Kakanjski rudari: Iftar u utrobi zemlje daleko od tople sofre

Daleko od tople sofre, raznih specijaliteta, ugodnog kućnog ambijenta ili ekskluzivnog restorana, na stolu napravljenom od dasaka, okruženi džinovskim mašinama, cijevima vode, kablovima, iftare komorati u pogonu Haljinići Rudnika mrkog uglja u Kaknju.

Sve s pjesmom

Ništa im nije bitno, osim ispostiti dan, iftariti skromno, onoliko koliko je organizmu dovoljno da ne kolabira, malo vode… Ne traže mnogo, čak se i ne žale. Reporteri „Dnevnog avaza“ posjetili su ih u vrijeme iftara. Dobro raspoloženi, s pjesmom obavljaju svoje poslove.

Prizivaju jedan drugoga da im se pomogne da operu ruke. Jedna ekipa zadužena je za postavljanje improviziranog stola. Iz torbi se vadi šta je ko ponio od kuće. U smjeni u kojoj smo bili postilo je devet ljudi. U jami dubine 250 metara jednako se čeka vrijeme iftara. Nema kandilja i nije isti miris kao u čaršijama ispred pekara. Njih okružuju tone uglja, brujanje mašina…

Na pitanje kako izdrže, mogu li postiti s obzirom na to da rade jedan od najtežih poslova, Bahrudin Čehajić, inače zadužen za dobro raspoloženje, odgovara:

– Ma lako je postiti kad nemaš kad jesti! Ja sjednem da jedem, a šef se samo nakašlje i ja moram nastavit dalje – govori Čehajić, krišom pokazujući na smjenskog nadzornika Nihada Čizmića, na šta se svi glasno nasmijaše.

Kada su posjedali oko sofre, s nestrpljenjem se čeka vrijeme iftara. Međutim, belaj! Izbaci osigurač ventilatora. Ali, tu je električar Admir Čeliković.

– Džaba što je ramazan, iftar, osigurač se mora popraviti – govori Čeliković, ostavljajući svoju gidu, dok uspješno popravlja kvar.

Lijek za pluća

Kažu da žeđ nekad zna savladati pa se čovjeku počne i mantati. Elvir Banjić ponio je i kozijeg mlijeka, jer je to, kako kaže, lijek za pluća.

– Vakat je – reče im jedan od komorata koji je pratio sat.

Prvo gutljaj vode pa učenje dove i zahvala Bogu što im je dao snagu da još jedan dan isposte. Iftare u dobrom raspoloženju i uz ugodan razgovor.

– Valja nama poslije iftara još sat i po ostat ovdje, mora se završiti. Sad izvlačimo staru opremu, stare sekcije – pojašnjava inžinjer Nijaz Vehab, inače naš vodič.

U ekipi postača još su bili Ševko Mašić, Dževad Heganović, Adnan Muminović i Kasim Ibrahimspahić.

Avaz.ba