Neke činjenice o teoriji evolucije
Tokom prošlog stoljeća teorija evolucije se, posebice u zapadnjačkim edukativnim sistemima, izučavala kao ispravno viđenje postanka života na Zemlji. Budući da su brojne kontraverze oko ubjedljivosti ove teorije, ovim člankom ne želimo opovrgnuti ovu teoriju niti je prefarbati glazurom religije.
Mnogo je knjiga i naučnih radova napisano na ovu temu, sa različitih aspekata: počev od naučnog skepticizma pa sve do zadrgnutog podržavanja teorije. Ukoliko vaszbilja interesuje ova tema, preporučujemo vam da teoriju evolucije istražite sa više aspekata prije nego donesete vlastiti sud.
Mi dalje imamo za cilj odbaciti sve one dijelove teorije evolucije koji se ne mogu pomiriti sa učenjima islama, a ostaviti relativiziranim sve one dijelove evolucije koji mogu i ne moraju biti prihvatljivi sa aspekta islama. A Allah najbolje zna šta je istina.
Također se nadamo da ćemo još jednom pokazati smislenost islamskog viđenja svijeta, posebno kada ga usporedimo sa ostalim viđenjima postanka svijeta na Zemlji.
Nego, da počnemo: najvažnija stvar koju trebamo dobro zapamtiti i u koju trebamo čvrsto vjerovati jeste da Allah ima moć nad svime i kontroliše sve. Allah je Svemogući, Apsolutni Kreator svakog događaja iz prošlosti, sadašnjosti I budućnosti. Ništa se ne događa bez Njegovog znanja I Njegove volje. Ništa se ne događa ni prije ni kasnije, ni manje ni više, niti bilo kako drugačije nego baš onako kako On želi. Na Arktiku ne pada snijeg bez Allahove volje. Vjetar ne raznosi zrna pijeska pustinjom bez Njegove volje. Mutacija molekula u genetskom kodu se ne događa bez Njegove moći i kontrole. Allah daje i uzima život. On je dao život svakom živom biću u Svemiru i kontroliše svaki sekund tog života. Ako određena vrsta preživi u određenim uslovima, to je zato što joj je Allah to dozvolio.
Allah je ujedno i Sunna (određuje da se stvari događaju po logičnom redoslijedu) i Qudra (određuje da se događaju stvari koje su kontradiktorne logičnom redoslijedu). On kontroliše i uzrok i posljedicu, stoga može učiniti da nešto postoji bez uzroka, kao što može učiniti da postoji uzrok bez određene posljedice.
Na primjer, Muhammed a.s. je jednom prilikom nahranio cijelu vojsku sa jednom posudom hrane, isključivo zahvaljujući Allahovoj milosti, a ne zahvaljujući nečim drugim (da je, recimo, dodavao hranu u posudu i slično). Isto tako, Ibrahima a.s. je kralj Nimrud bacio u vatru, ali je Allah dž.š. tu vatru učinio hladnom i spasonosnom po Ibrahima. Oba primjera pokazuju primjer Allahovog Qudra.
Dok je Allah i Trascedentan i Neposredan, prema teoretičarima evolucije priroda, ili prirodna selekcija je ograničena samo na polje trascedentalne sile koja pokreće svijet nesvjesnim porivom i „željom da se živi“. Ta sila nije protkana mudrošću, milošću i pravdom, te se ona nikako ne može pripisati Allahu.
Ako smo, dalje, već ustanovili da Allah posjeduje apsolutnu moć i kontroliše sve događaje, nemoguće je da je započeo stvaranje i onda pustio da se ono događa po svome. Drugim riječima, „slučajna mutacija“ kojom je Allah stvorio ljude nije nimalno slučajna da bi se mogla dogoditi bez Allahove moći.
Ako teoriju evolucije i prihvatimo kao način na koji je Allah stvorio život na Zemlji da bi nam pokazao svoju moć i sposobnost, onda moramo prihvatiti da je Allah također učinio da se nukleotidne baze unutar DNK neke vrste vremenom uklone ili dodaju uzrokujući mutaciju koja je vodila ka stvaranju nove vrste. I ne samo da je započeo proces, već je i kontrolirao svaki sekund razvoja tog procesa.
Teorija evolucije je vrlo kompleksna i obimna tema, i nju ne možemo definirati i potpuno je usporediti sa islamskim viđenjem svijeta u ovih nekoliko pasusa.
Vrlo je važno na koji način vjerujemo da smo stvoreni kao ljudska živa bića, jer je to u bliskoj svezi sa našim razumijevanjem Allaha. Ukoliko vjerujemo da je Allah stvorio prvi oblik života i onda se distancirao dopuštajući da se stvari događaju same od sebe, počećemo sumnjati u Njegovo postojanje, i nećemo biti u stanju da ga obožavamo na potpun način. Sa druge strane, misliti da nešto drugo sem Allaha može upravljati događajima i da može postojati izvan Njegove moći je svojevrsni oblik širka – pridruživanja druga Allahu – jedinog neoprostivog grijeha.
Teorija evolucije može donekle objasniti kako smo postali, ali ne može objasniti svrhu našeg postojanja. Samo Allahovi poslanici, odabrani od strane Allaha da prenesu ljudima znanje o nevidljivom svijetu, su sposobni objasniti ljudima svrhu postojanja i put ka istinskom uspjehu.
Nadamo se da smo ovim razjasnili barem neke stvari o ovoj temi.
Autor: Ahmed Souza
Izvor: onislam.net
Sa engleskog preveo i uredio: Almir Rizvanović