Ako klanjate brzo, nikad nećete osjetiti ljepotu namaza

Nijedan namaz se ne smije klanjati brzo. Pogotovu ako klanjate sabah-namaz, još više morate voditi računa. Brzi namaz posebno dolazi do izražaja tokom teravija.
Nakon brzog teravih-namaza jedan čovjek prišao je imamu i rekao mu: “Moj hodža, toliko brzo klanjate da od tri zikra na ruku’u i sedždi mogu izgovoriti samo jedan.” Imam se nasmijao, a zatim mu rekao: “Budi zahvalan na tome. Ja ni to ne mogu izgovoriti.” Dakle, on nikako nije izgovarao tesbih.

U jednoj džamiji tokom mjeseca ramazana u kojoj sam klanjao teravih-namaz, džemat ne bi stigao ni Subhaneke da prouči, a imam bi započinjao Fatihu. U Ramazanu ima mnogo “jednomjesečnih” klanjača. Za one koji samo ramazanom počinju sa namazom a zatim prekidaju, ljudi kažu “jednomjesečni”. Jedan dio ovih veoma vodi računa o dužini teravija. Štaviše, među sobom razgovaraju: “Ja sam bio jučer u jednoj džamiji, za 23 minuta završeni su i jacija i teravih-namaz”, kaže jedan. Drugi odgovara: “Zar je to nešto? U džamiji u kojoj sam ja bio, imam završava posao za 19 minuta!”

O kakvoj god mudrosti da je riječ, ljudi koji za prolaznost svakog dana troše sate, štaviše ponekad troše dane za nepotrebne stvari od kojih nema koristi niti njegova vjera niti dunjaluk, trude se da završe namaz što prije. Da bi obavili namaz za kratko vrijeme, tako brzo uče sure, da im se značenje gotovo i ne razumije.

Jednom sam klanjao podne namaz u nekoj džamiji. Prišao je čovjek, klanjao je deset rekata i izašao, a ja sam još uvijek bio na prvom sunnetu. “Bože dragi”, rekoh. Bio je to insan kojeg sam površno poznavao. Klanjao je pet vakata namaza i vodio računa o vjeri. Mislio je da je obavio namaz, da je namirio dug. A uopće nije bilo tako, jer nije ispunio čak ni minimum uvjeta za namaz.
U nekoliko različitih hadisa objašnjeno je da namaz ne treba klanjati brzo kao što kokoš kljuca zrno. Štaviše, naš Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je jednu osobu vratio da tri puta klanja namaz zato što je brzo klanjala. Rekao je da to nije namaz i lijepo je objasnio čovjeku kako se klanja, kada je ovaj rekao da ne zna drugačije. Umjesto što će čovjek klanjati brzo i učiti dugačku suru na skoro nerazumljiv način, bolje je da nakon Fatihe normalno prouči makar samo jedan ajet, i opet, umjesto obavljanja cjelokupnog namaza neprihvatljivom brzinom, bolje je klanjati samo farz-namaz uz poštovanje svih pravila.

Naravno, klanjajmo i sunnet i farz onako kako je ispravno, jer je namaz jedan ibadet u kojem se rob okreće prema Allahu, i koji, prema Pejgamberovim riječima, “sadrži momenat sedžde u kojem je rob najbliži Allahu”. Ko se nađe u audijenciji kod Allaha, mora pokazati odgoj i poštovanje dostojno Njegovoj veličini. Mi vežemo ruke na pojas pred jednim običnim direktorom, pred ministrom ili pred premijerom. Učiti Kur’an i dovu na nerazumljiv način, pred Sultanom univerzuma Koji se ni sa čim ne može uporediti, ne može se uklopiti u lijepi odgoj. Kada bi jedan komandant na zahtjev padišaha pričao pred njim poput mašine, poput ubrzane magnetofonske trake te pokrete obavljo opet kao ubrzana videotraka, zar ga padišah ne bi kaznio? Ostavimo se kazne, zar ovakav čin priliči jednom insanu, vlasniku časti i poštenja?

Ukoliko i mi poželimo da shvatimo koliko velike greške činimo prilikom brzog učenja sura, pročitajmo njihov prijevod na isto tako brz način.Naprimjer, pročitajmo brzo prijevod Fatihe. Eto, to su značenja kojima se obraćamo Vladaru svijetova. Vidjet ćemo u kolikoj su mjeri naša greška i brzina veliki grijeh. Najsretnije vrijeme, najslađe, najslobodnije, najspokojnije, najbereketnije vrijeme insana jesu minuti potrošeni za klanjanje namaza radi Allaha. Kako god ne želimo da se odvojimo od nekog duhovnog velikana, voljenog od strane ljudi, ili od pravednog vladara, trudimo se da još malo razgovaramo sa njim, isto tako, moramo misliti da još malo više klanjamo, a ne da što prije pobjegnemo od Allaha. Ukoliko o ovom pitanju ne vodimo računa, zapast ćemo u stanje posramljenog čovjeka koji misli da je namirio svoj dug.

Autor: Džemil Tokpinar

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić