Što od planinara možemo naučiti o životu?

Tako je i sa životom. Sve dok ne počneš i odvažiš se krenuti u njegovu avanturu ne znaš ništa o njemu, koliko god knjiga pročitao, koliko god doktorata imao ili koliko god seminara pohađao tvoje znanje ne govori ništa o njemu. Moraš odnekud krenuti, postaviti neki cilj, upustiti se u neki rizik i tada će doći onaj prvi osjećaj koji će te voditi naprijed, koji će oblikovati iskustvo, koji će ti dati snage da nastaviš dalje.

S jednim skokom ne dolazi se na vrh.

Treba ići korak po korak, etapu po etapu. Ne zaustavljati se onda kada nastupe teškoće već uprkos svemu nastaviti  dalje. Nema prečica, niti ubrzanja, nitko ti u tome ne može pomoći. Sam nosiš sav svoj teret i sam ideš prema svom cilju. Koliko god ti drugi ljudi obećavali laka rješenja, davali jednostavne smjernice, znaj da ti ljudi nisu uspjeli jer ne postoji nikakva tajna koja te vodi do vrha, postoji samo naporan rad.

Žuri polako.

Nađi svoju idealnu brzinu u kojoj ćeš se kretati naprijed. Što će ti početni sprint koji će te jako brzo ostaviti bez snaga da nastaviš dalje. Nemoj se zaustavljati na svakoj uzvisini s koje se pruža pogled jer tako nikada nećeš doći do vrha. Planiraj vrijeme tako da te nevrijeme i neprilike ne zadese na mjestu na kojem nećeš imati zaštitu ali ipak ne preskači lijepe uzvisine s kojih se pruža prekrasan pogled na ono što si prošao.

Imaj nekoga kome se uvijek možeš obratiti za pomoć.

Možda će mnogi ljudi željeti s tobom poći na vrh, ali mnogi od njih neće podnijeti da i ti postigneš isti uspjeh kao i oni. Neki će te možda ostaviti kada ti dođe najteže i produžiti bez tebe. Prepoznaj ljude kojima značiš više od vrhunca prema kojem ste krenuli. I neka ti svakodnevni put bude radosno uspinjanje, a ne žaljenje, zapomaganje i muka. Teškoća će uvijek biti, ali drugog puta prema vrhuncima nema. Sve to jednako vrijedi i za život.

Piše: Mario Žuvela

savjetnikuspjeha.com