O opasnim posljedicama ogovaranja i potvore
Braćo i sestre, stanje muslimana danas više je nego zabrinjavajuće. Svako od nas dužan je da analizira naše stanje i da se potrudi da dođe do uzroka ovakvog stanja kako bi sačinili adekvatan plan za njegovo otklanjanje. Ukoliko tu analizu napravimo kroz prizmu Kur’ana, pronaći ćemo jasne odgovore. Većina naših današnjih problema uzrokovana je:
- Udaljenošću od Allaha i Njegove upute;
- Zanemarivanjem namaza;
- Nekorektnim odnosom prema roditeljima i starijima;
- Nedruženjem sa Kur’anom;
- Ustrajnošću u griješenju;
- Ne prakticiranje zaštite jutarnjim i večernjim dovama.
Danas su se muslimani upotpunosti udaljili od Allaha, dž.š., i to je glavni uzrok svih ostalih problema. Jednostavno, što je čovjek dalje od Allaha bliži je Iblisu. Podložniji je raznoraznim spletkama koje Iblis plasira putem medija, sredine, obrazovanja…
Iz ovog problema proističu svi ostali, jer kriza imana jeste kriza svih kriza. Na imanu se temelji moral, a ako morala nema, onda nastupa anarhija i šire se svi vidovi neodgovonog ponašanja: nepravda, korupcija, mito, kriminal, zinaluk – prostitucija, poremećeni međuljudski odnosi, gibet, potvora, razdor…
Zanemarivanje namaza je jedan od pokazatelja slabosti imana. Zaista je žalosno kada pouzdano znamo da ni deset posto muslimana Bošnjaka danas ne obavlja redovno dnevne namaze.
Zatim, nepoštovanje autoriteta, prije svega svojih roditelja, pa onda ostalih starijih osoba i na kraju ne poštivanje nikog od autoriteta u našem društvu. A narod bez lidera (autoriteta) je narod bez glave.
Zapostavljanje Kur’ana je glavna osobina današnjih muslimana. Kur’an je Allahova uputa ljudima. Jedini ispravan način organizovanja života na ovom svijetu je kur’anski recept. Sve dok ne dostignemo standard kojeg je postavio Poslanik, s.a.v.s., nećemo uspjeti pravazići navedene probleme, a to je čitati džuz Kur’na (20 stranica) dnevno.
Danas su se grijesi toliko udomaćili kod muslimana da je veoma teško bilo koga upozoriti na njih. Onaj ko upozorava na grijehe danas jeste radikal, ekstrem, netolerantan – jednostavno on je vehabija. Muslimani su danas potpuno ogrezli u grijesima, postali su ovisnici o griješenju, i uopće nisu svjesni štetnih posljedica griješenja. Kur’an nas uči da su svi prijašnji narodi, bez izuzetka, uništeni zbog grijeha koje su činili. Bilo je naroda i civilizacija razvijenih i jačih od nas danas, pa su zbog udaljenosti od Allaha i činjenja grijeha potpuno uništeni.
Navest ću samo jedan primjer: ogovaranje i potvaranje, koji su se među nama Bošnjacima danas toliko raširili da je to gotovo nevjerovatno, nema nijednog uglednijeg Bošnjaka među nama, a da ga neko od Bošnjaka nije na javnim medijima optužio za najgore i najteže stvari. To je prouzrokovalo razdor među Bošnjacima neviđenih razmjera. A evo jednog događaja iz historije koji slikovito pojašnjava opasnost od ogovaranja i potvore:
U doba Malika b. Enesa, osnivača malikijskog mezheba, u Medini se desio jedan čudan događaj nakon kojeg je nastala poznata izreka: Niko nema pravo izdavati fetve dok je Malik u Medini! Tada je u Medini preselila jedna ugledna stanovnica Medine koju je njena porodica donijela u gusulhanu da je gasalka (žena koja je to inače radila) ogasuli i pripremi za dženazu. Kada je ugledala umrlu i prepoznala je, uz dozu ciničosti, ona je izgovorila: Vidi te na što si spala, a znala si se sa svakim “vucati”! Kada je to izgovorila Allah je dao da se njena ruka ukočila i zalijepila za tijelo umrle. Pokušavala je da se oslobodi, ali nije uspijevala. Rodbina je osjetila da se nešto dešava, te su poslali jednu ženu da uđe u gusulhanu i provjeri zašto gasalka kasni. Kada je ušla imala je šta da vidi. Izašla je sva usplahirena i obavijestila rodbinu o tome šta se desilo. Oni su pozvali ulemu da se sa njima konsultuju šta uraditi. Jedni su kazali da treba odsjeći jedan dio tijela umrle, jer je jače pravo živog, nego umrlog. Drugi su kazali suprotno, da treba odsjeći jedan dio ruke gasalake, jer je pravo umrlog preće od prava živog. Treći su kazali da ne znaju šta treba uraditi jer su šerijatski dokazi jasni da su prava umrlog i živog potpuno jednaka… Tada je neko od prisutnih predložio da pozovu Malika, jer je on najučeniji i najpobožniji u Medini, i da on to riješi. Pozvali su Malika, koji je došao i kada je čuo šta se desilo, stao je ispred vrata gusulhane i upitao gasalku šta je loše rekla o umrloj, pa je Allah tako kazni. Ona je priznala da ju je potvorila za zinaluk. On je tada naredio da dvije žene uzmu bičeve, uđu u gusulhanu i postupe po propisu kojeg je Allah, dž.š., propisao u Kur’anu riječima: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.” (An-Nur, 4) To je jedino rješenje za ovaj slučaj. One su ušle i svaka od njih udarila bičem gasalku po 40 puta. Kada je druga udarila zadnji put, Allah je dao da se u tom momentu ruka gasalke odvoji od tijela umrle, i tako se rješio taj slučaj. Tada je rečeno: Niko nema pravo izdavati fetvu dok je Malik u Medini.
Ovaj istinit događaj slikovito govori o opasnim posljedicama ogovaranja i potvore. Danas musimani masovno ogovaraju i potvaraju jedni druge, a uopšte ne vide posljedice svojih djela. Međutim, svi se pitaju zašto nam je ovako stanje, što smo ovoliko razjedinjeni, zašto muslimani ne poštuju jedni druge?!
Jutarnji i večernji zikr kojeg je Poslanik, s.a.v.s., redovno prakticirao je potpuno zapostavljen sunnet, a predstavlja nezamjenjivu zaštitu od utjecaja šejtana i džina.
Zato, braćo i sestre, pripremajući se za nadolazeći mubarek ramazan, nemojmo zaboraviti da ramazan nije samo u postu i teraviji, nego da je ramazan svojevrstan kurs – trening odvikavanja od griješenja. Da se potrudimo da za ramazan što manje griješimo, da se klonimo ogovaraja i potvaranja drugih, da takve glasine brišemo sa svojih adresa, a ne da se naslađujemo čitajući ih i prosljeđujući drugima. Da u mubarek mjesecu ramazanu sebi dokažemo da možemo biti bolji i da tako nastavimo i poslije ramazana.
Molim Svevišnjeg Gospodara da nam spusti Svoju milost i uputu i učini nas boljim! Amin!
Piše: dr Zuhdija Adilović
