dan, ne samo zato što je vjerovanje u Sudnji dan jedan od temelja (rukn) vjere, već i zato što su ljudi često nemarni prema Sudnjem danu iako vjeruju u njega, na šta aludira i ajet: ”Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovome svijetu, a prema onome svijetu su ravnodušni.” (Er-Rum, 7.)

Zato je praksa (sunnet) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila da muslimane, odnosno svoje ashabe, uvijek podsjeća na Sudnji dan. I nije to činio samo kad je držao hutbu u džamiji ili kad je ashabima govorio o vjeri i vjerskim propisima, već je koristio svaku priliku da ih podsjeti na Sudnji dan i Ahiret.

Za saff.ba priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Tako je imam Et-Tirmizi zabilježio hadis, koji je šejh Albani ocijenio kao hasen – dobar, od Ubej ibn Ka’ba, radijallahu anhu, koji je rekao: ”Kada bi prođi trećina noći, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustajao bi i govorio: ‘O ljudi, desilo se prvo puhanje u sur (rog), za kojim slijedi drugo; došla je smrt sa onim što je prati, došla je smrt sa onim što je prati!”’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, time je podsjećao ashabe na dolazak Sudnjeg dana i to na način kao da se on već desio, jer je i u Kur’anu, glagol o dolasku i nastupanju Sudnjeg dana, upotrijebljen u prošlom vremenu: ”Eta emrullahi fe la testa’džiluh –  أَتَى أَمْرُ اللَّهِ فَلا تَسْتَعْجِلُوهُ – Ono što je Allah odredio – dogodit će se; zato to ne požurujte!” (En-Nahl, 1.) Iako je, kako vidimo, u prijevodu na bosasnki jezik upotrijebljeno buduće vrijeme, upotreba prošlog vremena u izvornom obliku na arapskom jeziku znači: Sudnji dan će sigurno doći, u to nema nikakve sumnje, i niko ga ne može spriječiti, pa razmišljajte o tome i pripremajte se.

To isto važi i za smrt koju je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo na način kao da se desila, podsjećajući ashabe na smrt i ono što slijedi poslije nje.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kome Uzvišeni Allah podari imetak, pa ne daje zekat iz tog imetka, on će mu doći na Sudnjem danu u liku zmije otrovnice bijele glave sa dvije crne tačke iznad očiju, koja će se omotati oko njegovog vrata, stežući ga, a zatim će ga dohvatiti za usne, govoreći mu: ‘Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje blago!’ Potom je proučio riječi Uzvišenog Allaha: ”Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite.””(Ali Imran, 180.; hadis bilježi imam Buharija)

U drugoj predaji, koju također bilježi imam Buharija, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko otkloni nevolju od brata muslimana, Allah će od njega otkloniti nevolju na Sudnjem danu. Ko pokrije sramotu brata muslimana, Allah će pokriti njegove sramote na Sudnjem danu.”

Ashabi su naučili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet podsjećanja na Sudnji dan, pa su to primjenjivali u svom životu i bili zauzeti prisjećanjem i razmišljanjem o Sudnjem danu i njegovim strahotama.

Huzejfe ibn Usejd el-Giffari, radijallahu anhu, rekao je: ”Došao nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a mi smo razmišljali. Rekao je: ‘O čemu razmišljate?’ Odgovorili smo: ‘O Sudnjem danu.’ Na to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće nastupiti Sudnji dan dok prije njega ne vidite deset predznaka, pa je spomenuo: Dim, Dedždžala, životinju (koja će izaći iz zemlje), izlazak Sunca sa Zapada, silazak Isaa, alejhi selam, Jedžudž i Madžudž, tri pomračenja sunca: pomračenje sa Istoka, pomračenje sa Zapada i pomračenje na Arapskom poluotoku, a posljednji od njih je vatra iz Jemena koja će tjerati ljude prema njihovom mjestu okupljanja (mahšer).”’ (Muslim)

Stoga, oživimo i mi ovaj sunnet i često se prisjećajmo Sudnjega dana, jer je pravi nemar biti nemaran prema Danu polaganja računa i susreta sa Allahom o kojem je Uzvišeni Allah rekao: ”I opomeni ih na Dan tuge kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali.” (Merjem, 39.)