Pojednostavljeni prikaz islamskog vjerovanja: Dova, nada i tevekkul

Dova

Dova je jedan od najvažnijih ibadeta zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: „Dova je ibadet.“ (Tirmizi)

Kao i zbog riječi Uzvišenog: „Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!“ (El-Džinn, 18.)

Vrste dove

1. Dova – ibadet, pod čim se podrazumijeva svako djelo kojim insan obožava svoga Gospodara, poput: namaza, hadža, milostinje, posta i slično. Razlog nazivanja svih ovih djela dovom jeste što sva ta djela sadrže „traženje“, tj. kada čovjek čini ova djela, njima traži od Allaha da mu se zbog tih djela smiluje i uvede ga u Džennet.
2. Dova kojom se traži, tj. koja u sebi sadrži zahtjev i molbu, kao npr. da kažeš: „Gospodaru moj, smiluj mi se! Oprosti mi!“

Er-redža’ – nada

Značenje

Nadanje, priželjkivanje i očekivanje željene stvari.

Vrste nade

1. Nada koja je ibadet, a koja se iskazuje samo u Allaha Jedinog i u tome Mu se ne pripisuje sudrug. Ova vrsta nade dijeli se na dvije podvrste:

• pohvaljena nada, koja je u uskoj vezi sa radom i pokornosti Uzvišenom Allahu;
• pokuđena nada koja nije popraćena djelima i kao takva pusta je želja i obmana

2. Nada koja je širk, a koja biva kada se čovjek nada nekome drugom mimo Allaha u onim stvarima koje posjeduje samo Svevišnji Allah;
3. Urođena nada, koja biva ukoliko se nadaš i očekuješ od neke osobe da ti učini ono što je ona u osnovi u stanju i što ona posjeduje, kao npr. da kažeš čovjeku: „Nadam se da ćeš doći.“

Dokaz za nadu su riječi Uzvišenog Allaha:

„Ko žudi za susretom sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i neka, obožavajući Gospodara svoga, ne smatra Njemu ravnim nikoga!“ (El-Kehf, 110.)

Et-tevekkul – oslonac

Značenje tevekkula

Jezičko značenje: prepuštanje i oslanjanje.

Šerijatsko značenje: oslonac srca na Allaha Jedinog i kao takav sastoji se iz tri stvari:

1. istinskog, stvarnog, oslonca na Uzvišenog Allaha;
2. čvrstog vjerovanja u Allaha i ubjeđenja da je svaka stvar u Allahovoj ruci;
3. činjenja dozvoljenih razloga.

Vrste oslonca

1. Oslonac koji je ibadet, a biva oslanjanjem na Allaha Jedinog, ne pripisujući mu sudruga u tome.
2. Oslonac koji je širk, a koji biva oslanjanjem na nekoga drugog pored Allaha u stvarima koje su svojstvene samo Njemu Uzvišenom, kao i potpunim ili djelimičnim oslanjanjem na poduzete razloge.
3. Opunomoćivanje koje biva kada opunomoćiš nekog čovjeka da učini za tebe neki posao i on je u stanju da to učini. Ovo je dozvoljena vrsta oslonca.

Razlika između oslonca i opunomoćivanja

• oslonac je skriveno srčano djelo
• opunomoćivanje je spoljašnje, javno, djelo.

Dokaz za tevekkul – oslonac

Uzvišeni Allah kaže:

„…a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!“ (El-Maida, 23.)

Izvor: „Pojednostavljeni prikaz islamskog vjerovanja“

Autor: Abdullah b. Ahmed el-Havil

Preveo: Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

Za Akos.ba priredila: Adela Kukić