Poremećaj društvenih odnosa uzrok je pada svakog napretka
Ideje – makar bile ispravne i valjane – ako se rode u mrtvom okruženju, ne mogu imati udjela u promjeni i djelotvornosti
Važno je naglasiti da su čvrsti i skladni odnosi među akterima koji djeluju u istom polju ili u istoj instituciji presudan faktor u uspjehu svakog preporodnog projekta; sama ispravnost i kvaliteta ideja nisu dovoljne da proizvedu preporod, razvoj i promjenu, ukoliko opći odnosi nisu zadovoljavajući, povezani i uravnoteženi, jer su oni okruženje koje te ideje prihvata, oslobađa i čini djelotvornima.
Međutim, ako je mreža odnosa među pojedincima u društvu ili instituciji narušena, tada svijet ideja i intelektualnog bogatstva neće koristiti, nego će se to odraziti razornim posljedicama na svijet stvari. Poremećaj u svijetu osoba dovoljan je da oduzme djelotvornost idejama – na što je ukazao mislilac Malik Bennabi, rahmetullahi alejhi, riječima:
„Pokvaren odnos u svijetu osoba ima svoje brze posljedice u ‘svijetu ideja’ i u ‘svijetu stvari’. Društveni pad koji pogađa ‘svijet osoba’ prelijeva se na ideje i na ‘stvari’ u obliku oskudice i siromaštva. Tako su u islamskom društvu u XIV stoljeću postojale ideje koje su ugledale svjetlo dana – poput ideje o krvotoku – ali su ostale odsutne iz ‘svijeta ideja’ jer se njegova mreža odnosa bila raspala.“
Odatle razumijemo da ideje – pa makar bile ispravne i valjane – ako se rode u mrtvom okruženju, ne mogu imati udjela u promjeni i djelotvornosti, jer je djelotvornost ideja povezana s nivoom skladnosti u svijetu osoba, čvrstinom mreže odnosa i, bez sumnje, ispravnošću političkog ok ruženja.
Nema vrijednosti ispravnosti i kvaliteti ideje u društvu koje je rascjepkano, u kojem dominira „ego“, utonulo u individualizam, u kojem prevladava idoliziranje vlastitog ja i širenje psiholoških kompleksa. Malik Bennabi kaže:
„Društveni odnosi postaju pokvareni kada se ličnosti napuhuju, pa zajednički kolektivni rad postaje težak ili nemoguć.“
Zbog toga, kako bi stvarnost bila ispravna, a učinak kvalitetan i kako bi se postigli ispravni rezultati, nužno je raditi duhom timskog rada – a to je tajna uspjeha svakog projekta. Princip timskog duha izuzetno je važan, i on je islamski, kur’anski princip na koji Allah, Uzvišeni, podstiče u Svojoj Knjizi:
„I pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne pomažite se u grijehu i neprijateljstvu…“ (Al-Maide, 2.)
Na njega podstiče i Poslanik ﷺ u više hadisa, među kojima je i njegov govor: „Allahova ruka je s džematom“ (Tirmizi).
Poslanički model izgradnje društvene kohezije
Kada se vratimo na Poslanikovuﷺ siru, jasno vidimo važnost društvene izgradnje koju je Poslanik ﷺ uspostavio u Mekki paralelno s učvršćivanjem akide tevhida i izgradnjom ispravnih pretpostavki. On je izgradio čvrstu mrežu društvenih odnosa i ujedinio vjerničku zajednicu nakon što je ona ponijela tevhid i prihvatila Knjigu odlučno i snažno. Tako je izdržala pred nevjerstvom i nije se pokolebala uprkos progonima i teroru. Ona je bila prva cigla u oživljavanju ummeta, izgradnji civilizacije i mijenjanju historije. Međutim, sve to nije trajalo, nego se zaustavilo u kasnijim fazama historije ummeta nakon slabljenja civilizacijskog djelovanja i onemogućavanja njegovih uvjeta – među kojima je i kohezija mreže ljudskih društvenih odnosa.
Jedinstvo reda kao uvjet djelotvornosti i uspjeha
Imam Buhari je na vrlo lijep način naslovio poglavlje uz ajet: „Allah voli one koji se bore na putu Njegovom u saffu, kao da su oni bedem zbijeni.“ (Es Saff, 4.), pa je rekao: „Poglavlje: dobro djelo prije borbe“. A komentator Kermani je to divno pojasnio riječima:
„Ono što je u ovom poglavlju cilj iz ajeta jeste njegov završetak: ‘u redu, kao da su čvrsto spojeni zidovi’, jer je red u borbi jedno od dobrih djela prije borbe.“
Dakle, borba treba doći nakon dobrih djela, a među najboljim dobrim djelima jeste jedinstvo reda i složnost srca. Zbog toga je Poslanik ﷺ u svojoj misiji promjene i pozivanja ka uputi posebno pazio na jedinstvo reda ummeta nakon što je učvrstio tevhid u srcima. To je bio prvi posao koji je učinio u Medini nakon hidžre: pobratimio je muhadžire i ensarije i izgradio džamiju koju je učinio središnjim mjestom okupljanja svih muslimana radi ujedinjenja njihovog reda i objedinjavanja njihove riječi.
Poslanik ﷺ je znao da je trajnost „islamske poruke“ osigurana Allahovim čuvanjem, ali da je trajnost njene djelotvornosti i njeno postojanje u ummetu uvjetovano ispravnošću odnosa među muslimanima, jer je vjernička zajednica posuda u kojoj se čuva vjera.
Izvor: islamonline.net
Prijevod i obrada: akos.ba
