Svakog dana možemo birati: Gledati na život kao na igru ili borbu!
Kada bismo život gledali kao djeca onda bismo ga najbolje mogli usporediti s igrom. Djeca uživaju u trenutku u kojem se nalaze, ne čitaju između redaka, ne procjenjuju tuđe namjere, ne bave se očekivanjima drugih, ne osvećuju se za slučajne udarce a kada ida završi, ukoliko su izgubili, ne plaču za onim što su izgubili već odmah idu naprijed i kreću na sljedeću igru. Ne vraćaju se i ne razmišljaju što je bilo, već gledaju samo na ono što se sada zbiva.
Odrasli na život gledaju kao na borbu. Sadašnji trenutak im je najveći problem jer ukoliko nemaju dodatnih stimulansa koji im podiže užitak ne znaju uživati u malim i svakodnevnim stvarima. Uvijek se vraćaju u prošlost misleći da nešto ili nekoga mogu promijeniti ili bježe u budućnost računajući preskočiti teškoće i izazove sadašnjeg trenutka. Na uspoređivanju s drugima grade temelj odnosa prema samome sebi, no ukoliko su doživjeli neki poraz gledaju na njega kao na kraj svijeta i tu za njih život prestaje.
Između pogleda na život kao igre i pogleda na život kao borbe nalazi se cijeli spektar našeg razmišljanja, nalazi se naš izbor da odlučimo kojoj ćemo se stvarnosti prikloniti. Iako se mnoge stvari s jedne i druge strane preklapaju temljni stav je onaj koji čini razliku. Možemo kukati, zapomagati, vrištati i žaliti se da nam je teško a možemo to pokušati sagledati na jedan manje ozbiljan način ne shvaćajući život samo kao neku dramu.
Naše tumačenje života je ključ razlike jer ono mnogo više određuje stvari u našem životu nego sama događanja. Sami možemo određivati smjer svoga života, ritam kretanja, ljude koji će u njemu biti i mnogo toga. Istina je da postoje mnogo stvari koje nisu lagane ali možemo se nasmijati i onda kada nam je teško. S druge stane možemo plakati i onda kada nam sve ide. Kako god bilo svako od nas mora prije ili kasnije izabrati: gledati na život kao na igru ili borbu.
savjetnikuspjeha.com
