Sihir i zavist: Ne postoji “kako” u stvarima koje se tiču gajba

Postoje gajb, nepoznate, stvari o kojima ne možemo pitati kako postoje i kako se dešavaju, jer znanje o gajbu pripada Allahu. O materijalnim i osjetilnim stvarimo možemo posta­viti pitanje kako se dešavaju, kao da, naprimjer, pitamo kako nastaje voda? Odgovor će na osnovu praktičnog pokusa glasiti da voda nastaje vezanjem dva atoma vodika s jednim atomom kiseonika.

Kad je riječ o stvarima koje se tiču materijalne i iskustvene nauke, možemo pitati kako nastaju, kako se ponašaju i slično, ali ne možemo dobiti odgovor kada bismo pitali zašto se to dešava? Odgovor bi tada glasio da je te osobenosti i zakonitosti postavio Uzvišeni Allah. U stvarima koje se, pak, tiču gajba niko ne pita niti može dobiti odgovor kako se one dešavaju. Ibrahim, a.s., pitao je Svoga Gospodara:

"A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, pokaži mi kako umrle oživljuješ!", On. reče: "Zar ne vjeruješ?" "Vjerujem", odgovori on, "ali bih da mi se srce smiri…"

Otac vjerovjesnika Ibrahim, a.s., tražio je od Uzvišenog Allaha da mu pokaže kako oživljava mrtve, a oživljavanje mrtvih skriveno je od čovjeka. Ibrahimovo, a.s., pitanje glasilo je “Kako?”, znači ticalo se načina? Da li ga je Uzvišeni obavijestio o načinu na koji oživljava mrtve? Uzvišeni je pred njim izveo pokus koji je ukazao na veliku moć Uzvišenog u oživljavanju mrtvih:

"Uzmi četiri ptice", reče On, "i isijeci ih, pa pojedine komade njihove stavi na razne bre­žuljke, zatim ih pozovi, brzo će ti doći. Znaj da je Allah silan i mudar!" (EI-Bekara, 260)

Taj pokus izvršen je pred Ibrahimom, a.s. On je doista uzeo četiri ptice, isjekao ih, i na svaki brežuljak postavio po jedan njihov komad. Potom ih je zovnuo, pa su one pred njega došle hodajući na svojim nogama, a ne leteći s drugog mjesta da ga to ne bi dovelo u nedoumicu. Ali, da li je Uzvišeni Allah objasnio Ibrahimu kako oživljava mrtve? Ne, jer se vezano za gajb-stvari ne govori kako. Ukoliko neko pita kako se nanosi šteta opčinjenom čovjeku, kazat ćemo da nas je Uzvišeni Allah o nekim stvarima obavijestio, dok nam je neke ostavio skrivenim. Uzvišeni nas je obavijestio o tome da se opčinjenom čovjeku pričinjava da vidi neke stvari pred sobom, ali one nisu stvarne. Primjer za to jesu konopci i   štapovi faraonovih čarobnjaka za koje su ljudi mislili da su velike zmije koje se kreću. To pričinjavanje ili imaginacija unijelo je strah u gledaoce, a njihovu je volju potčinilo čarobnjaku. Strah koji ih je obuzeo onemogućio im je svaki oblik otpora, pa su počeli uviđati ono što čarobnjak hoće da oni vide. Dokaz za to jeste to što su oni konopce i štapove vidjeli kao zmije, i nisu vidjeli ono što čarobnjak nije želio da oni vide. Oni nisu vidjeli da su konopci i štapovi ostali u svom prvobitnom obliku i da nisu promijenili svoj izgled, što nam kazuje Uzvišeni Allah u Kur’anu. Uzvišeni nas je također obavijestio da se rastavljanje muža od žene može dogoditi putem sihira, ali nam nije objasnio način na koji se to dešava. Isto tako, Uzvišeni nas je obavijestio da sihir nanosi štetu ljudima, ali nam nije pojasnio način na koji se to dešava. Da nije hadisa Vjerovjesnika, s.a.v.s., mi ne bismo znali ni to da šejtan kola venama čovjeka.

Osoba koja se bavi sihirom ne poznaje gajb

Neki ljudi žive u uvjerenju da sahiri poznaju gajb, što je i cilj varalica i opsjenara. Oni pokušavaju ljude prevariti i navesti ih na pomisao da im oni mogu pokazati nepoznate, gajb, stvari. Ali to nije istina.

Da bismo razumjeli ovu temu, trebamo znati da postoje dvije vrste gajba (skrivenoga):

– relativni gajb;

– psolutni gajb.

Relativni gajb jeste ono što je meni nepoznato, ali ga znaju neki drugi ljudi. Ako mi, naprimjer, neko ukrade nešto, ja ne znam ko je kradljivac, i to mi je nepoznato, gajb. To ne zna ni policija, ali kradljivac zna da je on to ukrao, onaj kod koga je sakrivena ta ukradena stvar to zna, i onaj kome su prodate ukradene stvari to, možda, zna.

Ili, naprimjer, ako je ministar potpisao odluku o mome imenovanju na viši položaj u službi, to mi je nepoznato, gajb, jer ja ne znam da sam već imenovan na taj položaj. Ali ministar zna da je već potpisao odluku, šef njegovog kabineta to također zna jer ju je on umnožavao u više primjeraka. Radnik štamparije ili čovjek koji je zadužen za umnožavanje dokumenata to također zna jer je on taj koji je umnožavao taj dokument. Sve to je relativni gajb jer ja to ne znam, ali to nije skriveno od drugih ljudi. To je vrsta gajba koju mogu znati i ljudi i džini.

Postoji također i gajb prošlog vremena koji se tiče stvari koje su se desile i koje su se završile. One su nepoznate nekim ljudima, ali ih njihovi akteri i svjedoci poznaju. I to je relativni gajb. Relativni gajb jesu i događaji koji su se desili u prošlosti, a da su svi njihovi svjedoci umrli. Ljudi poslije dođu do tragova ili spisa koji im otkriju te događaje i ispričaju im priču o njima.

Apsolutni gajb zna samo Uzvišeni Allah i niko drugi:

"On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome." (EI-Džinn, 26)

Neki će ljudi reći da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavijestio ljude o nekim stvarima koje su bile gajb, nepoznate, pa su se poslije desile. Mi ćemo im kazati da je Poslanik, s.a.v.s., podučen nekim stvarima iz gajba, odnosno da ga je Uzvišeni Allah obavijestio o onome što je htio znati od vijesti koje predstavljaju gajb. Poslanik, s.a.v.s., obavijestio nas je o tim stvarima koje mu je Uzvišeni otkrio, a Kur’an nam je na to ukazao:

"Reci: "Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’, niti: ‘Meni je poznat nevidljivi svijet." (El-En’am, 5O)

Dakle, Uzvišeni je od Svoga Poslanika, s.a.v.s., tražio da svim ljudima kaže da on ne zna gajb. Ali njega je Uzvišeni obavijestio o nekim stvarima iz gajba koje je on nama prenio.

Džini ne znaju ono što je gajb (skriveno)

Kada je Uzvišeni Allah poslao Muhammeda, s.a.v.s., kao poslanika, sačuvao je njegov ummet od toga da šejtan bude u stanju da sluša Kur’an dok se objavljuje s neba, kao što je zabranio šejtanima da posjeduju mogućnost slušanja Allahovih odredbi i sudbina ljudi dok se meleki spuštaju na Zemlju. Tako je šejtanima uskraćeno slušanje odredbi i Kur’ana i mogućnost da imaju mjesta na nebu s kojih bi to slušali. Nakon objave Kur’ana zadržala se samo jedna vrsta sihira, a to je ona koju su ljudi naučili od dvojice meleka, Haruta i Maruta. Tu je vrstu sihira Uzvišeni zadržao na Zemlji kao iskušenje ljudima. Dakle, šejtani ne znaju tajne gajba i nisu u stanju o tome obavijestiti sahire i vračeve. Šejtani nisu ni u prošlosti znali apsolutni gajb, na što nam ukazuje Kur’an u kazivanju o’smrti Sulejmana, a.s.:

"A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov upozorio ihje daje umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su, gajb, prozreti mogli." (Es-Sebe, 14)

U ovom nas je ajetu Uzvišeni Allah obavijestio da je Sulejman, a.s., u trenutku smrti bio naslonjen na svoj štap i da je Uzvišeni njegovu smrt učinio skrivenom, gajbom, za ljude i džine. Džini nisu prestajali raditi i izvršavati ono što im je Sulejman naredio prije svoje smrti, sve dok Uzvišeni nije naredio da crv izjede njegov štap koji je potom toliko oslabio da nije mogao držati Sulejmana, a.s., koji je tek tada pao na zemlju. Tek tada su džini saznali da je Sulejman odavno bio mrtav, a to je Uzvišeni učinio zato da bi džini i ljudi znali da džini ne znaju gajb.

Džini su prije toga obmanjivali ljude tvrdnjom da oni znaju gajb i obavještavali ih o lažnim događajima koji se neće dogoditi. Jedan broj ljudi vjerovao im je smatrajući istinitim njihove laži o gajbu, njihova lažna obavještenja kao i ono što što su pripisivali Allahovom Pravom putu, što ih je vodilo u nevjerovanje. Kur’an nam je jasno pokazao da džini uopće ne poznaju gajb i da šejtani, ma kolika bila njihova snaga, ne dostižu do znanja gajba. Prije objave Kur’ana mogli su slušati riječi objave i određenja na nebu, ali ni to nije podrazumijevalo znanje gajba nego slušanje nekih riječi koje su im omogućavale da nešto saznaju, dok su im druge stvari ostajale nepoznate, gajb. Kada je objavljen Kur’an, i to im je potpuno zabranjeno i onemogućeno, pa im je ostala samo mogućnost sihira i vradžbine, da ljudima nanose štetu, čemu su dvojica meleka Harut i Marut podučavali ljude. Dakle, tvrdnja sahira, opsjenara i astrologa da mogu ljude obavijestiti o gajb-stvarima ili da oni znaju gajb ništavna je tvrdnja koja nema nikakve osnove. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Astrolozi lažu i onda kada pogode istinu.

Allahov nam je Poslanik, s.a.v.s., zabranio da vjerujemo astrolozima, vračarihta i da odlazimo kod njih. Alija b. Ehu Talib rekao je: “Sahiri su isti kao vračevi, a onaj ko ode vračaru pa mu povjeruje u ono što kaže odbacio je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.”

Džini i šejtani znaju relativni gajb zbog njihove prirode, lahkoće njihovih pokreta i brzine njihovog kretanja iz mjesta u mjesto, a već smo rekli da je taj gajb ono što ja ne znam, ali to znaju drugi ljudi. Džini i šejtani pak ne mogu znati apsolutni gajb, a sve što ukazuje na suprotno jeste netačno. Opsjenari i vračari nastoje obmanuti ljude i navesti ih na pomisao da oni znaju gajb da bi ugrabili njihove imetke. Ta je tvrdnja samo sredstvo i varka u stjecanju nafake. Ako čovjek slijedi opsjenare i vračare, onda će ga šejtani prepuštati jedni drugima sve dok ne postane nevjernik.

Nastavlja se, ako Bog da.