Agencija MCM – komunikacijska baza uspješnih: Pravimo zanimljive priče, za dobre ljude i bolja vremena
Tržište je gotovo nepregledno prostranstvo ljudi, prilika i poslovnih vizija. Javnost, već odavno pretrpana informacijama, iznalazi različite načine da se zaštiti od kakofonije. Kako da Vas prepoznaju u takvom ambijentu? Još važnije pitanje je kako da Vam vjeruju ukoliko ne komunicirate strateški i profesionalno? Nesenzibilitet za ova pitanja može Vas skupo koštati gotovo u svakom biznisu.
Sa Adisom Hasakovićem, vlasnikom agencije Media Content Management (MCM) koja nudi usluge iz oblasti strateškog komuniciranja i odnosa s javnošću, razgovarali smo o važnosti PR-a u preduzetništvu, njegovom položaju u BiH, poslovanju MCM-a i komunikacijskim izazovima koje su donijele društvene mreže. Menadžer čiji klijenti dolaze iz različitih industrija i društvenih sfera dobro poznaje moć narativa i interakcije kojima je počeo ovladavati još kao student na FPN-u u Sarajevu.
PR djelatnost u BiH dugo se posmatrala kao glasnogovorništvo. Koliko se danas PR kao profesija uspio afirmirati u našem društvu?
Javnost, jednako kao i slobodno tržište, su u demokratskim društvima stubovi i uvjeti bez kojih se ne može. To je slobodan prostor u kojem možete ali i ne morate komunicirati. Ako komunicirate smisleno, sa ciljem i profesionalno, imate šansu da se nametnete sa vašim interesima, vizijama i potrebama. Ako to ne činite profesionalno ili želite uštediti pa ne činite nikako, onda postoji velika vjerovatnoća da će vam “pita biti skuplja od tepsije”, odnosno da ćete ceh za takav odnos prema ovom poslu platiti kada se najmanje nadate. Javnost a pogotovo tržište, kažnjava nerad i amaterizam.
E, sad, sami prosudite koliko se kompanije, institucije, organaizacije i pojedinci na ovakav način odnose prema PR-u i strateškom komuniciranju. Dakle, afirmacija PR-a i strateškog komuniciranja danas je nedovoljna, ali ipak je veća nego prije recimo petnaestak godina. Afiramcija ove oblasti nije nešto sa čim se možemo pohvaliti. Međutim, pamtim i lošije dane. Sjećam se vremena kada su me pojedini direktori velikih kompanija pitali šta znači skraćenica “PR”. Danas me više niko ne pita nešto slično, što mi je znak da smo napredovali J .
Ipak se kreće.
Vlasnik ste agencije Media Content Management (MCM) koja nudi usluge iz oblasti strateškog komuniciranja i odnosa s javnošću. Kakvo iskustvo je prethodilo osnivanju Agencije i koliko klijenata danas zastupate?
Počeo sam kao novinar još dok sam studirao žurnalistiku – današnja komunikologija. To je tada, osamdesetih godina bila neka vrsta elitnog fakulteta koji je primao svake godine u Sarajevu samo 20 redovnih studenata, a gdje su mogli konkurirati kandidati iz cijele bivše Jugoslavije, i na koji kada se već upišete prođete neku vrstu selekcije. Iz moje generacije gotovo 90% nas je izuzetno uspješno u našim poslovima i svi smo ostali u branši. Tada smo kao student jako puno radili. Vrijedilo je neko nepisano pravilo da vas više cijene ako radite za više medija i redakcija. Nastavio sam kao dopisnik iz SR Njemačke, potom sam se okrenuo PR-u radeći za jednu od najvećih svjetskih agencija, da bih u jednom periodu kao medijski menadžer upravljao najvećim medijskim sistemima u BiH. Spadam u one koji zagovaraju iskustvo s jedne, druge i treće strane ove naše profesionalne medalje: produkcija medijskih sadržaja, upravljanje odnosima s javnošću i strateškim komuniciranjem, i upravljanje medijskim sistemima. Mislim da tek tada dobijate kompletnog profesionalca spremnog da odgovori izazovima korporativne i političke komunikacije.
Klijenti su nam vodeće prehrambene industrije u BiH, vodeće industrije namještaja, vodeće kompanije u stanogradnji, vodeće industrije konfekcije. U posljednjih nekoliko godina imamo također puno klijenata u oblasti poltičke komunikacije, nevladinih organizacija i udruženja, a tu su i neki humanitarni projekti koje mi kao agencija podržavamo pro bono, na način da kada već savjetujemo klijente da imaju “dušu”, i sami želimo biti društveno odgovorni.
Ne znam jesmo li vodeća agencija specijalizirana za strateško komuniciranje, kreiranje medijskih sadržaja, i političko komuniciranje u BiH, ali iza sebe imamo puno uspješnih priča, na koje možemo biti ponosni.
Koliko je PR inkorporiran u poslovne strategije bh. preduzetnika, jesu li svjesni njegove važnosti?
Naši klijenti su svjesni važnosti PR-a, zato su i uspješni. Moram se pohvaliti našim klijentima, znam da agencije to rijetko čine. Ali, zaista smo uspjeli pronaći zajedničke pristupe kreiranju komunikacijskih koncepta, izgradili smo tu potrebnu interakciju i razvili istinski bez uvijanja i patetike kazano, obostran interes. Mislim da se to hvala Bogu može primijetiti i “golim okom”, u javnosti. Ovaj naš posao je javan. Vrlo brzo se ispostavi radite li nešto dobro ili ne, odnosno da li ste na pravom ili krivom putu.
Puno prijatelja, kolega, medijskih znalaca, ljudi koji odlučuju, ali i običnog svijeta javno ističu uspjehe naših klijenata, nekada i ne znajući da tu ima i našeg makar malog udjela. E, to vas onda čini zadovoljnim i to je onda nagrada za trud koji ulažete za vaše klijente, i njihovo PRavo na uspjeh i PRavo na PR bez granica.
Autor ste knjige “PRavo na uspjeh!” koja govori o PR-u sa aspekta uvođenja u osnove teoretskog i praktičnog znanja o ovoj danas važnoj oblasti biznisa. Možete li nam reći šta su nezaobilazne faze u razvoju karijere jednog PR menadžera?
Ponešto sam i kazao u ovom razgovoru, ipak, moje mišljenje je da PR menadžer da bi razvio uspješnu kariju, trebao bi i prije nego se počeo baviti ovim poslom, naučiti kako se kreiraju, provjeravaju, provode i kontroliraju komunikacijske strategije. I, ako je nadaren, da zna učiti iz tuđih grešaka. Tada treba biti spreman na trud i rad koji se vrlo često i ne isplate, ali je zato osjećaj nakon nekog odlično urađenog projekta neprocjenjiv.
Sa kakvim izazovima će se profesija kojom se baviti u budućnosti susretati?
Mislim da dolaze teška vremena kada je u pitanju javno komuniciranje. Pojavom i jačanjem socijalnih mreža nastala je jedna nova era u javnom komuniciranju. Najprije, privatno postaje javno, i tu više nije moguće povući jasnu granicu. Premda nije tako izgledalo na početku, ali socijalne mreže su evoluirale u masovne medije sa najvećim dometom i snagom.
Dakle, da biste prije pojave socijalnih mreža mogli negdje kreirati medijski sadržaj morali ste se obrazovati za to. Moje kolege i ja smo studirali četiri godine kako bismo teoretski i praktično naučili kako komunicirati, šta je to vijest, kako se ona kreira, šta je objektivnost, šta su izvori, koja je zakonska regulativa na snazi kada je riječ o informisanju i javnom komuniciranju, itd. Sada smo u situaciji da primjerice samo u BiH putem kanala komuniciranja koji se temelje na socijalnim mrežama kao što su Facebook, Twitter, Youtube ili Instagram, tradicionalnim pristupom preko računara i mobilnim preko pametnih telefona, imamo oko 3,5 miliona komunikatora koji uglavnom nisu obučeni da javno komuniciraju. Dojučerašnji recipijenti informacija postali su komunikatori. Njihova komunikacija nije ničim ograničena. Ovo su pravi izazovi, šasne ali i opasnosti na koje će trebati dati odgovor.
Turbulentne prilike u kompaniji, s kojim se recimo skoro suočavao Volkswagen, zahtijevaju krizno komuniciranje. Zašto je profesionalna pomoć, odnosno angažman PR stručnjaka u kriznim prilikama presudan za očuvanje poslovnog ugleda i stabilnosti kompanije?
Ja ću sada kazati nešto potpuno drugačije i što izlazi izvan okvira očekivanih odgovora na ovo pitanje. Mislim da istinski profesionalci pomažu u ovakvim situacijama zato što oni vole svoju profesiju. Strast, želja za pobjedom, postizanje “nemogućeg” vas motiviraju više, drugačije i bolje, nego ljude kojima je to hobi ili im ne znači ovaj posao ništa. Kada se stvari “dese”, i kada kola krenu niz brdo, kompanije ili neke druge organizacije i pojedinci, imaju problem. To vam je slično situaciji u kojoj se nađu bolesnici. Kada ste bolesni imate samo jednu želju, da ozdravite. Do tada niste puno razmišljali o vašem zdravlju. Tada na scenu stupaju profesionalci, u ovom slučaju dr. za PR.
Bolje spriječiti nego liječiti (ili ne daj Bože amputirati) važi i u odnosima s javnošću. Kao i kod bolesti, važnije i jeftinije je preventivno djelovati, jer krizno upravljanje komunikacijom je neizvjesno, skupo i naporno. Ali, kada do njega dođe, ne smijete misliti na novac. Ipak, koliko god da upravljate komunikacijom, mogućnost da se dese krizne situacije su uvijek otvorene. Važno je da taj posao tada urade profesionalci.
Posao komunikacijskog stručnjaka nema radnog vremena i vezan je za vremenske rokove koji donose mnogo stresa. Kako se spremate za svoj novi radni dan?
U pravu ste. Ovaj posao nema radnog vremena. Zato je veoma važno da ga volite. Tada vam kao u svakoj pravoj ljubavi ništa nije teško. Ipak, (samo) od ljubavi se ne živi, tako da u svemu tome nastojim planirati što je moguće više i detaljnije, to mi olakšava da paralelno upravljam sa više različtih procesa i timova. A druga stvar koju, hvala Bogu, nakon skoro 30 godina karijere sada mogu koristiti kao neku vrstu privilegije, je da sam došao u fazu profesionalnog razvoja u kojoj mogu birati partnere i one za koje i sa kojima ćemo raditi. To je jako važno. Kada je radno okruženje onakvo kakvo vam odgovara. Ako nam nešto ne “leži”, onda i ne radimo. Profit i zarada nisu imperativ. Na neki način, postali smo “fabrika dobrih vijesti”. Važno je da pravimo zanimljive priče, za dobre ljude i bolja vremena.
