Magla i mjesečina: Roman Meše Selimovića o ženi i njenom shvatanju rata

Roman „Magla i mjesečina“ pisca Meše Selimovića predstavlja opis rata i njegovih strahota, koje su tokom ratnih događaja neminovne. Ono što treba istaći je svakako da ovaj kratki roman u prvi plan stavlja ženu, tačnije, ženino viđenje rata, osjećaje i njeno uklapanje u društvo pogođeno velikim ratnim strahotama. Za ovaj roman možemo reći da on predstavlja opis jednog vremena, te atmosfere koja vlada u tom periodu. Rat je dat i kao društvena pozadina romana, ali i kao rat u čovjeku, jer su ovdje u pitanju ljudska iskušenja u nemirnim vremenima, gdje se u svijesti likova romana odvija unutrašnji sukob. Žena koja čini glavni fokus ovog romana bila je Ljuba.

Ona se susreće sa spomenom iz mladosti, kada je pričanje mršavag mladića, ranjenog vojnika podsjetilo na grad, na Srećka kojeg je voljela, to pričanje je bilo hašiš, nadoknada, sjećanje, osveta zbog muža koji ćuti, zbog čovjeka kojeg je voljela, zbog pažnje koju je izazivala jer se osjećala zapostavljena, zbog mržnje i zavisti koju od nje nisu krili a ona obilato vraćala svakome, zbog njegove gradske rečenice što je drukčije zvonila i mirisala nego tvrdi seljački govor… A možda je u svemu  tome najtužnije  što se pouzdavala u mrtva čovjek da je izbavi, kao da tone u živom blatu i doziva, čekajući nekog ko ne postoji. I on je podržava u tome, nema snage da kaže, u iskušenju je samo kad je zla, a trebalo bi reći, zdrava je, živi joj se, našla bi nešto što nije mogla.

Kroz cijeli roman ispripovjedano je sjećanje, dva lika, Ljuba i mladić razgovaraju o sebi, ona o voljenom mladiću, a on o djetinjstvu u gradu, dolasku okupatorske vojske i svom odlasku u partizane. Lik Ljube nije statičan, ona pravi planove o „mogućem životu“, raspituje se, traži, a unutrašnja drama stvara priču. Roman također, obiluje sa mnogo međusobnih dijaloga koji čine glavni sadržaj ovog djela. U nekim segmentima opisi i detalji kojima ovaj roman obiluje znaju biti dosta jednolični, što otežava razumjevanje cjelokupne teme. Roman Magla i mjesečina posjeduje više tokova fabule, kao prvo tu je osnovna priča društvena pozadina rata, dok se na unutrašnjem planu odvijaju još tri uporedne priče protagonista romana, a u vidu psiholoških drama i previranja.  Likovi koji vladaju ovim romanom uklapaju se u atmosferu rata i svega onoga što on za sobom nosi. Oni su svakako sastavni dio toga svijeta, teških ratnih godina, ali su istovremeno od toga svijeta udaljeni, nisu u njemu, izlaze iz njegovih okvira. U romanu možemo primjetiti i veoma detaljna analiziranja žene kao zasebne individue, nezavisne i različite od muškarca, što nam najbolje oslikava ovaja Selimovićev odlomak iz romana Magla i mjesečina:

“Ko bi znao šta je u mislima žensku stvorenju, to je zatvorena i nepristupna pećina, godinama s njom hljeb i postelju dijeliš pa ne znaš ko je ni kakva je, obilaziš oko njenog tijela, držiš ga u rukama, a u njoj ne znaš šta je, ne vidiš šta misli. Pa čovjeku dođe žao, učini mu se da je sam na svijetu.”

Iz ovog odlomka se može jasno zaključiti autorovo nastojanje da obijasni šta zapravo žena predstavlja, navodeći razlike sa muškarcima, putem poređenja uslijed navedenog događaja. Specifično za ovaj roman je to da Selimović opisuje ljubavni trougao i likove unutar njega. Likovi i događaji koji su opisani u djelu, u velikoj mjeri bivaju dramatizirani. Također, roman nam pruža dosta psiholoških opisa ličnosti, pomoću kojih možemo bliže da analiziramo njihove postupke. Autor dosta iscrpno govori o ratu, a posvećenoj ovoj tematici u romanu „Magla i mjesečina“ možemo pripisati tome što je autor i sam bio učesnik velikog rata, pa je onda jasnije njegovo opredjeljenje baš za ovakvu vrstu romana.

Ovaj roman svrstava se sa prvaom u roman „šutnje“, koja se svojim tonom nameće u većini slučajeva. Tokom rada nailazimo na veliki broj dijaloga koji obiluju navedenim tonom, a jedan takav dijalog je svakako i ovaj:

• Šta radiš tu?
• Znaš li da su obojica poginuli?
• Nisi mogao da ih odbraniš?
• I ja sam kriva, otišla sam od kuće, trebalo je da ostanem.
• Nisi ti kriva. I ti bi stradala.
• Je li te strah?
• Strah me je. Bila sam sama sa njima
• Ne govori više o njima.
• Neću, a moram.

Ovaj predhodno navedeni dijalog samo je jedan od mnogih koji se nalaze u ovom romanu, a u sebi nose veoma tešku poruku. To nam govori svakako, o tome da je sa psihološke strane ovaj roman veoma zahtjevan i složen. Dosta je „depresivnih“ momenata nekada čak i previše naglašeno u ovom djelu, a našoj konstantaciji idu u prilog i završne riječi ovog djela:

„Ustala je pošla polako u mrak, u noć, u samoću, a željela je da ostane i da se isplače pred ovim čovjekom što će noćas poginuti“

Upravo ova završna rečenica, može nam opisati čitav tok ovog romana čij sadržaj u mnogo navrata ima veoma teške teme ratne svakodnevnice. To je razmuljivo zbog toga jer je Selimović bio savremenik jednog veoma okrutnog i surovog vremena, što se u velikoj mjeri odrazilo na ovo djelo. Na samom kraju treba istaći da ovaj veoma kratki roman osim historijskih elemenata sadrži i psihološku analizu likova, što razumjevanje romana otežava tokom prvog analiziranj, te je zbog toga potrebno dosta pažljivo tumačiti poruke romana i njegov sadržaj radi što boljeg razumjevanja ovog djela.

Također ovo Selimovićevo djelo možemo okarakterisati i kao njegov svojevrsni „izlet“ jer u odnosu na njegova druga djela sadrži dosta novina i odstupanja od njegovog uobičajenog pisanja. Prikazivanjem žene, njenih osobina, očekivanja i nadanja upotpunilo je raznovrsnost ovog romana, koji u velikoj mjeri zanemaruje metodološke forme. Tematska metoda je najizraženije zbog opisivanja konkretnih ratnih događaja, dok su ostale metode u velikoj mjeri isprepletene, bez klasičnog hronološkog sadržaja.

Za Akos.ba piše: Admir Lisica