Književni kutak

Moja Bajramska čestitka!

Dragim gostima ne gledamo na sahat, tako ni ramazanu ne volimo odbrojavati dane! Uvijek nam ga bude žao kad odlazi. On je mjesec velike Allahove milosti i nade, najplodnije vrijeme, u vremenu dunjalučkom! „U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom…“ Al-A’raf (58 VII) Kur’an

Nije ni lahko u ovim dugim i vrućim danima sustezati se od jela i pića, i svega što se postom zabranjuje, a nije lahko, iako opravdano sustezati se od samog posta, a biti svjestan vrijednosti i značaja ovog Božijeg propisa

Allahu alem!

Stoga imam silnu potrebu, da svim srcem, često i sa suzom, molim Allaha swt da postačima olakša post i da im daruje nagradu kakvu im je obećao:

„… A post pripada Meni, i Ja za njega posebno nagrađujem“

Zato postači trebaju biti sretni, i zbog obećane nagrade, i zbog toga što su zdravi, jer onaj ko je u stanju ispostiti ramazan u ljetnom periodu, može biti siguran da je apsolutno zdrav i mentalno i fizički. A zdravlje je, nakon vjere, najveća blagodat ovog svijeta!

Jednostavno postoje ljudi postači, oni se s tim rode, kao što se svi rodimo sa određenom sklonošću. Imam takvih u svojoj porodici, jedna od njih je bila moja rahmetli nana, majkina majka Zejna. Rano je ostala bez svoje majke, glavni orijentir u njenom životu, i najveći učitelj i odgajatelj bila joj je njena vjera dini-islam.

Ramazane je počela postiti od djetinjstva i kroz cijeli život. Postila je u svakakvim okolnostima, na putovanju, znala bi joj i krv poteći iz nosa, a ne bi je mogli nagovoriti da prekine post. Živjela je 87 godina. I posljednji ramazan je ispostila zajedno sa nama ’93. godine u mostarskoj tada Šantićevoj ulici. Nije moja nana vjerovala našem sahatu, ne bi se ona odmah iftarila kad i mi, gledala bi sjenu na prozoru. Kad se mrak počne malo zgušnjavati onda bi tek pristupila iftaru.

Bože dragi, koliko li je samo imala sabura?! Čini mi se da je trpjela i kad to nije morala!
Preselila je na Ahiret te iste ’93. godine s početka jeseni, u jeku borbi u Mostaru. Nije imala svoje ćefine, a nabavila ih je davno prije rata, dok je bila u punom zamahu dunjalučke snage, kad joj se život najviše milio i nosila ih u svojoj torbi kud god je pošla.

Ali „Čovjek snuje, Allah određuje“, tako je moja rahmetli nana, otišla sa ovoga svijeta, opremljena u obični čaršaf, a njeni ćefini su na kućnom topraku izgorjeli u vihoru rata kao i sve druge stvari i dobra koja su cijeli život stjecana!

Neka je Allah dž.š. sačuva od kaburskog azaba i teškog polaganja računa na sudnjem danu; zbog njenog sabura, neka je uvede u džennetske bašče kroz kapiju rejjan zbog njenog posta.

Sretna sam što sam toliko zapamtila nanu i što sam od nje upamtila toliko mudrih riječi i korisnih savjeta koji se s godinama potvrđuju i otkrivaju svoje pravo značenje.

Zato iskoristimo i ove nastupajuće mubarek bajramske dane i obiđimo naše nane i dede, starije ljude. Oni su riznica mudrosti. Pored toga što ćete imati sevap posjećujući ih imat ćete jedinstvenu i neponovljivu priliku da čujete mnoge poučne priče, osvjedočene vlastitim iskustvom i time oplemeniti svoju ličnost.

Sa sjetom ispraćamo i ovaj mubarek ramazan, preračunavajući jesmo li mogli još šta učiniti od ibadeta i dobrih djela, jer on dolazi jednom u godini, a za godinu dana se može mnogo toga dogoditi i promijeniti u ljudskim životima. Svjedoci smo svakodnevno. S druge strane, radujemo se nastupajućim bajramskim danima, okupljanju porodice, susretu sa rodbinom, dragim prijateljima.

I Bajram je plodna prilika da učinimo još koji hajir i uputimo iskrene dove za sebe i svoju braću i sestre u vjeri. Koliko god da se potrudimo mislima nije dovoljno! A kako god naš trud je na Božijem tevekkulu. A kakav god uspjeh postignemo on je opet vezan za Allahovu milost Er – Rahmanu Er-Rahimu! I kakve god želje da imamo opet dovimo za Njegovu nagradu El-Vehhabu, El-Kerimu jer On najbolje daruje!
Bajram mubarek olsun!

Piše: Razija Maksumić, Mostar

Akos.ba

Povezani članci