Šejtansko neprijateljstvo prema čovjeku: Dunjaluk je kuća ispita!

DRUGO POGLAVLJE

ŠEJTANOV GRIJEH – IBLISOV GRIJEH

Prije nego što spomenemo priču o Iblisovom neprijateljstvu prema Ademu i njegovim potomcima i načine njegovog navođenja ljudi na zlo moramo se zadržati na Iblisovom grijehu putem kojeg je zaslužio prokletstvo Uzvišenog Allaha do Sudnjeg dana. Kad je Iblis odbio da se pokori naredbi Allahovoj da učini sedždu Ademu, nije se nakon toga pokušao pokajati ili se vratiti na Pravi put. Nije kazao: “Gospodaru moj, Tvoje su riječi istina, Tvoja naredba je istina, ali se ja nisam mogao suzdržati, pa mi oprosti.” Iblis se nije osvijestio i pao na sedždu, već je bio ispunjen ohološću, pa je ustrajao u grijehu. Uzvišeni Allah o tome kaže: "’Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?’, upita On. ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače’, odgovori on.” (El-E’raf, 12)

Tako je Iblis odbio izvršenje naredbe Uzvišenoga spominjući navedeno opravdanje kao da Uzvišeni nije znao da je džine stvorio od vatre, a čovjeka od ilovače. To je bilo dovoljno da udalji Iblisa od Allahove milosti i protjera ga s mjesta na kojem su živjeli meleki. O tome Uzvišeni kaže: "’E onda izlazi izDženneta’, reče On, ‘ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!”’ (El-E’raf, 13)

Riječi Uzvišenoga: "E onda izlazi iz Dženneta… ” podrazumijevaju da je Iblis prije svoje neposlušnosti uzvišenom Allahu dž.š., bio na visokom položaju, jer riječ “hubut” (silazak) u ovome ajetu ukazuje na spuštanje s visokog na niže mjesto. Neki ljudi tu riječ, “silazak”, razumijevaju u značenju prostornog rastojanja, ali ta riječ može biti upotrijebljena i u apstraktnom značenju. Kada čovjek, naprimjer, bude predsjednik ili vladar, a potom bude otpušten iz službe, njegov se položaj spustio i pored činjenice da je ostao živjeti u istoj kući u kojoj je prije živio. On u tome slučaju nije doživio silazak i spuštanje s višeg na niži nivo u materijalnom smislu, već se njegov položaj smanjio nakon što je bio visok, tako da je ostao bez ikakve vrijednosti. Silazak može podrazumijevati i pad morala, a to je kada, naprimjer, vjeruješ da je neki čovjek na visokom stepenu morala, vidiš da on poštuje samoga sebe, da govori samo istinu, da ima lijepu ćud, a onda i:znenada počini prezreno djelo, tako da njegova vrijednost padne u tvojim očima, i više ga ne poštuješ niti on više kod tebe išta vrijedi. Dakle, silazak ne mora uvijek neophodno podrazumijevati materijalno spuštanje s više na nižu razinu, već to može biti spuštanje u smislu morala i položaja. Stoga nije neophodno što je Iblis živio u Džennetu i sišao iz njega, ili što je živio na visokom nivou neba, a zatim sišao s njega, kako to tvrde neki komentatori Kur’ana. Moguće je da je Iblisov silazak bio apstraktan, u smislu da on više ništa nije vrijedio niti predstavljao.

VELIČANSTVENOST PRIPADA SAMO ALLAHU

Kada je Uzvišeni rekao: "E onda izlazi iz Dženneta… ” naveo nam je i uzrok tog izlaska koji je sadržan u riječima Uzvišenog: “Ne priliči ti da u njemu prkosiš.” Razlog Iblisovoga izgona jeste njegova oholost i uobraženost. Uzvišeni ne voli ohole. Koga god oholost obuzme, on biva u uvjerenju da je u stanju sam ostvariti određene ciljeve, daleko od moći Uzvišenog Ailaha. Stoga će ga zadesiti žestoka srdžba Uzvišenog Allaha. Zašto?

Zato što svaki čin u univerzumu pripada Uzvišenom Allahu, i niko više, osim Njega, ne posjeduje moći činjenja. Svaki čin obavijen je okolnostima vremena i mjesta, i on se u njima mora desiti. Čovjek nije vlasnik ni vremena ni prostora, i niko ne posjeduje moć da bar za minutu produži svoj vlastiti život. Niko od stvorenja ne posjeduje snagu da se bez dozvole i naredbe Allahove pomjeri s mjesta. Božija odredba svako stvorenje može sustići prije nego što se ono pomjeri s mjesta. Čovjeka zadesi bolest i oduzme mu moć kretanja. Kako se onda čovjek može oholiti? Kako se može oholiti bilo koje Allahovo stvorenje koje nema ni moći ni snage, izuzev putem Allahove naredbe?! Uzvišeni Ailah je Iblis a protjerao s mjesta ili pak položaja koji je uživao, jer se oholio, uznosio i bio u uvjerenju da posjeduje vlastitu moć i snagu. Stoga je Uzvišeni rekao: "’E onda izlazi iz Dženneta’, reče On, ‘ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!”’ (El-E’raf, 13)

Ako si Uzvišen, ako imaš snagu i samostalnost, zadrži samoga sebe na mjestu i položaju na kojem si bio. Međutim, izaći ćeš s ovoga mjesta ponižen i protivno svojoj volji. Nećeš biti u stanju da se oholiš i da tvrdiš da posjeduješ snagu koja će te štititi ili te učiniti da budeš u stanju da se suprotstaviš i učiniš nešto protivno Allahovoj odredbi. Naprotiv, izaći ćeš odavde potpuno ponižen. Kada je Iblis spoznao da su oholost i veličina koje su ga obuzele bile lažne, a da u stvarnosti on sam ne vrijedi ništa, njegovo srce ispunilo se mržnjom prema Ademu. Bio je u uvjerenju da je Adem uzrok svega onoga što mu se desilo: izgona i silaska na najniže razine i ljutnje Uzvišenog Allaha prema njemu. Ta ga je mržnja potakla da pokuša da se osveti Ademu i njegovom potomstvu. Zbog vlasd toga izgona iz okrilja Allahove milosti Iblis je želio da se osveti Ademu, jer je on bio, po njegovom mišljenju, uzrok svega što mu se dogodilo: prokletstva i izgona njega i onih što ga slijede iz okrilja Allahove milosti. On nije želio biti sam u Vatri već je nastojao zavesti što više ljudi i okupiti ih sa sobom u vatri. Kad je Iblis iz okrilja Uzvišenoga izašao ponižen i prezren, obratio se Uzvišenom riječima: ‘"Daj mi vremena do Dana njihova oživljenja!’, zamoli on.” (El-E’raf, 14)

Tako se Iblis vratio poniženju tražeći od Allaha Uzvišenoga da ga poživi do Sudnjeg dana. Bio je prepun oholosti. Da je njegova uznositost kojim slučajem bila stvarna, a ne lažna, da je imao ikakvu vlastitu snagu, ne bi od Uzvišenog Allaha tražio da ga ostavi u životu do Sudnjega dana, već bi samoga sebe održao u životu. Međutim, Iblis nije imao ni moći ni snage osim u onome što mu Uzvišeni odredi. Stoga se Iblis obratio Uzvišenom Allahu molbom da ga ostavi u životu do Sudnjeg dana. Zašto je Uzvišeni uslišio njegovu molbu? Uzvišeni ga je mogao u jednome trenutku uništiti. Zbog čega mu je Uzvišeni Allah kazao: "’Daje ti se rok’, reče On, ‘do Dana već određenog.”’ (El-Hidžr, 37, 38)

Uzvišeni Allah uslišio je Iblisovu molbu iako ga je prethodno protjerao iz Svoje milosti jer se mudrost Njegovoga stvaranja ovoga svijeta upotpunjuje jedino na taj način. Uzvišeni je ovaj svijet učinio kućom ispita, a drugi svijet kućom nagrade za djela koja se učine na ovom svijetu. Uzvišeni želi da Njegov rob na ovome svijetu prođe kroz neku vrstu ispita prije nego što za svoja djela dobije zasluženu nagradu, i prije nego što bude svjedok sam protiv sebe na Sudnjem danu za sve ono što je učinio. Pročitajmo riječi Uzvišenog: "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Alah ne ukaže na one odvas koji se bore i na one koji su izdržljivi?” (Alu Imran, 142)
“…da bi Alah ispitao ono što je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima – a Alah zna svačije misli.” (Alu lmran, 154) 

Da je Uzvišeni htio da na Zemlji žive stvorenja koja su neminovno pokorna poput meleka, On bi ih bio u stanju stvoriti. Da je želio da se svi stanovnici Zemlje pokoravaju Njegovom poretku, ili da Ga svi slave i obožavaju, On bi to bio u stanju učiniti. Uzvišeni AUah stvorio je bića koja će Mu se neminovno pokoravati, poput meleka i nekih drugih stvorenja, ali je stvorio i druga bića, ljude i džine, koja će Mu se, za razliku od svih drugih stvorenja, pokoravati s ljubavlju i željom. Oni će biti u stanju činiti grijehe, ali ih neće činiti zbog ljubavi prema Uzvišenome. Oni će biti u stanju da Mu se ne pokoravaju, ali će Mu se pokoravati iz želje da Mu se približe. Uzvišeni je, dakle, želio da postoje bića koja će Mu se pokoravati iz ljubavi u periodu ispita ograničenog vijekom svakoga čovjeka. Nakon što stigne Božanska odredba o kraju života, ljudi će postati prisiljeni da slijede volju Uzvišenoga. U samrtnim trenucima u potpunosti će se okončati slobodna volja svakoga čovjeka, koji tada neće biti u stanju da realizira svoju volju ni glede svoga vlastitoga tijela. Slobodna volja čovjeka postoji na ovome svijetu, dok se u času smrti u životu između smrti i proživljenja na Sudnjem danu berzehu, ona potpuno gubi. Nevjernik će biti poveden u Vatru, i pokušat će zaustaviti svoja stopala u kretanju, ali se ona neće zaustavljati. Pokušat će svojim rukama od sebe otkloniti vatru, ali to neće uspjeti. Pokušat će pobjeći od stajanja pred Uzvišenim Allahom i od Njegove kazne, ali to neće biti u stanju. Sva moć i snaga koju je čovjek imao na ovome svijetu završit će se.

DUNJALUK JE KUĆA ISPITA

Da bi se na dunjaluku ostvario ispit čovjeka, na njemu treba biti zavođenja i iskušenja. Otuda je ostavljanje Iblisa u životu dio toga zavođenja kojem će čovjek biti izložen na ovome svijetu. To je ispit Uzvišenoga o postojanju i količini ljubavi koju Njegovi robovi imaju prema Njemu. Onoga ko voli Uzvišenog Allaha, On će sačuvati od zavođenja šejtana. Onoga ko voli grijeh i nevjerovanje, neka nas Uzvišeni od toga sačuva, Allah će prepustiti vlasti šejtana, koji će povećati njegovo griješenje i nevjerovanje. Pročitajmo riječi Uzvišenoga: "Zar ne vidiš da Mi nevjemrnike šejtanima prepuštamo da ih što više na zlo navraćaju? Zato ne traži da što prije stradaju, Mi im polahko dane odbrajavamo!” (Merjem, 83, 84)

Tako Uzvišeni Allah čovjeka stavlja u društvo onoga koga sam čovjek voli. Ukoliko voli Uzvišenog Allaha, biva s Njime, On ga čuva od grijeha, od njega udaljava šejtana, čuva ga od zla, i otvara pred njim vrata dobra. Ukoliko čovjek pak voli šejtana, Uzvišeni ga prepušta šejtanima, koji su njegovi neprijatelji. Oni ga vode u griješenje, i njegov život pretvaraju u trajnu nesreću u kojoj takav čovjek samo ponavlja i pojačava svoje griješenje – i više ne čini dobra djela. 

Da bi se upotpunilo životno iskušenje čovjeka na Zemlji, neophodno je postojanje šejtanskog zavođenja. Da bi Uzvišeni ispitao istinsko vjerovanje i srca Svojih robova, potrebno je stvarno iskušenje kroz koje će oni proći u toku svoga života. To nije teorijsko iskušenje, jer je teorijska priča jedno, a stvarnost nešto drugo. Nekada čovjek utvrdi da će nešto uraditi, a kada dođe vrijeme izvršenja tog djela, on to ne učini.

Čovjek je na sebe preuzeo emanet uz obećanje da će ga istinski ispuniti. Međutim, kad je došlo vrijeme njegovoga ispunjenja, dunjaluk ga je zaveo: počeo je slijediti šejtana za¬boravivši svoju obavezu prema Uzvišenom i Njegov Pravi put.

Neka niko ne misli da je Uzvišeni Allah uslišao molbu šejtana. On je ovome svijetu unaprijed pripremio sistem funkcioniranja, a u životu čovjeka predvidio je iskušenja i ispite, čime se upotpunila forma života na Zemlji. Dakle, odgovor Iblisovome :zahtjevu bio je predmet prethodne namjere Uzvišenoga, a ne odgovor na molbu šejtana da ga poživi do Sudnjega dana. Na taj će način zavođenje čovjeka na dunjaluku biti prisutno do posljednjeg trenutka njegovog postojanja i života čovjeka na njemu. Dakle, iskušenje za čovjeka trajat će sve do Sudnjega dana.

Kad je Uzvišeni odredio da Iblisov život potraje do Sudnjega dana, u njega se ponovo uselila uobraženost, i on je osjetio priliku da se osveti Ademu i njegovom potomstvu. Uzvišeni Allah je o tome rekao: "’E zašto si odredio, pa sam u zabludu pao’, reče, ‘kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati… ”’ (El-E’raf, 16)

Kako je šejtan počeo zavoditi čovjeka? Pomoću čega se to desilo? Pročitajmo ajet u kojem se šejtan obraća Uzvišenom Allahu: ‘”E tako mi dostojanstva Tvoga’, reče, ‘sigurno ću ih sve na stranputicu navesti. ..’” Sa’d, 82)

Da li ti je poznato kako je šejtan počco zavoditi čovjeka? Na osnovu dostojanstva i moći Uzvišenog Allaha, jer je On Silni, Koji nije ovisan o bilo kom stvorenju. Kao da je Iblis kazao: Gospodaru, ako Ti želiš da ti budu pokorni, ja neću biti u stanju da ikoga od njih zavedem, jer si ti silan i imaš moć nad Svojim stvorenjima. Njihova pokornost u Tvojoj vlasti neće ništa povećati niti će njihovo griješenje išta umanjiti Tvoju vlast. Ja ću ih putem Tvoje moći zavoditi i činiti im grijehe lijepim. Presijecat ću im svaki pravi put. Šejtan pak nema nikakve potrebe da ljudima presijeca krive puteve. On, naprimjer, ne sjedi na vratima objekata gdje se konzumiraju alkoholna pića, niti na vratima mjesta gdje se čini blud. Ljudi su sami izabrali i žele da budu na tim mjestima na kojima se čine zla djela, te su na taj način postali vojska šejtanova. Oni nemaju potrebu za bilo kakvim zavođenjem niti navođenjem na zlo. 

Odlomak iz knjige:

"ŠEJTANSKO NEPRIJATELJSTVO PREMA ČOVJEKU"
Autor: Muhammed M. Ša’ravi, Tvrdi uvez, 110 str.

Cijena: 10 KM

Knjigu možete naručiti na e-mail  kupiknjigu@live.com

Akos.bA