Čime se spoznaju ciljevi Šerijata: Razumijevanje ciljeva sukladno zahtjevima arapskog jezika

Treće poglavlje 

Ranije sam ukazao da Eš-Šatibi ima stavove i mišljenja o na­činu spoznaje šerijatskih ciljeva koja je spomenuo u raznim dije­lovima svojih knjiga El-Muvafekati El-I’tisamte da ovi tu i tamo razasuti iskazi nisu ništa manje značajni od završnog poglavlja koje je u osnovi namijenjeno ovoj temi.

U ovom poglavlju ću nastojati objediniti ove razasute iskaze, uvezati ih i pripojiti sadržaju završnog poglavlja uz neophodna pojašnjenja i komentare.

1.  Razumijevanje ciljeva sukladno zahtjevima arapskog jezika

Ranije je ukazano da je Eš-Šatibi u ciljeve Zakonodavca uključio jednu vrstu koju je nazvao “Zakonodavčev cilj ustanov­ljavanja Šerijata”, što spada u drugu vrstu. Spomenuo sam da se pitanja u ovoj vrsti odnose na način razumijevanja ciljeva Zako- nodavca.^[1] Vratimo joj se sada, ovo je, po mom mišljenju, njeno mjesto.

Prvo pitanje u ovoj vrsti započeo je svojim riječima: “Ovaj blagoslovljeni Šerijat je na arapskom jeziku i u njemu nema mjesta za strane jezike. On ovim ne želi ulaziti u pitanje da li u Kuranu ima riječi stranog porijekla ili ne, već je namjeravano istraživanje usmjereno na to da je Kur’an objavljen u globalu na jeziku Arapa, pa traganje za njegovim razumijevanjem biva tim putem posebno. Onaj koji želi da ga razumije, treba da zna da se to ostvaruje posredstvom jezika Arapa, i nema drugog puta za njegovo razumijevanje mimo spomenutog. To je cilj ovog pita­nja.

Otuda se na ciljeve Šerijata mora gledati u svjetlu arapskog jezika i uobičajene arapske stilistike. Tako, npr., Arapi, svojom prirodnom jezičkom nadarenošću, upotrebljavaju opći izraz ci­ljajući očigledno značenje, nekada općim izrazom namjeravaju opće značenje u jednom, a posebno u drugom dijelu, ili samo posebno značenje; nekada se izraz očiglednog značenja upotre­bljava u značenju koje nije očigledno. Sve to se zna na osnovu početka, sredine ili kraja iskaza. Nekada početak iskaza nagovje­štava ono što će doći na kraju, ili obratno; nekada se stvar o kojoj se govori razumijeva na osnovu doslovnog značenja, a nekada na osnovu prenesenog značenja; jedna stvar može imati više imena, ili više stvari jedno ime. Sve je to poznato, i nema dileme oko toga. Shodno tome, Kur’an sa svojim značenjima i stilovima sli­jedi ove načine izražavanja”.^[2]

Autor često naglašava važnost poštovanja i primjene granica i pravila arapskog jezika za razumijevanje ciljeva Tekstova. Do­tiče se ove ideje kad god mu se ukaže prilika za to budući da je “arapski jezik tumač ciljeva Zakonodavca”. Otuda, Šerijat istinski može razumjeti samo onaj koji temeljito razumije arapski jezik, jer su oni identičnog obrasca izuzev aspekata nadnaravnosti. Ako pretpostavimo da je neko početnik u razumijevanju arap­skog jezika, on je početnik i u razumijevanju Šerijata, ili ako je osrednji u prvom slučaju, osrednji je i u drugom…”^[3] Što je bolji poznavalac arapskog jezika, sposobniji je da ispravno spozna ci­ljeve Šerijata.

Uzroke novotarija i devijacija u vjerovanju on je sveo na dva glavna: neznanje i pretjerano povjerenje u razum. “Kada je riječ o neznanju, ono se nakada odnosi na sredstva razumijevanja ci­ljeva, a nekada na same ciljeve”^[4] Sredstvo pomoću kojega se razumiju ciljevi jeste arapski jezik, pa onaj koji proučava Šerijat i raspravlja o njegovim osnovama i ograncima, ne bi trebao iznositi svoje stavove o tome sve dok ne bude poznavao arap­ski jezik poput Arapa ili skoro tako…”^[5] Ako je na tom stepenu, može proučavati Kur’an^[6] i derivirati njegova značenja i ciljeve pod uvjetom da u deriviranju i argumentiranju slijedi stil koji Arapi koriste prilikom utvrđivanja značenja i nakana u različitim vrstama komuniciranja. Mnogi naučnici kur’anske dokaze posmatraju isključivo u duhu racionalne prosudbe, ne uvažavajući njihovo konvencionalno jezičko značenje što ima za posljedicu veliku neslogu i udaljavanje od nakane Zakonodavca”.^[7]