Poruka premijera Turske: Prva godišnjica velike pobjede naše demokratije
Prošla je godina dana otkako smo prebrodili najkrvaviji teroristički napad u historiji Republike Turske. U ovih godinu dana Turska je dokazala svoju izdržljivost, sposobnost oporavka i snagu.Važno je proteklu godinu razmotriti iz svih uglova i gledati naprijed.
Prije svega, potrebno je prisjetiti se s čime smo se mi to suočili. Događaji iz te noći su bili napad na tursku državu izveden od strane izdajnika infiltriranih u tursku vojsku, povezanih sa jednim bezumnikom koji sebe smatra „kosmičkim imamom“. Bili smo suočeni sa ubicama koji su bombardovali svoju narodnu skupštinu, sravnili sa zemljom glavno sjedište specijalne policije koja predvodi našu borbu protiv terorističkih organizacija, tenkovima krenuli na goloruke civile i otvarali vatru iz borbenih aviona i helikoptera. U našoj historiji mi nismo doživjeli ovakvo divljaštvo. Ova teroristička mreža je ubila 250 i ranila više od 2.000 naših građana.
Kada se osvrnemo na ovo veoma bolno iskustvo, vidimo dvije stvari koje nas čine ponosnim. Na prvom mjestu su hrabrost i odlučnost turskog naroda.Naši građani iz svih sfera društva i političkog života su izašli na ulice da se suprotstave prevratnicima. Naše televizijske kuće su nastavile sa programom bez obzira na prijetnje i pritiske prevratnika. Turski narod se ujedinio.
Drugo, turski narod je pokazao cijelom svijetu da brani demokratiju i da će je braniti i u budućnosti. Moj narod je pokazao da u Turskoj neće moći vladati naoružane grupe, već isključivo volja naroda i demokratskim putem izabrane vlade. Najjači legitimitet je demokratski legitimitet. Naša zemlja je svijetla obraza položila ovaj težak ispit iz demokratije.
Ipak, iz sjećanja mi se neće izbrisati pitanje koje mi je unuk u svojoj naivnosti postavio tu noć: „Djede, zar ovo nisu naši vojnici?“. Stvarno, kakav je to mentalni sklop koji dozvoljava ovako krvoločan napad na svoj narod, svoje institucije, svoje simbole i svoje lidere?
Odgovor se nalazi u samoj prirodi izdajničke mreže sa kojom se suočavamo. Tu noć pred nama je bila jedna zločinačka mreža koja je slijepo izvršavala naređenja kolovođe Fetullaha Gülena koje im je prenio jedan profesor teologije. Ovdje je riječ o izdajničkoj bandi koja, u vojnoj bazi koju je koristila kao svoj centar, vojničkim pozdravom pozdravlja rukovodioca jedne FETO-ove firme i prividnog vlasnika škole koju vodi ova organizacija; drugim riječima, nema ništa zajedničko sa hiljadugodišnjom slavnom prošlošću turske vojske.
Naša Vlada je shvatila koje je pravo lice Fetullaha Gülena i pokrenula se i prije 15. jula. Ulagali smo napore da otkrijemo pipke ove organizacije unutar države. U tome smo bili došli do jedne važne faze. Ali, pokušaj udara 15. jula nam je na veoma bolan način pokazao da je opasnost sa kojom se suočavamo od pretpostavljenog višestruko veća, mnogo dublja i od životnog značaja. Pokazalo se koliko je zavjera koju je Fetullah Gülen skovao tokom 40 godina kako bi preuzeo tursku državu velika. Pripadnici FETO-a, prema naređenju Fetullaha Gülena, „djelovali su neprimjetno unutar svih pora državnog sistema“ i polako, korak po korak, poput virusne infekcije koja se širi na vitalne organe, dosegli „sve centre moći“. U godini nakon 15. jula provedene su opsežne upravne, krivične i pravne istrage. Prikupljeni su opsežni dokazi o ovoj strukturi koja je smislila i sprovela pokušaj udara.
Dokazi sa kojima raspolažemo pokazuju sljedeće: suočavamo se sa strukturom koja je ustanovila jedan devijantan, ezoteričan sistem vjerovanja na čijem je čelu Fetullah Gülen. Škole i studentski domovi ove organizacije služile su kao centri za pranje mozgova, regrutiranje i stasavanje militanata. Pripadnici organizacije koji su u ovim centrima stasali, bili vjerni sljedbenici vođe kojeg smatraju svojim Mesijom, kasnije su se infiltrirali u državne institucije. Na ovaj način na kritične pozicije su došli ljudi u stanju da bez ikakvih pitanja sprovode sve vrste nelegalnih i nemoralnih djela zarad ciljeva organizacije kojoj pripadaju. Ovi pojedinci su organizirali neregularnosti u državnim ispitima za prijem uposlenika, nelegalna prisluškivanja, ucjene i namještene optužnice. Posredstvom udruženja osnovanih pod imenom humanitarnih udruženja i fondacija osigurali su izvore finansiranja svoje organizacije. Putem velikih holdinga i banaka oprane su milijarde dolara. Mediji koji pripadaju organizaciji su vršili propagandu. Može li biti „obrazovni pokret“ onaj pokret koji radi po metodu ćelija, čiji članovi jedni druge znaju po kodnim imenima, iznalaze šifrovane aplikacije za internu komunukaciju, podučavaju kontraobavještajne tehnike i taktike prikrivanja svoje pripadnosti organizaciji? Ova teroristička organizacija novije generacije, koristila je bez izuzetka sva sredstva za uništenje neistoimišljenika i pokušala je zarad svojih devijantnih ambicija preuzeti ne samo vlast, već i državu Republiku Tursku. Tu i takvu opasnu i devijantnu ambiciju je turski narod potpuno porazio 15. jula.
Mogu reći da smo, mjerama koje smo preduzeli, slomili kičmu organizacije u Turskoj. Ali, opasnost nije ograničena samo na Tursku. Ova organizacija u mnogim zemljama ima strukture slične onoj u Turskoj. Oni sada u drugim zemljama siju sjeme izdaje unutar države. Kako bi opstali, na globalnom planu su još aktivniji u potrazi za ekonomskim i političkim utjecajem. Koristim se prilikom da ponovo upozorim sve naše prijatelje na to.
Turski narod je cijelom svijetu pokazao da se demokratija ne dobija lako ali da za nju vrijedi i život žrtvovati. Naš prvi zadatak je da preduzmemo potrebne mjere da se više nikada ne suočimo sa sličnom prijetnjom. Ulažemo maksimalne napore da ovaj teški proces vodimo unutar ustavnog poretka. Konačno, turska demokratija je napadnuta i izašla je kao pobjednica. Naš je cilj, stoga, da blagovremeno poduzmemo potrebne korake kako bi demokratiju podigli na najviše nivoe sigurnosti.
Piše: Binali Yıldırım, premijer Republike Turske
Akos.ba
