Blagodat dogovaranja
Zahvala pripada samo Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, a neka su salawati i selami na najpočašćenijeg od svih vjerovjesnika i poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we selleme, na njegovu porodicu i sve ashabe…
Dogovaranje (ar. šura’) je Poslanikova uputa i kur’anska direktiva. Iako se za nju vežu mnogobrojne koristi i višestruke blagodati, mnogi muslimani su prema šuri zaista nemarni. Upravo radi toga sam poželio da o njoj nešto kažem, posebno u ovom vremenu kada većina ljudi samovoljno, dakle, po svom mišljenju postupaju, a sve ne bi li se takvi od ovog članka okoristili, pa sami sebe i priupitali i konačno se vratili ovoj uputi, kako bi im ona bila svakodnevnica u njihovim kućama, u poslovnim obavezama, pa čak i u najozbiljnijim i najvrednijim stvarima. Zaista, ako generacije budu odgojene na ovoj uputi, i ako se ona ispravno raširi, njene blagodati će ih uveliko obasipati i moći će lahko požnjeti plodove šure! Za dogovaranje, šuru, se vežu mnogostruke koristi, ali ću o ovom članku spomenuti samo neke od njih. Među njene najvažnije i najveće blagodati i koristi spadaju slijedeće:
1. Ako se pri dogovaranju nalazila dva temelja, iskrenost (ar. ihlas) i postupanje po sunnetu Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme (ar. el-mutabe’a), tada to dogovaranje, zaista, postaje ibadetom kojim se rob može da nada Allahovoj nagradi. To je zbog toga što je dogovaranje Uzvišeni Allah propisao i naredio, a Njegov poslanik, sallallahu ‘alejhi we selleme, ga je praktikovao. Upravo radi toga je dogovaranje šerijatom propisano, i djelo je kojim se čini ibadet, bez obzira da li ono bilo obaveza (vadžib) ili pohvalno djelo.
2. Traganje za istinom i razboritim mišljenjem je čin koji se podudara sa šerijatskim nakanama, a najlakši način i najodgovarajuće sredstvo do toga je upravo dogovaranje. U tom smislu se prenosi izreka Alije, radijallahu ‘anhu, u kojoj je kazao: “Dogovaranje je óko ispravne upute. Zaista je u opasnosti svaki onaj koji se učini neovisnim sa svojim vlastitim mišljenjem!” Neki mudraci rekoše: “Ni sa čim se bolje nije došlo do ispravnog stava kao sa dogovaranjem, niti se blagodati i sa čim bolje priznaju kao sa sužaljenjem prilikom njihova gubitka, a ni sa čim se nije stekla mržnja kao sa ohološću!”
3. Pridobijanje ljudskih srca, okupljanje oko jedinstvenog stava, sasjecanje onih puteva koji vode do zla, ka priči rekla-kazala; odnosno, dogovaranje je najbolji način da se prihvati neko mišljenje proisteklo upravo iz njega. Rekao je imam Et-Taberi, rahimehullah: “Riječima: “…i dogovaraj se s njma!” (Ali Imran, 159), Uzvišeni Allah je naredio Svome poslaniku da se dogovara sa svojim ashabima u vezi ratnih intriga, u vezi sa suretom sa neprijateljem, a sve kako bi im pridao važnost i kako bi ih uskladio u vjeri.” Š ejh el-islam, Imam ibn Tejmijeh, rahimehullah, je kazao: “Rečeno je: Allah je to naredio Svome poslaniku, sallallahu ‘alejhi we selleme, kako bi privolio srca svojih ashaba i kako bi sa za njim u tome poveli oni koji dođu nakon njega, i kako bi ispitao njihovo mišljenje u onim stvarima oko kojih nije spuštena objava.”
4. Zaustavljanje individualizma i imroviziranja kao i udaljavanje ummeta od odluka i stavova pojedinaca. Zaista je dogovaranje odlučni lijek kada je u pitanju suprostavljanje pojedinačnim i improviziranim mišljenjima i odlukama. Zato je velika razlika između toga da čovjek nešto odluči što će se ticati lično njega, i toga da on zauzme stav koji će imati uticaja i na druge! Image
5. Koordiniranje društvenih zalaganja i njihovo okupljanje, okorištavanje raznolikim ljudskim mogućnostima i nedozvoljavanje njihovog rasprskavanja, zaustavljanje odvajanja i međusobnih uplitanja. Ovo je jasno i veoma objašnjeno! Zbog toga Uzvišeni Allah kaže: “…i ne prepirite se da nebiste klonuli i bez borbenog duha ostali!” (El-Enfal, 46) Dakle, dogovaranje je sredstvo koje urođuje jedinstvom, sredstvo je za iskorištavanje ljudskih mogućnosti i njihovih sposobnosti. Ono je jedan od mogućih načina za međusobno pomaganje pri činjenju dobročinstva i u bogobojaznosti, a sa čim nas je obavezao Allah Uzvišeni, rekavši: “…i pomažite se međusobno pri dobročinstvu i u bogobojaznosti…” (El-Ma’ideh, 2)
6. Obučavanje i pripremanje, kao i otkrivanje ljudskih nadarenosti i sposobnosti. Bilježi Imam El-Bejheqi, da je Omer, radijallahu ‘anhu, imao običaj, ako bi se desilo neko problematično i zagonetno pitanje, da pozove i omladinu koju bi pitao za njihovo mišljenje, a time bi spoznavao njihove razumne sposobnosti.
7. Dogovaranje je plijen koji stičeš, a porez je za druge mimo tebe. Rekao je Ibn El-Dževzi: “Među koristi od dogovaranja svakako spada i to da, onaj koji se dogovarao a ne uspije u svom poslu, zna da se nemogućnost njegove uspješnosti krije u Allahovoj odredbi, pa zbog toga on ne kori samog sebe!” Zbog toga, ako čovjek učini sve što je u njegovoj mogućnosti kako bi došao do ispravnog rješenja, ispravnog idžtihada, a pri tome ne bude imao uspjeha, on je sa tim učinio svoj trud zbog kojega će imati nagradu, inša’Allah, a Allah nikoga ne opterećuje mimo njegovih mogućnosti! Ako bude uspješan u tom svom idžtihadu, a dogovaranje je jedan od načina ispravnog idžtihada, u tom slučaju će imati dvije nagrade. Dakle, on u svakom slučaju dobija, i nikada ne gubi! Onaj koji se bude dogovarao, takav će sazreti u svom mišljenju, jer je rečeno: “Onaj koji se bude dogovarao sa ljudima, on je saučesnik u njihovim razmišljanjima.” Ovo sve vodi do orginalnosti i samostojnosti čovjekovog mišljenja, a to spada u njegovu zrelost. Takav će biti zaštićen, uz Allahovu dozvolu, od upadanja u eventualne greške i od nerazboritih i pokuđenih postupaka. Iz svega navedenog smo mogli da saznamo neke pozitivnosti, vrijednosti i blagodati dogovaranja, odnosno, šure. Ona je ključ svakoga dobra i zatvarač je svakom zlu ako se učini onako kako nalažu šerijatska načela i temelji. Da od nje nema, ama baš nikakve koristi, osim što se njom sprečavaju neprijatne glasine, neistinite osude, potresne smutnje i iskušenja, i tada bi nam dobrobitnost šure bila dovoljna, bila bi nam neophodna, uspješan bi bio onaj ko je zagovara, a njena cijena, ma koliko da skupa bila, bila bi nam jeftina… Međutim, mnogi ljudi to ne znaju! Molim Uzvišenog Allaha Njegovom dobrostivosti i plemenitosti da nas opskrbi sa okorištavanjem od ljudskih pameti i njihovih mišljenja, da nas uputi na ono što On voli i sa čim je zadovoljan! A naše zadnje dove su: Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, selami neka su na poslanike, i neka je salawat i selam na našeg poslanika, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we selleme, na njegovu porodicu i vrle ashabe!
Nasir ibn Sulejman El-’Umer
(Akos.ba/IslamBosna.ba)
