Alija A. Sadiković: Čuvajmo se svakakvih dova i njihovih fadileta!

(Dokle sa lažnim hadisima i izmišljotinama na Muhammeda, a.s.?)

“Men kezebe alejje mute ammiden feljetebevv- ee mak adehu minennari!” – Ko na mene hotimično slaže, neka sebi pribavi mjesto u vatri.

***

Prije nekoliko dana posjetila je moju domaćicu jedna njena prijateljica, inače ugledna i veoma pobožna tuzlanska muslimanka. Tom prilikom  prišla je i u moju sobu te sa ushićenjem mi dala jedan vrlo mali notes i rekla da u njemu maju dvije veoma lijepe dove od kojih je prva posebno dobra i sa velikim fadiletima, ali  ona ne  zna dobro čitati arebicu i moli mene da joj zvršim prijepis na latinicu. Odmah sam po rupisu primijetio da je prepisivač slabo pismen i da  je dova na mnogim mjestima nečitljiva, a negdje i potpuno pogrešna, mada u osnovu dosta lijepa i ima oblik “tespih-dove„. A kada sam poslije  teksta dove počeo čitati njene fantastičo  velike “fadilete” onda mi se kosa ježila. Taj  moj revolt bio je utoliko veći što nisam mogao nikako odgonetnuti s koje se strane serviraju ovakve izmišljotine. Zbog toga sam zadržao kod sebe notes i obećao da ću pogledati za nekoliko dana, a zatim reći moj sud i eventualno prepisati, a dotična je stalno upadala u riječ i uporno insistirala na prepisu, uvjeravajući me da su, sigurno, veoma dobre i da ću se i sam u to uvjeriti.

Kada sam do kraja pročitao obje dove i njihove “fadilete” malo sam razmislio i odlučio da O ovome pišem u “Preporodu , pa sam odmah izvukao 2-3 fotokopije za one najinteresantnije stranice koje ovdje donosim u vidu faksimila kao argumenat.

O drugoj dovi iz ovog malog notesa reći ću riječ-dvije u bilješki, a evo teksta uz prvu “svemoćnu” dovu koji interpretira njene “fadilete” i za koje se ne može naći prava riječ osude:

“Obrazloženje Nur-dove 2): Božiji poslanik Muhammed, a.s., kaže da je jednom prilikom došao u džamiju i čim je sjeo u mihrab, došao mu je Džibril melek, nazvao mu je selam rekavši mu: “Es-selamu-alejkum, ja Resulallah!”, a Muhammed, a.s., odgovorio mu je govoreći mu:  Alejkumu-s-selam, hoš geldum! A moj brate Džibrile, dobro mi došao, neka je na Tebe Božija milost!”

Džibril je nastavio govoriti uzviknuvši: O Muhammede, veliki Allah poslao (Ti) je selam i preporučio Ti je ovu Nur-dovu koju do sada nikakvom pejgamberu prije Tebe, nijednom, preporučio nije.” Nakon toga Muhammed, a.s., je rekao: ”Moj brate Džibrile, pokaži nam koliki je fadilet Nur-dove?” Džibril je nastavio kazivati:

“O Božiji poslaniče, ko god ovo u svom vijeku jedanput prouči ili je uznosi sa sobom kad bi imao grijeha kolik što je na dunjaluku brda i drveća i kamenja; kad bi mu bili grijesi kolik sedam kata nebesa i sedam kata zemalja i kolik Arš i Kurs i kolik što mogu napisati svi pisari na zemlji, kad bi toliko imao grijeha svi bi mu se oprostili zbog merhameta Nur-dove.”

Dalje je Džibril i ovo rekao:

“Ko god Nur, ovu, dovu sa sobom uznosi vjerujući iskreno u njene fadilete neka se ne boji nekakvog znanog oružja, pa da bi ga moglo ozlijediti. I od guja i od akrepa i od svih ljutih zvijeri Bog će ga sačuvati i neće mu nikakve štete nanijeti i učiniti. I od svake opasnosti i nevolje će ga Bog, dž.š., sačuvati samo neka ima sa sobom Nur-dovu, pa ako on bude od Boga nešto tražio Bog će ti dati i udovoljiti i svakakvu opasnost i nasilje od tebe otkloniti.”

Dalje je opet Džibril nastavio govoriti:

“O Muhammede, ko ovu dovu prouči ili je uza se nosi sigurno će se Nurovim uvjerenjem imati sevapa kao da je sedamdeset hiljada godina na Kudusu i Aršu-Rahmanu, Bogu, džele šanuhu, ibadet činio. Još ko bude ovu dovu jedanput proučio ili je sa sobom nosio Bog će ga nagraditi svakakvijem rahmetima i na ovom svijetu mu oprostiti grijeha koliko god ih bude imao. Umjesto svakog grijeha Bog će mu dopuniti po deset sevapa.”

Dalje je opet Džibril nastavio govoriti:

“O Božiji Poslaniče, a na kolikoj su… (jedna riječ nečitljiva) fadileti Nur-dove kad bi sav svijet znao pisati pa da istine piše, a što god je drveća na dunjaluku kad bi bili kalemi i pera, a sve vode na svijetu, ništa opet od ovih fadileta ne bi u stanju bili ispisati, jer je ova dova napisana u Aršu-Rahmanu.”

Kad je Muhammed, a.s., preslušao Džibrila onda je pao na sedždu. Džibrail mu je rekao i poručio ovu Nur-dovu i ashabi su je svi za njim proučili i napisali. Koji god su učili i imali uzase Bog, dž.š., ih je sačuvao od svake opasnosti i taksirata. Ovo sve što je izrečeno to je prava istina sa hadisom utvrđena i dokazana, samo je potrebno da se na prvom redu nauči, pa onda prouči sidkile, tojeste svega srca i čvrstim vjerovanjem. A tko bude nosio treba čvrsto vjerovati da je uz njega najpribranija dova koja tačno može da bude uzrok pa da ga spasi od svake nužde i nevolje i od svakih taksirata Allah, dž.š., i Muhammed, a.s., Sadakallahu-l-azim. Napisala F.O. Allah imanet.”

Poslije ovakve interpretacije značaja i vrijednosti Nur-dove ona, makar u osnovi bila i dobra, gubi svoju vrijednost čak i da je pravilno i dobro napisana. Interpretator je dovi dao takvu kudrat-moć kakvu Bog, dž.š., nije dao ni svom najvećem miljeniku Muhammedu, a.s. On je Nur-dovu učinio “svemoćnom” i moćnijom i od prirodnih sila i zakona. Dao joj je toliku snagu da svojim “fadiletima” demantuje sve kur’anske propise o zabranama, velikim grijesima i najavljenim sigurnim kaznama, a u tome baš i leži zlo, a ne u dovi, makar bila i pogrešna. Međutim, onaj ko je prvi sastavio ovu Nur- dovu imao je sasvim drugu, i to veoma poštenu i krajnje religioznu i dobru namjeru. On u njoj tespih čim Boga, dž.š., a sada ta ista dova po nepoznatom interpretatoru njenih fadileta ima takvo čudotvorno djelovanje, da musliman koji je bude učio ili nosio uza se može komotno raditi sve što god želi od ma koje vrste zala i što god mu bujna mašta zaželi bilo šta od ovozemnih “slasti”, ili kako ona famozna, suvremena i još uvijek, na našu sramotu aktuelna pjesma kaže: “Uzmi sve što ti život pruža…”, pa će opet biti siguran da će mu Bog sve grijehe oprostiti. Ispalo je tako da nije uopće važno kakvo se zlo i grijesi čine, nego je važno imati uza se ovu dovu ili je povremeno učiti.

Vrlo je teško i naslutiti, a kamoli odgonetnuti tko je taj koji je izmislio ovakvu interpretaciju ovoj Nur-dovi, a još teže sa kakvom je to namjerom učimo. Da li  je sve ovo plod glupe mašte i velikog džehaleta nekakvog vajnog derviša, možda nazovihodže ili nadribule koji su u svom fanatizmu, ali i neznanju otišli toliko daleko da su možda iz nekakvih neshvatljivih pobuda dopustili sebi da se poigraju i sa samim Muhammedom, a.s., i da izmisle gornju interpretaciju i dijalog, ili se, pak, radi o nekakvom šićardžiji i špekulantu koji i na ovakav način trguje, jer nismo baš posve sigurni da se negdje ne bi moglo naći i takvih. I konačno treća mogućnost bila bi da se ovdje radi o vrlo zlobnoj i tendencioznoj, ali i perfidnoj podvali kakvih je bilo u prošlosti. Nije to davno bilo kad se među muslimanskim masama iznenadno pojavio “san” šejha Ahmeda, turbedara Muhammedovog, a.s., kabura koji je stigao maltene u svaku muslimansku kuću, a koji je najavljivao skori “smak svijeta” i savjetovao muslimanima da napuste sve poslove i sav ovozemaljski život, a da se predaju lbadetu…, što je također bilo tendenciozno. Od tada do ove dove bilo je još sličnih slučajeva, a i ovaj je možda iz iste “kuhinje”. Dakle, ni ovu treću mogućnost ne treba isključiti, tim manje što živimo u vrijeme po- vampirenja izvjesnih antagonističkih pojava koje u raznim oblicima egzistiraju i atakuju, a od kojih se neki drznu i dotle da se ponekad otvoreno jave čak i u dnevnoj štampi i u raznim vidovima podmoću, vrijeđaju najveće svetinje i imputiraju razne šovinističke uvrede.

Međutim, da ne bi bili krivo shvaćeni iz ma kojeg razloga, dodajemo: Mi ovdje ne želimo ni sa jednom riječi omalovažiti značaj prave dove, jer znamo za hadis-i šerif koji u prijevodu glasi: “Dova je srčika lbadeeta”, i još mnoge druge u ovom smislu, a onda i ajeti kerime: “Ve kale rabukum ud uni estedžib lekum…” (Vaš je gospodar rekao: “Molite me, ja ću vam uslišati!”)i mnoga druga slična. Ali u njima Kur’an aludira na izravno i neposredno obraćanje Bogu, dž.š., sa iskrenim pokajanjem i molbom za oprost, pa bilo da je ta molba na svom jeziku kako dotični zna i umije, bilo kur’anskim dovama ili dovama Njegovih poslanika koje su, također, muslimanima dobro poznate. Oni koji ih ne znaju, a vole dovu, i imaju lijepu “Zbirku izabranih dova” koju je sakupio i izdao naš veliki teolog merhum hadži efendija Handžić, a koja je ovih dana doživjela i drugo izdanje i još uvijek se može kupiti. U njoj su sve priznate, ali i najodabranije dove iz Kur’ana i Hadisa, a u uvodu je dovoljno rečeno o fadiletima svih ovih dova sa kur’anskog stanovišta. Ah u ovoj zbirci nema Nur-dova koja se danas lansirala, a nema ni sličnih interpretacija kakva je data uz ovu dovu. Stoga, ako iznalazimo razloge zbog kojih je izmišljena sva ona interpretacija možemo posumnajti čak i na to da možda Nur-dova upravo zbog “fadileta” koji su joj pridodati ima za cilj da odvrati muslimane od spomenute  Zbirke i dova koje su u njoj sakupljene. Ako je i to namjera opet je dokraja zlobna i perfidna.

Na kraju da kažemo još i to da u islamskim vrelima zasigurno nije zabilježena ni jedna dova, pa ni Nur-dova sa ovako moćnim, pa ni sličnim fadiletima, a niti je poznat događaj o kojem je na početku “Objašnjenja” dova rečeno u vezi sa dijalogom između Džibrila i Muhammeda, a.s., pa makar u sličnoj formi ili verziji. Umjesto svega toga poznat je citirani hadisi-šerif u motu članka, jer je Muhammed, a.s., naslućivao da će biti poslije njegove smrti svakakvih podvala na Njega, pa i podvala ove vrste. Prema tome citirani hadis odnosi se na sve one koji na Njega bilo šta namjerno slažu i pripišu. I stoga mi drskom i smjelom interpretatoru Nur-dove, bez obzira ko je, sa kakvom je namjerom to učinio i kojem taboru pripada, možemo poručiti neka on traži odgovarajuću dovu za svoju dušu, a muslimani će svoga dragog pejgambera slijediti po njegovim istinitim hadisima i neće dopustiti da se na Njega i Njegovo čisto ime lijepe bilo kakve lažne podvale. U tom svjetlu mi ćemo proslaviti i ovogodišnji Njegov rođendan.

Preuzeto iz: Preporod – izbor tekstova: 30 godina : 1970-2000. 

Priredio: Aziz Kadribegović

Izdavač: El Kalem 2000. 848 str. tvrdi uvez

Akos.ba