Da li Kur’an treba objašnjenje?

Pitanje je da li Kur’an treba ikog da ga objašnjava.

Uzvišeni Allah u Kur’anu na određenim mjestima tvrdi da se njegovi ajeti sami objašnjavaju, da su lahki za shvatiti i da imaju jasnu poruku. Dakle, svako dodatno objašnjenje trebalo bi biti suvišno. Zato je onda toliki naglasak na Poslanikovom objašnjenju?

Odgovor na ovo pitanje možemo naći u samom Kur’anu. Kombinovana studija relativnih ajeta otkriva da se Kur’an bavi dvjema različitim vrstama tematike. Jedna vrsta je o općim izjavama o jednostavnoj stvarnosti što uključuje historijske događaje koji se odnose na prethodne Poslanike i njihove narode, na ajete o Allahovoj blagodati koju je dao čovječanstvu, stvaranje nebesa i zemlje, kosmološke znakove božanske moći i mudrosti, uživanje u Džennetu i kazne Džehennema, i slične stvari.

Druga vrsta tematike se odnosi na imperative Šerijata, odredbe Islamskog prava, i druge akademske predmete. Prvi tip tema, koji se u Kur’anu naziva Zikrom (lekcija, propovjed, savjet), je, bez sumnje, tako jednostavan za shvatiti da se čak i nepismena osoba može okoristiti bez obraćanja ikome drugom za pomoć. Ovo su teme o kojima Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:

„A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?“ (Al-Kamer, 22)

Riječ “za zikr“ (shvatanje pouke) znače da se lahkoća Kur’ana odnosi na teme prve vrste. Osnovni naglasak ajeta je na uzimanju pouka iz Kur’ana i tome da je lahak samo u ovu svrhu. Ali ni u kom slučaju se ovo značenje ne može proširiti na pravna pravila i tumačenja pravnih i doktrinarnih odredbi sadržanih u Knjizi. Da je tumačenje čak i ove vrste tema otvoreno za sve, bez obzira na obim proučavanja, Uzvišeni Allah ne bi povjerio Poslaniku, neka je salavat i selam na njega, funkciju “podučavanja“ i “objašnjenja“ Knjige. Prethodno navedeni ajeti koji predstavljaju Poslanika, neka je salavat i selam na njega, kao i onog koji “podučava“ i “objašnjava“ Časni Kur’an, su izričiti po pitanju da Knjiga treba nekogizaslanika da je podučava i objašnjava. Što se tiče ajeta koji trebaju objašnjenje, Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu sam kaže:

„To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.“ (Al-Ankebut, 43)

Dakle, jednostavnost ajeta prvog tipa ne isključuje potrebu za Poslanikom koji može objasniti sve pravne i praktične implikacije naredbi sadržanih u Kur’anu.

Izvor: “Važnost sunneta u islamu“
Autor: Muhammed Tekki Usmani
Za Akos.ba priredila: Medina Kanlić