Abdulah Polovina za Akos.ba: Biti imam u dijaspori je istinski izazov

Razgovarao: Semir Krnjić

Poštovani Abdulah-ef. Polovina. hvala Vam što ste odvojili Vaše vrijeme za Akos.ba. Dugogodišnji ste imam u Americi. Kako je bilo doći iz male Bosne i Hercegovine i biti imam u Americi?

Kao prvo, želim da vam se zahvalim na ovoj prilici da govorim za Akos.ba i srdačno selamim pratioce i čitaoce portala.

Što se tiče pitanja, da, podugo radim kao imam u Americi, 21 godinu. Što se tiče dolaska u SAD iz geografski male, a po svemu ostalom velike Bosne i Hercegovine, bilo je neobično. Strano. Malo čudno. Sa današnje tačke gledišta naspram tih prvih osjećaja kada sam došao u SAD, naum pada mi ibretli ajet iz Časnog Kur’ana gdje Allah, Dželle Šanuhu kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate”.

I, doista, tih prvih dana i mjeseci, nisam osjećao neku konekciju. Teško je bilo napustiti svoju Domovinu, familiju, prijatelje i otisnuti se negdje plaho daleko ne znajući šta vas čeka i hoćete li uspjeti u nekim namjerama da se svjetlo vjere i našeg časnog identiteta probudi i zasja u onoj mjeri da nam u daljini bude vodilja za hajirli, berićetan i plodonosan život i rad i očuvanost u onome ko smo i šta smo.

Ali, sa sadašnje perspektive mogu reći da je dolazak ovdje u SAD donio dobra i hajra i izgradio dovoljan nivo konekcije da se čovjek osjeća u finoj mjeri prihvaćen, poštovan onakvim kakav jeste i ko je. Nije bilo lahko, ali se je uspjelo, uz Allahovu milost i pomoć. I Amerika je Allahova zemlja i to se može primijetiti i osjetiti u puno segmenata i nivoa života u njoj. Samo malo treba potražiti i prokrčiti put.

U SAD sam prvo boravio tokom Ramazana 2000. godine u gradu Seattle u saveznoj državi Washington. Pošto je tokom tog Ramazana zvanično osnovana Islamska zajednica i bošnjački džemat u Sietlu, ja sam, na traženje Bošnjaka, dobio odobrenje od Rijaseta da mogu se vratiti u Sietl i biti imam. To se desilo krajem februaru 2001. godine, a zvanično sam počeo da radim sa klanjanjem kurbanskog bajram-namaza te godine. Tu ostajem da radim do 2013. godine, kada prelazim u grad Portland u saveznoj državi Oregon, da budem imam u tamošnjem bošnjačkom džematu.

Eh, ovaj dio pitanja kako je biti imam u Americi, započeo bih jednim kur’anskim ajetom, te jednim hadisom.

Sveznajući Allah kaže: «I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će šta žele postići». (Ali Imran, 104.) Plemeniti i najbolji učitelj i imam svijeta Muhammed, Alejhisselam je rekao: “Učenjaci (ulema) su nasljednici božjih poslanika!”

Bio sam imam u Sarajevu i doista to je bio jedan put sazrijevanja i sticanja prvih iskustava i učenja kako biti vjerski lider našim ljudima. Olakšavajuća okolnost je bila fina i dosta uređena struktura, te sistem koordinacije i komunikacije i ja kao imam sam poprilično znao šta i kako da radim, te sam osjećao određeni pojak nivo zaštite, i moralne i materijalne. Mislim, uloga imama u Bosni je poprilično jasno definisana i ona se samo nadograđuje, dopunjava i jača.

Sa druge strane, struktura bošnjačkih džemata u inostranstvu je kompleksna. Iz toga proizilazi da je i uloga imama isto tako kompleksna, te to prouzrokuje na neki način da je Imam u dijaspori veoma slabo zaštićen, i moralno i materijalno, te u nekim momentima prepuštan i sam sebi. Uloga Imama nije definisana u dovoljnoj mjeri, i sam imam je u nezavidnoj situaciji jer se od njega traži da radi poslove koji nisu u domenu te njegove uloge, a ponekad i legalne restrikcije poput radne dozvole onemogućavaju mu da zaradi dodatna sredstva za sebe i svoju porodicu.

Mislim, biti imam danas, i to bosanski imam na Zapadu poprilično je neobičan i zahtjevan posao. To je posao prepun izazova, i počesto bez precizno definiranog opisa radnog angažmana, uglavnom bez jasno određenog radnog mjesta i radnog vremena. Uobičajeno shvatanje da je imam predvodnik skupine vjernika na određenom prostoru ne objašnjava u potpunosti svu kompleksnost imamskog poziva. U tom kontekstu i na osnovu moga dosadašnjeg imamskog iskustva i rada, jedan imam predvodi ljude u namazu, objašnjava islamske propise, organizira i izvodi mektebsku nastavu za djecu, obilazi džematlije, učlanjuje nove članove, oprema umrle (ponekada je riječ o izuzetno teškim slučajevima kupanja) i klanja dženaze, organizira i izvodi mevludske i slične prigodne programe (u tu svrhu vrlo često mora lično ili u saradnji sa džematskim odborima dogovarati iznajmljivanje sala, pozivati i obavještavati džematlije telefonom, emailom, putem Facebook džematskog profila i sl., kupovati sokove i slatkiše, pripremati samu salu za goste, a nakon programa pomagati i u čišćenju) organizira izlete, sijela i predavanja, dočekuje goste različitih profila iz naše domovine BiH, brine se o ramazanskim aktivnostima, kupuje i dijeli bajramske paketiće. Imam sakuplja humanitarnu pomoć, priloge za izgradnju džamija i liječenje bolesnih, te rastura islamsku literaturu i časopise. Imam radi i kontaktira sa djecom, mladima, srednjom generacijom i starima. Imamu se povjerava i od njega traži pomoć i savjete džematlije u najrazličitijim prilikama: u vezi s problemima sa djecom, (neposlušnost, alkoholizam, droga, kockanje) bračnim trzavicama, (ljubomora, zapostavljanje), kao i problemima na poslu, sa komšijama, rodbinom i sl. imam ponekada mora davati izjave za štampu, pisati tekstove, pojavljivati se u medijima, kontaktirati sa vlastima.

Radeći sve pomenuto, jedan imam provede desetine hiljada milja godišnje u autu, autobusu i avionu, i provede bezbrojne sate na telefonu. I da dodam, da ovdje u SAD ima imama koji svojim aktivnostima pokrivaju površinu koja je veća ili odgovara otprilike površini Bosne i Hercegovine.

Dalje, u svojim svakodnevnim aktivnostima jedan imam se susreće sa ljudima iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a vrlo često i Sandžaka i Kosova, sa ljudima različitog shvatanja i nivoa praktikovanja islama i različitog društvenog backgrounda, različitog nivoa obrazovanja i društvenog statusa, kao i različitog pogleda na aktuelnu situaciju, društvo, politiku, ekonomiju, odgoj djece, bračni život, budućnost u Americi itd. Svako od njih ima i svoj vlastiti stav o tome kako bi jedan imam trebao izgledati i šta bi trebao raditi. U tom kontekstu, od imama se očekuje da u svakoj situaciji bude pozitivna ličnost, te da pored besprijekornog islamskog morala i ponašanja, koji se naravno očekuju od vjerskog lidera muslimana, bude i odlučan, smiren, strpljiv, ozbiljan, kao i komunikativan, elokventan, optimističan, vedar, blag, uredan, elegantan, ali i široko obrazovan, inteligentan, pravičan, dosljedan, ponizan, uljudan, pristupačan, spreman na kompromise i suočavanje sa različitim mišljenjima, i uvijek spreman na improvizaciju. Trebao bi biti i nadasve inovativan i kreativan jer ma koliko dobro obavljao svoje aktivnosti, ukoliko se počne ponavljati, to više nije dovoljno dobro.

Trebao bi biti i izuzetno dobro islamski obrazovan, kao i upoznat sa svim važnijim zbivanjima vezanim za probleme muslimana u cijelom svijetu. On bi trebao tumačiti Kur’an, i davati odgovore na novonastale probleme svojih džematlija, ali i biti upućen u sva novija događanja u svijetu, kako na polju politike, ekonomije, umjetnosti pa i sporta. Morao bi imati vremena za druge, slušati ih, upućivati, tiještiti, savjetovati, bodriti, razveseljavati ili, jednostavno, samo razgovarati sa njima. Potreban mu je i odličan smisao za humor. Nephodno mu je i poznavanje običaja svih krajeva Bosne i Hercegovine ali i šire. Trebao bi poznavati engleski, a dobro bi bilo i arapski, te lijepo pričati i bosanski jezik. I njegova žena i djeca bi trebali biti besprijekornog ponašanja i izgleda.

Također, jedan od najdelikatnijih problema sa kojima se imam na Zapadu, na žalost, često suočava jesu narušeni međuljudski odnosi u džematima. U krajnjoj instanci to dovodi do cijepanja džemata na manje dijelove a ponekada i do njihovog gašenja. U ovakvim kriznim situacijama imam mora biti faktor povezivanja i na svaki način pokušati sačuvati jedinstvo zajednice. Potrebno je da u datim okolnostima iskaže mudrost u riječima i postupcima, iznađe rješenje, bude dobar pregovarač i pomirivač. To u određenim situacijama i nije bas jednostavno, jer nije lahko biti prvi i voditi ljude na životnome i vjerskom putu. Lakše je biti vođen. Ali ljepše je živjeti sa uvjerenjem da pomažeš ljudima i slađe je raditi sa znanjem da to što radiš Allah, i Njegov Vjerovjesnik alejhisselam i dobri ljudi vjernici vole i cijene.

Dakle, imam u dijaspori nije samo vjerski vođa, nego u isto vrijeme i menadžer, administrator, psiholog, bračni savjetnik, odgajatelj, savjetnik za mlade roditelje, savjetnik za srednju i stariju generaciju. Svaka ova grupa u džematu ima svoje specifične potrebe koje proizlaze iz različitosti podneblja i vremena iz kojeg potječu. Imami u dijaspori su ambasadori islama u punoj rijeci i smislu. Imami sakupljaju, okupljaju i pozivaju pripadnike islama u džemat, u džamiju u svakoj prilici i gotovo na svakom mjestu. Naravno, u tom poslu nisu sami i pomažu im one dobre džematlije i džematlije koji su spremni da žrtvuju svoje slobodno vrijeme i još mnogo toga.

Mislim, generalno i ako pođemo od sebe i relanog razmišljanja, ne treba ni od imama očekivati previše, iako je njegova uloga ključna. Treba znati, a na osnovu moga dosadašnjeg iskustva, ni imamu i imamima okolnosti ne idu uvijek naruku, jer neke sredine su specifične. Nemaju ni svi iste potencijale, pa ne mogu sve stići što se od njih očekuje i želi. Smatram da meni kao imamu i svim ostalim mojim kolegama imamima koji smo u dijaspori, treba maksimalno pomoći i zaštiti nas i moralno i materijalno, a zatim kritizirati otvoreno, konstruktivno dobronamjerno i dostojanstveno. Kada se to fino uradi, i “pogura” dovom Svevišnjem Gospodaru, da i On se smiluje i pomogne, onda će imami biti organizatori vjerskog života u pravom smislu, a manje džamijski inventar i, u većini slučajeva, jedini koji najviše provodi vremena u džamiji. Da zaključim, uspjeh Imama i džemata treba gledati dugoročno i to se ogleda i postiže u međusobnom uvažavanju, jer obično je imam kakav mu je i džemat, i obratno. A Allah najbolje zna.

Također, želim da dodam da od 2013. godine obavljam volonterski i dužnost Galvnog imama medžlisa 1 Zapad Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike u kojem djeluje trinaest naših džemata. Taj dio podrazumijeva komunikaciju sa kolegama i delegatima džemata, pripremu i pozive za skupštinu medžlisa, podsjećanje na obaveze prema IZBSA, planiranju kakvih-takvih aktivnosti, posjeta džematima koji nemaju imama ili je neka potreba da im dođe Glavni imam, te obaveze prema Izvršnom odboru IZBSA kao sto su redovni mjesečni telefonski ili zoom sastanci koji znaju trajati i do pet sati, jer se razgovara o najvažnijim pitanjima za Bošnjake i Bošnjakinje i njihove džemate članove IZBSA.

I na kraju, nakon svega navedenog, tj. kada vidimo šta sve jedan imam radi i šta se od njega očekuje, nije teško uvidjeti činjenicu da je danas teško zamisliti bilo koju školu na svijetu koja može pripremiti mladog čovjeka (budućeg imama) za sve pomenute obaveze i očekivanja. Pored toga, ne možemo zanemariti ni činjenicu da je Imam, također samo čovjek, sa svojim mahanama, nadanjima, emocijama, sa svojim porodičnim obavezama. Imam je također i Bošnjak i Bosanac (i Hercegovac), čovjek iz našeg sela i grada, čovjek našeg mentaliteta, školovan za bosanskohercegovačke prilike a danas zaronjen u živote neobičnih džemata, razasutih u desetinama manjih i većih gradova, koje sačinjavaju divni muslimani i muslimanke, ali, bogami i džematlije sa svojim ponekad posebnim željama i hatarima. Kada i ovo imamo na umu onda nije teško pretpostaviti da je djelovanje jednog Imama u ovako neobičnoj situaciji, sa ovolikim brojem najraznovrsnijih ljudi, u najneobičnijem vremenu u kojem su ljudi ikada živjeli, neminovno praćeno i pogreškama. One su ljudske i razumljive, a svaka dobronamjerna kritika je dobrodošla. Naravno, ja sam zadovoljan i zahvalan Allahu što je odredio da radim ovu časnu misiju na Njegovom Putu, i nastojim iskreno, s poštovanjem i na najbolji mogući način opravdati povjerenje moga džemata i džematlija, te izbora od kolega imama i muftije da budem glavni imam.

Akos.ba