Namka Garibović, prva instruktorica vožnje u BiH: Žene su pažljivije, muškarcima je prioritet gas

Nekadašnja prosvjetna radnica Namka Garibović (68) prva je instruktorica vožnje u BiH, a ovim poslom, koji obavlja s velikom ljubavlju i posvećenošću, bavi se 30 godina te je jedna od najiskusnijih osoba u toj profesiji na području Kantona Sarajevo, javlja Anadolu Agency (AA).Garibović, koja je inače iz Trnopolja, u Sarajevo je doselila davne 1972. gdje je do 1992. radila kao vaspitačica. Prve časove vožnje kao instruktorica počela je davati 1986. Pet godina je uz radni odnos obavljala i dodatnu djelatnost kao instruktorica, ali je ljubav prema vožnji prevagnula.

“U prosvjeti čovjek treba duže da radi kako bi vidio rezultate svog rada, a ovdje se faktički svaki dan vide rezultati. Kandidat napreduje, ne stagnira i to mi je bio veliki izazov, posebno kada čovjek momentalno vidi rezultate. Plus, što sam i pedagog i ostajem pri tome, a i kolegama uvijek kažem da ovaj posao trebaju da rade prosvjetni radnici. Nije lako držati teoretsku nastavu i objašnjavati i normalno se ponašati”, kazala je Garibović.

– Važno strpljenje i prilagođavanje ljudima 

Posao istruktora vožnje, tvrdi, nije težak, ali je jako izazovan. Uz stručnost, u ovom poslu najvažniji su strpljenje i prilagođavanje ljudima. Potrebno je kandidatima izlaziti ususret, ohrabrivati ih i imati razumijevanja prema njima.

“Čovjek se ne može držati u kalupu da 20 godina radi isto. Moramo se uvijek prilagoditi kandidatima i izlaziti im ususret. Ne može se on meni prilagođavati. Ima ljudi kojima učenje ide brže, nekima sporije. Neko će naučiti odmah, neko neće i to je ta strpljivost prosvjetnog radnika koja se mora imati. Naravno, ne govorim ništa loše o radu svojih kolega, ali je dobra osnova kada ovaj posao rade prosvjetni radnici”, istakla je.

Za osposobljavanje kandidata za vozače potrebna je velika doza strpljenja i, narodski rečeno, “čelični” živci koji ovoj instruktorici, kako kaže, ne nedostaju, a ovim poslom će se prestati baviti onda kada shvati da za to više nije podobna.

“Sve što sam starija, imam bolje živce. Valjda što sam na vrijeme otišla iz prosvjete i radim s jednim učenikom, tako da tu nema situacije koja bi čovjeka toliko mogla izbaciti iz takta. Uvijek kažem kandidatima, ‘napravio si grešku, nemoj o njoj razmišljati, ostala je na toj raskrsnici, ti vozi dalje’. U ovom sam poslu, zato što ga volim. Znate kad ću prestati? Onda kad budem vidjela da je, recimo, kandidat danas napravio grešku s nekom posljedicom, a ja nisam reagovala. Tada bih napustila ovaj posao, jer ne bih dovodila u pitanje kandidatov život, život drugih učesnika u saobraćaju, a ni svoj. Dok god imam koncentraciju da pazim gdje su mu noge, gdje su ruke, naprijed, nazad, desno i lijevo, šta se dešava, onda se još može raditi”, kazala je Garibović.

Prisjećajući se dana kada je prije tri decenije u ambulanti Ministarstva unutrašnjih poslova vadila ljekarsko uvjerenje, Garibović je istakla da je tada od psihologa saznala i da je prva žena u BiH kojoj je potpisan ljekarski za polaganje instruktorske vožnje. U početku je, prisjeća se, bilo izuzetno teško.

“Kada sam počinjala bilo je užasno, zato jer je bio ‘fićo’, nije bilo oznaka, a bilo jako puno policije na ulicama. Dešavalo se da mi kandidat vozi, dođemo na pet metara i policajac vidi da sam ja žensko i samo iskoči pred auto. Ja zakočim i on pita ‘jeste li vi instruktor’, potvrdim da jesam, pa kaže ‘nisam nikad vidio ženu instruktora’. Dešavalo se, recimo, za sat i po, koliko traju dva časa, po četiri puta da me prekidaju. Tako sam jedan dan otišla u MUP na Ilidžu i zamolila načelnika da kada budu imali sastanak sa policijom i zatražila da mene dovedu i pokažu me da postojim u gradu Sarajevu i da me više ne maltretiraju i otad je prestalo. Strašno je bilo, ljudima je bilo neobično i ja to razumijem, a sada je normalno. Sada me svi znaju”, rekla je kroz smijeh Garibović.

– Obučila kandidate od 17 do 73 godine 

Za 30 godina instruktorskog posla Garibović je samo jednom dobila kaznu zbog prekoračenja brzine, i to 2013. godine. Zakon i propise poštuje, a kako uči kandidate tako i sama postupa u saobraćaju. Kandidati su joj uglavnom djevojke i žene, za koje tvrdi da su po prirodi mnogo obazrivije i pažljivije, dok muškarci brzo odstupaju od pravila.

“Što se tiče vozača, uvijek znam da kada mi žensko završi i položi vožnju da je Kanton Sarajevo dobilo jednog normalnog vozača i meni je drago. Muškarci isto nauče fantastično i, normalno, njima to ide brže jer im je motorika takva, ali oni jako brzo odstupaju od školske vožnje. Dok polože, prioritet im je gas i da što više vozila pretiču. Kod žena nastupa promjena godinama i one vremenom dobiju na ubrzanju. Malo brže počnu voziti, ali uvijek se drže ograničenja. Ako pogledate podatke MUP-a o tome ko je izazivač saobraćajnih nesreća, vrlo je malo žena da su krive”, istakla je iskusna instruktorica.

Tvrdi da je teško procijeniti kandidata i to kako će vladati upravljačem vozila ili nožnim komandama.

“To je varljivo. Ima kandidata koji u početku, šta mu god kažem, on to odmah usvoji sto posto. Onda nailazi period stagnacije, ne ide mu skoro ništa ili obratno, ne ide im u početku nikako, pola obuke prođe da ništa samostalno ne radi, a ipak to se slegne. Mnoge stvari se trebaju objašnjavati, ponavljati uporno. Instruktor mora biti uporan. Imala sam kandidata od 17 godina, koji je polagao sa 18, a imala sam i ženu sa 73 godine na obuci. Stariji kandidati su jako pažljivi, trude se jako puno, čak i više nego neki omladinci”, istakla je.

– Odlazak iz profesije junački prihvatiti 

Kandidatima koji su uspješno savladali vožnju poručuje da voze onako kako su naučeni, da ne odstupaju od pravila jer je znak zakon koji se mora poštovati, a budućim instruktorima vožnje savjetuje da kada polože instruktorski ispit prvo sjednu s iskusnim kolegom i “nauče zanat”.

“Kad sam položila instruktorski cijelo ljeto sam s bratom sjedila u autu. Tek sam u septembru 1986. kupila auto i počela raditi. Ne može se tako položiti teoretska pedagogija, zakon i testovi, a ne znati raditi s kandidatima. Mora se raditi s kandidatima i učiti od nekog iskusnijeg”, istakla je.

Kako je kazala, više i ne broji koliko je kandidata za vozača obučila, ali je uvjerena da ih ima do 5.000. Iako penzionisana, Garibović ne razmišlja da u skorije vrijeme napusti ovu profesiju, koja je svakog dana ispunjava.

“Nevjerovatno je s kolikom radošću idem na posao. U februaru sam pala i slomila lijevo rame. Onda je uslijedila rehabilitacija i nisam pet mjeseci radila. Taj period je bio strašan, a ne mogu ni pomisliti šta će biti kada prestanem raditi ovaj posao, a to će vrijeme doći i moram ga junački prihvatiti”, poručila je.

Akos.ba