Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?
Zašto je važna dinamička akomodacija i zašto danas sve češće dolazi do poremećaja u razvoju djece, objašnjava dr. Ranko Rajović, prenosi Yumama.com.
“Najveće regije mozga koje pripadaju prvom dijelu razvoja su rotacija, ravnoteža, razvoj stopala, dinamička akomodacija oka, fina motorika i govor jer imaju najviše sinapsi. Drugom dijelu programa razvoja mozga pripadaju misaoni procesi, misaona klasifikacija, misaona serijacija i asocijacija.
Igra li dijete danas 15 minuta igre rotacije svaki dan, ima li igre ravnoteže (da balansira na jednoj nozi, na dvije, da pazi da ne padne), prijeđe li 5 km na dan, ima li dinamičku akomodaciju (da prati neki predmet koji brzo odlazi i dolazi)? Nema!
Nema lopte, djeca ne znaju uhvatiti loptu. Kad im je bacite, 50 posto djece ne može je uhvatiti s dvije šake, nego je hvataju u naručje. Neka djeca čak okreću glavu, plaše se plastične lopte.
Nekad se dinamička akomodacija razvijala trčeći od jutra do mraka – preko kamena, preko grane, preko potoka, a gdje dijete danas trči? Nigdje. Čak ne trči i ne hoda. U gradu nema prepreka. Dijete rođeno u gradu već je oštećeno jer nema gdje razviti dinamičku akomodaciju.
Zašto je važna dinamička akomodacija? Ako nije dobro razvijena, imat ćemo u školi disleksiju. E, to je problem, jer svaki dio mozga koji nismo razvili kako treba dovodi do disfunkcije i dijete ne umije povezivati stvari.
Dakle, dinamička akomodacija se ne razvija zato što dijete ne trči i nema prepreka. Jedina šansa je lopta, ali loptu ne koriste. Moj je savjet da od danas lopta bude glavni rekvizit. I kad je riječ o finoj motorici, važno je napomenuti da i tu 50 posto djece koja žive na područjima bivše Jugoslavije nema dovoljno razvijenu finu motoriku.
Gotovo šezdeset posto djece ne može podići četvrti i peti prst s čvrste podloge. To znači da u mozgu još nisu odvojila četvrti i peti prst, nego kad postave šaku s raširenim prstima na stol, četvrti i peti prst s podloge podižu zajedno, u isto vrijeme. Zašto ne koriste četvrti i peti prst? Pa zato što za sve igre koje imaju koriste samo palac, drugi i treći prst.
To nije fina motorika – fina motorika podrazumijeva korištenje svih deset prstiju. Onda mi roditelji kažu “imamo lego kocke”, pa i to je korištenje samo tri prsta. Ili, “imamo bockalice”, pa i to su tri prsta ili čak samo dva. Znači, ne koriste se četvrti i peti.
Što se razvoja govora tiče, ja ne znam koliko djeca govore.
Dijete od 6 godina ide u školu, tamo ne priča baš puno, a kod kuće ga čekaju televizor ili kompjutor. Praktično ni ne govori, a dijete od 6 godina mora govoriti 10 sati svaki dan. Kako da se u mozgu razviju sinapse ako šuti. Još ako jede mekanu hranu – eto poremećaja govora.
Razvija li dijete danas misaone procese?
Igra li igre za misaonu klasifikaciju (na slovo na slovo ili kalodont za stariju djecu). Misaone serijacije nema. Jedino asocijacije stalno ima jer je dominantna aktivnost gledanje televizije. Ako pak stalno gleda TV, razvija li rotaciju i ravnotežu, razvija li stopala?
Nema ničeg osim asocijacije. Je li to optimalno za razvoj mozga našeg djeteta?
Nema rotacije, nema ravnoteže, nema akomodacije, nema fine motorike, nema ničega. A kako se mozak razvija – u pokretu!
Svaki pokret je važan, i pokret najmanjeg prsta. Ako se vratimo 20-30 godina unazad, djeca su se igrala, bila u pokretu u prosjeku tri sata dnevno. Dakle, tri sata cijeli je mozak radio, uključujući i misaonu klasifikaciju, jer se unaprijed morao računati svaki pokret.
Nemojte se čuditi što danas imamo sve više razvojnih smetnji. Nije samo motorika važna, važno je uključiti i misaone procese”, zaključuje dr. Rajović.
Akos.ba
