Abdulhak Hadžimejlić za Akos.ba: Kaligrafija mi pomaže da budem bolji čovjek

Razgovarala: Rabija Arifović/Akos.ba

Umjetnost je jedna od sfera koja uspijeva pronaći put do ljudskih duša, koja potiče na razmišljanje, budi osjećaje, ona predstavlja sklad i harmoniju, predstavlja sintezu vizije i njenog produkta. Dakako, posebna je radost govoriti o mladim ljudima koji se zalažu za njegovanje raznih vrsta umjetnosti, i to rade isključivo iz ljubavi. Hadis u kome se kaže „Allah je lijep i voli ljepotu“ je, sudeći po njegovim rezultatima, za mladog umjetnika, kaligrafa, Abdulhaka Hadžimejlića bio inspiracija. Abdulhak je sebe pronašao, te svoje djelovanje posvetio, u našem društvu neopravdano zapostavljenoj umjetnosti, kaligrafiji, te sada, kao produkt njegovih vizija, rada i truda nastaju kaligrafska djela, koja su oličenje sklada i ljepote. Abdulhak je rođen 1995. godine u Fojnici, osnovnu školu je završio u Zenici, a zatim Karađoz-begovu medresu u Mostaru. Značajno je spomenuti da je prvi učenik mostarske medrese koji je imao samostalnu izložbu kaligrafskih radova, što govori u prilog njegove nadarenosti za ovu vrstu umjetnosti. Svoja znanja je nastavio širiti u Turskoj, na Seldžuk univerzitetu, gdje studira na Odsjeku za historiju umjetnosti. O njegovom uspješnom radu i ljepoti njegovih kaligrafskih djela svjedoči i činjenica da je na takmičenju kaligrafa Bosne i Hercegovine, a u organizaciji Kulturnog centra „Kralj Fahd“, osvojio drugo mjesto. Sa ovim mladim i nadarenim umjetnikom smo razgovarali o počecima bavljenja kaligrafijom, o njegovom radu, ali i o zastupljenosti kaligrafije u našem društvu. Abdulhak je jedan od onih na koje Bosna i Hercegovina može biti ponosna, i čijim stopama se mogu voditi mlađi naraštaji.

Akos.ba: Studirate u Turskoj. Možete li nam prenijeti dojmove studija u ovoj državi?

Abdulhak Hadžimejlić: Allah me počastio što sam nakon završene Medrese, uspio nastaviti skupljati znanje u jednoj jakoj, lijepoj, islamskoj državi. Godine 2014. dobio sam državnu stipendiju od Republike Turske, i iskren da budem, velika je čast tamo studirati, tragati za znanjem i upoznati se sa mnogim izuzetno čestitim ljudima, koji su me kao jednog mladog insana konstantno usmjeravali prema istinskim vrijednostima. Mnogima gledam da ukažem da je velika razlika doći u ovu zemlju kao turist i kao strani student. Naravno strani student također može naći vremena za druženja, vannastavne aktivnosti i svakako da je sve to dio studija, ali svakako da se ne smije zaboraviti prioritet i ono radi čega se i jest tu došlo. Prioritete ko je ispunio, sigurno je da se na kraju nije pokajao.

Akos.ba: Šta za Vas predstavlja kaligrafija?

Abdulhak Hadžimejlić: Kaligrafija odnosno krasopis za mene lično predstavlja životni poziv, predstavlja nešto što me smiruje i ispunjava, nešto što u ime Allaha volim i nešto što mi pomaže da budem bolji čovjek i musliman. Ako preciziram da se bavim arapskom kaligrafijom, sigurno je da je paralelno tome druženje sa kur’anskim ajetima, hadisima Muhammeda, a.s., sa raznim arapskim poslovicama, sa osmanlijskim jezikom, i mnogim drugim književnim oblicima koji su krajnje ispunjeni duhovnim tekstovima. Kaligrafija je nauka sama za sebe i nezaobilazna je grana umjetnosti.

Akos.ba: Kada se desio Vaš prvi susret sa ovom umjetnošću i šta je prethodilo odluci da se njome počnete baviti?

Abdulhak Hadžimejlić: Moji prvi susreti sa arapskom kaligrafijom desili su se još u medresi dok sam bio. Prvo gledajući radove od prof. Seida Eminovića. Presudno je bilo u toku mjeseca Ramazana, u 3. razredu medrese, kad sam nakon jednog iftara ostao malo duže zagledan u levhe koje imamo u svojoj kući, bio sam fasciniran detaljima i poželio sam se „oprobati“, pa mi je babo od tesarske olovke napravio kalem i tako gledajući u levhe velikih majstora, uz ispravke koje je pravio moj babo, a koji je i sam kao efendija imao doticaja sa kaligrafijom, trudio sam se napisati neko skromno umjetničko djelo. Sa svakim harfom moja ljubav prema toj umjetnosti sve je više rasla, pa sam se nakon tog Ramazana upisao na kurs arapske kaligrafije kod kaligrafa svjetskog glasa, prof. Muniba Obradovića iz Mostara. Sa poštovanim profesorom Obradovićem imao sam se čast dosta družiti, sve do završetka Medrese, kad sam ujedno otišao u Konyu na školovanje, gdje imam veliku čast učiti pismo Sulus od braće Seyit Ahmet i Abdurrahmana Depeler, također vrsnih svjetskih kaligrafa.

Akos.ba: Koji su to koraci koji vode ka nastanku jednog kaligrafskog djela?

Abdulhak Hadžimejlić: Jedna od najbitnijih stvari pored kvalitetno, pravilno ispisanih harfova jeste i originalnost u radu a sa kojom se neće izaći iz okvira tradicionalne arapske kaligrafije. Bitno je dakle da osmislimo istif, odnosno kompoziciju. Posao arhitekte i kaligrafa je dosta sličan, potrebno je dobro znanje, iskustvo, preciznost, origilnalnost i maksimalna smirenost. Kaligraf na običnom papiru prvo skicira svoju ideju, planira sve dok ne dođe momenat kad se skica kaligrafu najviše dopadne, što nekad može trajati sedmicama pa i za veće levhe mjesecima.  Nakon toga prelazi se na papir na kojem će se naći levha. Prije samog pisanja bitno je napomenuti da se dobro izvježbaju harfovi koji će se naći na toj levhi. I nakon toga slijedi pisanje. Pazi se na apsolutno svaki dio levhe, piše se što je moguće sporije i sa potpunom koncentracijom. Da bi harf bio odličan mnogi kaligrafi u onom momentu dok povlače liniju ne dišu. Unesu se maksimalno u dodir kalema i papira. Nakon pisanja prelazi se na tertib odnosno na čiščenje žiletom i ukrašavanja harfova tj.njihovih ivica što također uzima dosta vremena. Profesionalni kaligrafi zavisno od veličine teksta na nekim levhama predano provedu i po 5-6 mjeseci.

Akos.ba: Kakav je pristup javnosti prema ovoj umjetnosti?

Abdulhak Hadžimjelić: Da bi javnost u našoj domovini imala konkretniji stav prema ovoj umjetnosti, potrebno je da se ona prvo izlaže ljudima, pa bilo to pomoću samostalnih ili zajedničkih izložbi, bitno je da se o njoj razgovara, da se o njoj piše u časopisima, društvenim mrežama i slično. Jer bilo koja umjetnost koja ne dođe do očiju ljudi, ona biva na jedan način i ugušena. Ali smatram da u našoj domovini u posljednjih 10 godina godina arapska kaligrafija ide jednom uzlaznom putanjom, jer sve je više zainteresovanih koji žele da pišu i rade, prave se izložbe i sl. Nekad je na našim prostorima bilo preko 100 kaligrafa, a danas ih ni 10 nema. Ali in shaa Allah stanje će se i na tom polju popraviti.

Akos.ba: Smatrate li da u Bosni i Hercegovini postoji prostor za afirmaciju kaligrafije?

Abdulhak Hadžimejlić: Smatram da postoji, jer imamo profesionalne kaligrafe, dakle stručnjake na čelu sa dr. Ćazimom Hadžimejlićem, Munibom Obradovićom, Izudinom Duraković, Hazimom Numanagić, Sinanudinom Bajrić kao i drugima, koji se maksimalno zalažu da arapska kaligrafija ponovo doživi procvat na ovom islamskom tlu, podučavajući mlađe generacije na kojima će ostati breme jedne takve umjetnosti.

Akos.ba: Imate li poruku za čitaoce portala Akos.ba?

Abdulhak Hadžimejlić: Moja poruka poštovanim čitaocima će biti da znanje i rad kojim su se prihvatili, neka se trude u ime Allaha i neka gledaju u tome biti najbolji, jer svojim znanjem i radom biće korisni i sebi, i svojoj užoj i široj zajednici, a prema riječima Poslanika a.s. takvi i jesu najbolji među nama. Molim Milostivog Allaha da nas učini od robova sa kojima će On biti zadovoljan. Amin!

akos.ba